Triler “Highest 2 Lowest”: Kada se udruže Spike i Denzel

Da li postoji ijedan loš film u kojem je glumio Denzel Washington? Ne bih baš rekao... I ako postoji, ja ga sigurno ne mogu imenovati. Doduše, vjerovatno postoji negdje neki neobičan film koji nije odolio zubu vremena, ili je čak i novijeg datuma (“Gladiator II”, 2024), ali u svakom tom filmu Denzel je odigrao maestralnu rolu.

Tako je i sa najnovijim filmom (“jointom”) Spikea Leeja, koji nosi naziv “Highest 2 Lowest” (2025), a u kojem Denzel briljira u ulozi muzičkog mogula Davida Kinga za kojeg se nekada govorilo da ima talenat za otkrivanje novih mladih muzičkih nada i ima najbolje uši u muzičkoj industriji.

King pokušava da manevriše kroz zapetljane i zamršene poslovne vode, pokušavajući da spasi nekada prosperitetnu i uspješnu muzičku kompaniju Stackin’ Hits Records od prodaje, samo da bi osigurao budućnost za sebe, suprugu i sina. Ali, kada je sve djelovalo da će se posložiti kako je najbolje, kao grom iz vedra neba stiže poziv: “Kingov sin je otet, a otmičari traže 17,5 miliona švicarskih franaka otkupnine”.

Početna nervoza nestaje nakon što se Kingov sin Trey (Aubrey Joseph) pojavi na vratima, samo da bi se ispostavilo da je otmičar oteo njegovog dobrog druga Kylea (Elijah Wright), sina Kingovog pomoćnika i šofera Paula (Jeffrey Wright). Otmičar i dalje traži otkupninu, a King će se naći u moralnoj dilemi, da li da isplati dioničare firme ili plati otkupninu za sina dobrog prijatelja.

Reditelj Spike Lee je neko ko bi se zaista mogao svrstati pod filmsku instituciju i neko od koga biste mogli očekivati sve, samo ne da će ponovno pokušati snimiti remake, nakon katastrofe zvane “Oldboy” (2013). Opet, i sada kada još jednom radi remake sa “Highest 2 Lowest”, radi ga prema onome što se smatra za filmsku uspješnicu velikog Akire Kurosawe “High and Low” (1963).

Samo što sada Lee radi klasični i ono što bi se moglo okarakterisati kao istinski remake, unapređujući radnju i prebacujući je u moderni ambijent, New York 2020-ih. Time dobija na aktuelnosti, modernom pristupu stvarima, običajima i svemu što ide uz to, društvene mreže, pokvarenost i žutilo medija.

U uvodnoj špici navedeno je i ime Eda McBaina, američkog autora romana “King’s Ransom” iz 1959, prema kojem je nastalo i Kurosawino djelo i prema kojem je baziran Leejev film, ali sa izričitom naznakom da je riječ o remakeu. Scenarista Alan Fox pažljivo je razmotrio originalni predložak, u ovom slučaju scenarij Kurosawinog filma, uzimajući u obzir i McBainovu knjigu, te je uspješno spojio ono najbolje iz jednog i drugog.

Kompletna glumačka postava, uz uvijek raspoloženog Denzela, totalno je uvjerljiva ne ustručavajući se da pokažu koliko i šta sve mogu. Jeffrey Wright možda i daje, za neupućene, površan performans pravog praktikovanja muslimanskih običaja, što će opet zasmetati samo nekima. U svakom slučaju, novi joint Spikea Leeja je film za koji trebate odvojiti vaše dragocjeno vrijeme, te ga pogledati u kućoj varijanti jer je, nažalost, mimoišao kinodvorane.Sead Vegara