Treći Kamarafeszt u Senti: Mali festival visokih dometa

“Beč odbranjen kod Sente”, natpis je na trijumfalnoj kapiji kojim se slavi Bitka kod Sente kada je sultan Mustafa II doživio poraz 1697. godine. Datum je to koji obilježava oslobođenje centralne Evrope i Mađarske od turske vlasti. Scene i prizori te krvave bitke ovjekovječeni su na brojnim slikama - neke od njih vidjećete u mnogim javnim zgradama, hotelu, pa i pozorištu u Senti.

A pozorište je i po nastanku - osnovano u sezoni 2008/2009. godine - i po ansamblu vrlo mlado. Vode ga Zoltan Devai, direktor teatra, i Kinga Mezei, umjetnička direktorica, rediteljka i glumica. U regiji Potisje, kako se ovaj kraj naziva, senćansko mađarsko kamerno pozorište jedini je profesionalni teatar, do sada profiliran uglavnom kao klasično dramsko pozorište koje je poklanjalo dužnu pažnju i dječjim i omladinskim predstavama.

Totalni teatar

No, cilj je postavljen znatno više - kako nam objašnjava glumica, rediteljka i umjetnička rukovoditeljka Kinga Mezei, koja ujedno vodi Pozorišnu organizaciju Novem (od latinskog “devet”, što označava prvih devet glumaca sa kojima se startalo, sada uklopljenu unutar samog teatra) - namjera je približavati se pojmu “totalnog teatra”, što bi Nijemci nazvali gesamtkunstwerk.

Predstava "Živi pesak"/

Upravo s ciljem veće vidljivosti senćanskog mađarskog kamernog pozorišta u kazališnom prostoru regiona, pa i šire, priređen je svojevrsni showcase prije tri godine. Tada je održan prvi Kamarafeszt - revija predstava u produkciji ove kazališne kuće. Njeno treće izdanje održano je od 24. do 28. septembra 2025. godine.

Na samom startu - jedan vrlo zahtjevan autorski projekt: predstava “Živi pesak”, podnaslovljena kao “slike po motivima Otta Tolnaija i Pala Petrika”. Nastala je u koprodukciji Senćanskog mađarskog kamernog pozorišta, Pozorišne organizacije Novem i Regionalnog kreativnog ateljea Kanjiža. Praizvedba je bila krajem 2021. Režiju i scenografiju potpisuje Kinga Mezei, uz Petera Ondrašeka, kostimografkinja je Erika Janovič, a dramaturg Tomaš Olah.

U programskoj knjižici navodi se da je predstava priređena povodom 25 godina od smrti Pala Petrika i Dana vojvođanske mađarske likovne umjetnosti. Taj likovni, posebno slikarski segment u predstavi izuzetno je prisutan, jedan je od temelja na kojima se izvedba gradi.

Pal Petrik (Subotica, 1916-1996) bio je poznati slikar i scenograf. Završio je Akademiju likovnih umjetnosti u Beogradu, u klasi Nedeljka Gvozdenovića. Radio je kao scenograf u subotičkom Narodnom pozorištu, nagrađivan je i na Sterijinom pozorju - između ostalog, za rad u predstavi “Majka hrabrost” Bertolta Brechta u režiji Ljubiše Ristića 1975. godine. Bio je i član eksperimentalne i programske grupe umjetničke kolonije Sente i ostao trajna vrijednost vojvođanskog mađarskog likovnog kruga.

Uz njega, finu, prozirnu poetsku notu ovom performansu daje djelo Otta Tolnaija (Kanjiža, 1940 - mart 2025), pjesnika, pripovjedača, dramskog pisca, esejiste, romansijera i prevodioca. Bio je dobitnik brojnih književnih nagrada u Jugoslaviji i Mađarskoj, član Mađarske akademije književnosti i umjetnosti od 1988. godine. Otto Tolnai se smatra najplodnijim i najsvestranijim književnim stvaraocem vojvođanskih Mađara. Autor brojnih zbirki poezije, romana i drama, čije je komade režirao i slavni Jancsó Miklós - npr. “Bajerov aspirin” u novosadskom pozorištu, sa velikom Katalin Ladik, februara 1982. godine.

Sav taj poetski svemir autora, dobitnika i prestižne Kossuthove nagrade, osjeća se u ovom lirskom performansu. Kroz njega nas vode, kako navode autori, “tipične figure naše sredine, vojvođanskih sela i gradova: bećari i skitnice, kafanski posjetioci i zanatlije, zaljubljeni i tragači za ljubavlju, antijunaci i svete budale. Poznate groteskne figure, čije isprepletene priče postaju gotovo umjetnička djela iz perspektive starca koji gleda na svijet kroz dječju maštu...”

Predstava "Škola na granici"/

Snažna i moćna predstava, ukotvljena u sliku, gotovo bez riječi, vrlo precizno ocrtava pomak ka eksperimentalnom i istraživačkom teatru. U predstavi skladno i uigrano nastupaju: Tamaš Hajdu, Ervin Palfi, Kinga Mezei i Aron Balaž, preobražavajući se u brojne likove poetske kazališne avanture, koja je izvedena i na prvom Kamarafesztu 2023.

Otto Tolnai i njegov suvremenik, pjesnik i prozaik Istvan Domonkos (1940-2024), čija se poema “Kormanyalttoroslan” navodi kao jedno od najvažnijih djela mađarske poezije XX stoljeća, bili su tema razgovora priređenog u njihovu čast. Učestvovale su profesorice Eva Hozsa i Gyongyi Mikola, a razgovor je moderirao teatrolog i dramaturg Olah Tamas.

Treći Kamarafeszt otvoren je predstavom “Mravlji kompot”, podnaslovljenom kao muzička porodična predstava - i ona to zaista jeste. Građena je na tragu najboljih pustolovina iz avanturističkih romana, poput “Ostrva sa blagom”. Scensku adaptaciju romana pisca i pjesnika Szegedi-Szabe Bele, uz dramaturgiju i režiju, potpisuje takođe Kinga Mezei. Scenograf, kostimograf i dizajner lutaka je Peter Ondrašek, a kompozitor Szilard Mezei.

Szegedi-Szabo Bela, pjesnik, romansijer i dramatičar, rođen je u Senti 1970. Poezija je, kako sam kaže, za njega duhovno putovanje: “Poezija je za mene svojevrsno duhovno putovanje, nisam se htio hvaliti poezijom već sam htio upoznati sebe i mogućnosti koje daje jezik...”

Predstava je duhovita i nimalo djetinjasta - govori o hrabrosti, prijateljstvu, ljubavi i odanosti, kroz avanturu i humor, ali i s filozofskim nijansama razumljivim mladima.

“Škola na granici”, najznačajniji roman Geze Ottlika (1912-1990), adaptirala je i dramaturški obradila Kata Đarmati. Scenograf i kostimograf je Hajbo Ileš, a reditelj Đerđ Vidovski. Predstava je uprizorenje romana objavljenog 1959, koji tematizira odnos zbilje i fikcije, relativizira percepciju i granice pripovijedanja, što je prema Hrvatskoj enciklopediji otvorilo put mađarskoj postmodernoj prozi.

Fantastično i nadrealno

Roman i predstava ukorijenjeni su u autobiografiji autora, koji je sa 11 godina pohađao vojnu školu u Koeszegu. Podsjeća na Krležinog “Hrvatskog Boga Marsa” i “Patnje gojenca Törlessa” Roberta Musila. Temeljna poruka: ni pobuna ni prilagođavanje ne nude rješenje - čovjek mora prihvatiti zlo i bijedu kao imanentne ljudskoj prirodi. Predstava postavlja pitanje: kako razumjeti tuđu životnu priču i kroz to vlastitu?

Predstava "Mravlji kompot"/

Izvedena je i satirična komedija “Car je go” Jevgenija Švarca, po motivima Andersenove bajke, još jedna predstava koja samo naizgled pripada teatru za mlade. Režiju potpisuju Judit Verebeš i Zoltan Devai.

Vrhunac III Kamarafeszta, prema mišljenju izvještača, bila je predstava “Piaf-marche”, poetski hommage velikoj Edith Piaf. Autorski projekt Kinge Mezei, koja potpisuje režiju i scenografiju, uz dramaturginju Korneliju Goli. Predstava je revitalizacija komada iz 2015, sada u novom ruhu, koje posebno ističe redateljski i glumački dar Mezei.

Predstava, kroz odabrane šansone Edith Piaf, spaja fantastično i nadrealno sa stvarnošću, istražujući pojam ljubavi - što nas čini spremnima ili nespremnima da volimo. U jednoj od pjesama, koju vrhunski interpretira Kinga Mezei, kaže se: “Bitno je da me ti voliš, briga me za ostatak svijeta - nebo se može srušiti, zemlja propasti, meni je bitno da me ti voliš!”

Nijemi partner u ovoj sjajnoj suigri je Aron Siladji, a na klaviru ih prati Ivan Varga. Jedinstven kazališni hommage velikoj umjetnici - Kinga Mezei ne oponaša Edith Piaf, ona to u svakom trenutku jeste. Njena gluma i preobražaj na sceni su neponovljivi.

Senćansko kamerno pozorište i njegov Kamarafeszt pokazali su, kako je jedan od sudionika okruglog stola primijetio, da u Srbiji postoje dva pozorišna univerzuma - srpski i mađarski. A u mađarskom - neprikosnoveni univerzum Kinge Mezei.