Tarantino je ovaj film morao pogledati tri puta da bi ga shvatio: Nisam znao čime sam zadivljen
Filmovi Quentina Tarantina gotovo je nemoguće zamijeniti s bilo čijim drugim. Njegov jedinstveni stil prepoznaje se po oštrim dijalozima, referencama na pop kulturu, eksplicitnom nasilju i specifičnim kadrovima stopala. Tarantino snima po vlastitim pravilima, što mu je donijelo i vojsku obožavatelja i kritičara. Osim svojih ostvarenja, poznat je i po otvorenim komentarima o filmskoj industriji, kao i listama najboljih i najgorih filmova koje uvijek izazivaju rasprave.
Jedan od redatelja s kojim Tarantino ima neobičan odnos je Christopher Nolan. Dok je još radio kao čitač scenarija, Nolan je imao priliku pogledati radnu verziju „Paklenog šunda“, nakon čega je izjavio da mu je to „uništilo je*eni film“. Tarantino, s druge strane, otvoreno izražava divljenje prema Nolanovom radu, a posebno je istakao ratni spektakl „Dunkirk“ iz 2017. godine.
Ipak, Tarantino je priznao da mu je bilo potrebno više vremena da u potpunosti prihvati ovaj film. „Imao sam zanimljivo iskustvo s tim filmom prvih nekoliko puta. Prvi put kad sam ga gledao, nisam ni znao što da mislim, potpuno sam bio zaokupljen samim spektaklom. Film mi se svidio, ali taj spektakl me gotovo otupio za ostatak doživljaja“, rekao je za IndieWire, prenosi Far Out Magazine.
Dodao je kako u početku nije osjetio emocionalnu povezanost. „Bio sam zadivljen filmom. Ali nisam znao čime sam zadivljen... Tek sam treći put mogao vidjeti iza spektakla i usmjeriti se na ljude o kojima priča govori. Konačno sam mogao malo vidjeti kroz drveće“, podijelio je Tarantino. Tek nakon nekoliko gledanja, kako kaže, mogao je prepoznati pravu snagu filma.
„Dunkirk“ donosi tri odvojene perspektive – vojnike na plaži, civile na moru i pilote u zraku – koje se u epskom finalu spajaju u jednu cjelinu. Posebnu napetost dodatno pojačava muzika Hansa Zimmera, dok je nelinearna struktura filma nekim gledaocima bila previše zahtjevna.
Međutim, ako je i Tarantinu bilo potrebno nekoliko gledanja da film potpuno shvati, možda bi i ostatak publike trebao „Dunkirku“ dati još jednu priliku.
