Teatarski festival Zlatna vila u Prijedoru: Igra u kojoj su glumci velika djeca

“Svaka predstava je živa, pokretna slika; glumci su njene boje i oblici, a svaka glumačka igra naš je potpis koji ostaje iza nas kada zavjesa padne... Ono što je odigrano, nije ništa drugo do odraz ljudi koji nas okružuju: članova porodice, komšija, prijatelja, pa čak i neznanih prolaznika. To su isprepletani životi u kojima se prepoznajemo i koji su nam bliski. Na jedan nenametljiv način, igrom – kao pokretom četkice – trudimo se da što vjernije oslikamo realnost i društvo u kojem živimo, u kojem smo bili ili ćemo tek biti. Jer naša vrata su otvorena za sve oči i sve uši.”

O onome što muči čovjeka

Tim riječima na otvorenju 18. međunarodnog festivala pozorišta Zlatna vila u Pozorištu Prijedor obratio se Srđan Knjeginić, direktor tog teatra, što se ovdje, pod motom “Više od igre”, odigrava od 3. do 8. novembra i obuhvata pet predstava iz isto toliko kazališnih kuća: NP Priština, Gračanica, NP Kikinda, SK Kerempuh Zagreb, NPRS Banja Luka, Zvezdara teatar Beograd.

Predstave je izabrao Aleksandar Stojković, koji o krilatici “Više od igre” kaže: “Pozorište jeste igra, igra u kojoj su glumci velika djeca, zadubljena u svoje igračke, opčinjena svjetlima pozornice, ushićeni dok govore velike misli velikih pisaca. Ali kroz tu igru oni govore o problemima jednog društva, o onome što muči čovjeka, a nije u prilici da čuje o svojoj muci, jer ljudi na vlasti ne govore o problemima – kod njih je sve sjajno i savršeno funkcioniše. E zato je tu umjetnost, a pozorište kao njena sublimacija”.

Festival pod motom "Više od igre"/

Festival Zlatna vila otvorilo je Narodno pozorište u Prištini, osnovano 1946. u Prizrenu, da bi se, nakon godina lutanja, od Leposavića, preko Zvečana i Kosovske Mitrovice, njegova matična scena konačno skrasila u Domu kulture u Gračanici. Izveli su predstavu “Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja”, kultnu dramu Ive Brešana napisanu 1965. godine, praizvedenu šest godina nakon objavljivanja, potom višestruko nagrađivanu, a ubrzo i prenesenu na filmsko platno u režiji Krste Papića.

U ovoj verziji komad stiže u adaptaciji i režiji Jane Maričić, koja je odabrala i muziku, a o svom pristupu i ideji djela i inscenacije kaže: “Bilo da su na Elsinoru, u Donjoj Mrduši ili u nekom srpskom selu na samom jugu naše zemlje, pojedini ljudi često su robovi svojih najnižih instinkata. Jednom kada osjete moć i zadovoljstvo zbog lako otetog novca, tom se ropstvu predaju, ušuškani u uvjerenju da posljedice ne postoje, da je pohlepa isto što i potreba, da je korupcija samo ‘dobra kombinacija’. Bukara i njegova svita tako vitlaju stazama zla, a mi im se smijemo sve dok nam šalu ne odnese princ tame, kako kaže ona izreka”.

Brešanov komad, u izvedbi NP-a Priština, funkcionira kao vrlo poučna kazališna vježba kako igrati grotesku: stalno na granici komičnog i tragičnog, uronjen u ironičan, no zato ne manje pronicljiv pogled na društvo i svijet u kojem se nalazimo, obojen humorističnim notama što često zazvuče i odveć karikaturalno. “Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja” i danas, šest desetljeća nakon nastanka, svjedoči o neporecivom dramskom nervu Brešana, o njegovoj svevremenosti i aktualnosti, o neuralgičnim točkama jednog društva koje nije nimalo teško prepoznati i danas svuda oko nas.

Glumački ansambl predvodi Bojan Stojčetović, koji igra središnji lik Bukaru, velikog manipulatora. Joca je Đorđe Velimirović, on je taj Hamlet iz Mrduše Donje, a Anđa, ili Ofelija, je Jelena Orlović. Sudbinom pomirenog Učitelja, koji postupno uviđa da je svaka borba sa silama mraka utjelovljenim u Bukari neizvediva i nemoguća, donosi Milan Vasić. Uz njih, tu su i Nebojša Đorđević, Aleksandra Cucić, Nikola Stanković i Nemanja Janičić. Scenograf je Goran Stojčetović, a kostimograf Boris Čakširan.

Jedna zanimljivost – Brešanov komad postavljen je i ovdje, u Prijedoru, daleke 1978. godine, tada u Amaterskom pozorištu Prijedor, u režiji Zorana Ristovića. Iste godine nastupili su na Festivalu amaterskih kazališta Jugoslavije na Hvaru, gdje su proglašeni za najbolje i osvojili prvo mjesto.

Druge natjecateljske večeri Zlatne vile nastupio je NP Kikinda sa predstavom “Srbija all inclusive” rađenom prema tekstu Vladimira Đorđevića u režiji Marka Misirače. V. Đorđević (1977) dramski je pisac i scenarist, autor devet dramskih tekstova, drame su mu objavljivane u časopisima Scena i Teatron i prevođene na engleski, ruski, katalonski i bugarski jezik.

Predstava "Majstori, majstori"/

Redatelj o njemu u programskoj knjižici predstave zapisuje: “Vladimir Đurđević je, usuđujem se da kažem, na najboljem putu da postane jedan od najznačajnijih domaćih dramskih pisaca i savremenih komediografa. On snažno i uspješno nastavlja tradiciju balkanske, jugoslovenske i srpske komediografije, oslanjajući se na najbolje pisce ovog podneblja”.

U srijedu je odigran predstava “Smrt na dopustu” nastala prema romanu “Kolebanje smrti” Hozea Saramaga u adaptaciji dramaturginje Dore Delbianko, redatelja Kokana Mladenovića, asistentice režije Mirte Mikloušić i ansambla predstave, a u izvedbi Satiričkog kazališta Kerempuh iz Zagreba.

Prateći program i nagrade

A na kraju Festivala Zlatna vila nastupili su još NPRS iz Banjaluke sa komadom “Majstori, majstori” Gorana Markovića, također u režiji Marka Misirače, te beogradski Teatar Zvezdara sa “Udovicom živog čoveka” Dušana Kovačevića u režiji autora.

Zvaničan, takmičarski dio Zlatne vile obogaćen je i raznovrsnim pratećim programom: postavljena je izložba fotografija pod nazivom “Uspomena na Enu” autora Slobodana Slobe Ivetića, nastalih u ljeto 1980. godine za vrijeme snimanja filma “Pad Italije” Lordana Zafranovića; promovirana je knjiga “Glumac... je glumac... je glumac” Zijaha Sokolovića; predstavljeni su glumci Tarik Filipović i Miodrag Krstović, a posljednje večeri nastupiće Gudački orkestar NPRS-a sa prigodnim koncertom.

Predstava "Udovica živog čovjeka"/

Sve predstave ocjenjivala je publika i stručni žiri: Jasna Diklić, glumica, Đurđa Tešić, redateljica, i Stojan Matavulj, glumac. Prema ocjeni žirija najbolja predstava u cjelini je “Smrt na dopustu” Satiričkog kazališta Kerempuh iz Zagreba. Prijedorska publika je ocijenila da je najbolja predstava “Udovica živog čoveka” Zvezdara teatra iz Beograda. Žiri je nagradu za najbolje glumačko ostvarenje dodijelio Hrvoju Kečkešu iz Kerempuha, a Jeleni Đokić za ulogu u predstavi “Udovica živog čoveka”.

Nagrada za najbolju režiju pripala je Kokanu Mladenoviću za predstavu “Smrt na dopustu”. Kazalište Krempuh je dobilo i nagrade za najbolju kostimografiju, najbolju scenografiju i najbolju autorsku muziku. Žiri je odlučio da dodijeli dvije specijalne nagrade - Nikolini Friganović za ulogu u predstavi “Majstori, majstori” Narodnog pozorišta Republike Srpske iz Banjaluke i specijalnu nagradu za scenski pokret Pravdanu Devlahoviću za predstavu “Smrt na dopustu”.