Stari punk i novi val: "U knjizi od 440 bendova 36 je bosanskih"
Vinko Barić (1980) zaista živi umjetnost. Apsolutno alternativni multitalentirani umjetnik iz Solina, opis je teoretičara. Akademski slikar, strip-crtač, ilustrator, grafički dizajner, glazbenik, publicist. Istraživač i dokumentarist. Najnovija knjiga ovog autora pod nazivom “Diskografija ex-Yu punka i novog vala od 1977. do 1987.” objavljena je krajem prošle godine, s tim da je kompletna tiraža za samo mjesec doslovno planula.
Enciklopedija. Tako se naziva ovo monografsko djelo jer je toliko nafilano hrpom činjenica i bogato ilustrirano fotkama. To je prva takva knjiga na prostoru bivše Juge. Ovom izdavačkom draguljčiću prethodila je rok-monografija “Hrvatski punk i novi val 1976 - 1987.” koju je ovaj autor objavio 2011. uz dopunjenu verziju 2021. godine. I ova izdanja su rasprodana u rekordnom roku.
100 sugovornika
Kako tada, tako i sada nižu se komplimenti. Stručna kritika kaže: to je iznimno publicističko izdanje s dosad najkompletnijim prikazom vremena i tematike o kojima govori. Riječ je o jednom od najrelevantnijih i najuzbudljivijih dokumenata iz tog perioda, navode. Na jednom mjestu iz Vinkovih tekstova, naročito fotografija i omota diskografskih izdanja, moguće je saznati koliko je to bilo uzbudljivo i kreativno vrijeme, ističu. Tako da... i prije nego što monografiju imate u rukama i vidite je svojim očima, podaci impresioniraju.
Na 240 stranica velikog formata u boji, ova publikacija donosi biografije i diskografije preko 440 bendova i 650 diskografskih izdanja ex-Yu od 1977. do 1987. S kompilacijama čak 800.
Za pojedina dizajnerska rješenja omota ploča koja autor knjige iz paučine zaborava izvlači na svjetlo dana danas se ocjenjuje da su vrhunske kreacije dizajna postmodernog arta. Pripremajući knjigu, Vinko razgovara s preko 100 sudionika tadašnje scene bivše Juge, proučava omladinski tisak poput zagrebačkog tjednika Polet i sl, prikuplja novinska izdanja kao što je beogradski Džuboks, podatke nalazi u Muzeju grada Splita, Sveučilišnoj knjižnici, fonoteci Radio Študenta u Ljubljani.
Sve svoje knjige objavio je u vlastitoj nakladi. Moja knjiga je dokaz da ono što jako želiš, možeš napraviti i sam, kaže autor o monografiji. Predstavljena je nedavno u zagrebačkom Autonomnom kulturnom centru Attack. Popričali smo s Vinkom Barićem. Samo za čitatelje Oslobođenja govori o svojoj novoj knjizi, a u razgovoru skoknuli smo i do Sarajeva. U startu zanima me kako je izgledala potraga za podacima?
Puno lakše nego za prošlu knjigu, odgovara. “Išao sam na internet na stranice Discogs, gdje je popisano 90 posto svjetskih albuma svih žanrova rocka i te muzike općenito, mada moram priznati da sam lokalnim kanalima otkrio izdanja kojih nema na mreži. Imao sam nekoliko suradnika. Recimo, za područje Bosne i Hercegovine mnogo mi je pomogao Nenad Golubić Golub iz mostarskog benda Ženevski dekret. Pomagali su mi Marin Rosić iz Ljubljane, onda basist Hladnog piva Hadžo, Hadžo mi je bio suradnik za Zagreb i Beograd, on se razumije u te scene”.
A scene su raznovrsne i raskošne, brdo stilova, imena, fenomena. Zagrebački bendovi Film i Prljavo kazalište, Darko Rundek i Haustor, vinkovački punk blues Goran Bare i Majke, beogradski Šarlo Akrobata, Pankrti iz Ljubljane, Laibach iz Trbovlja itd. Nemoguće ih je sve nabrojati u jednom novinskom tekstu. Knjiga otkriva i dosad neotkriveno: Crna Gora je u novovalnom periodu sredinom 80-ih godina prošlog stoljeća imala samo jedan diskografski aktivan postpunk projekt. Dvije grupe iz tog perioda Vinko pronalazi i na Kosovu, u Prištini.
Scena u ex-Yu kreativno je na istom nivou i odvija se istovremeno s onim što se događalo u ovim stilskim pravcima na Zapadu, gdje su punk i novi val nastajali. Autor knjige konstatira: najveća unutar Jugoslavije bila je hrvatska punk i novovalna scena, u kojoj je prednjačila Rijeka. Slovensku i makedonsku scenu izdvaja po inventivnosti i originalnosti. Za slovenske i makedonske dark žanrove kaže da su izvorni sami po sebi, nisu kopija zapadnih uzora. Posebno poentira, kako kaže, sjajnu alternativnu scenu početkom 80-ih u Beogradu i pokret New Primitives u Sarajevu.
Kad je riječ o promociji punka i novog vala na hrvatskoj sceni, naglašava, dominira Rijeka, s kultnim bendom Parafi. “Valter Kocijančić iz Parafa nedavno je rekao da je Rijeka centar rock and rolla u Hrvatskoj, uz Zagreb i Vinkovce. Dobro je rekao i to je i danas tako. Drugi centar je Zagreb, s tim da je Zagreb dao više novovalnih, a Rijeka prvenstveno punk bendove. Sarajevo i Beograd uključeni su nešto kasnije i to ne baš izrazito u punk smislu, više s novovalnim bendovima. Najveći doprinos Sarajeva je pokret New Primitives koji je bio multimedijalan, imali su Top-listu nadrealista, album, pisali su viceve”, analizira.
Ističe: “Moram vam reći da imam u knjizi od 440 bendova 36 bosanskih”. Najdraži od njih? “Iz Bosne grupa Pauk iz Zavidovića i Zabranjeno pušenje.” Koje Zabranjeno pušenje, imaju ih dva? - pitam. “Pa ono prvo, iz kojeg su nastala oba”, iskreno će Vinko. Sugerira da se monografija čita i gleda uz YouTube: “Smatram da je ona idealan priručnik i pomagalo, u knjizi je 440 bendova, nađeš bend, biografiju, diskografiju, onda odeš na YouTube i poslušaš tu pjesmu koju si našao u knjizi, otkriješ novi bend i novu pjesmu. Ima ih 650, s kompilacijama 800, može ih se slušati godinama.”
Zanima me otkuda odluka da istraži upravo period od 1977. do 1987. jer je rođen 1980? “Za vrijeme srednje škole, sredinom 90-ih, otkrio sam tu muziku, stari punk i novi val, i do danas su mi ta dva žanra ostali najdraži”, pojašnjava. Ima i vlastiti punk bend. Nastupaju pod nazivom Naporno suicid. Kako to, zašto? “Prvo smo se zvali Porno suicid. Imali smo nastup u Hvaru, gdje su nas zamolili da promijenimo ime da nas sponzorira Turistička zajednica. Rekli smo: dobro, onda ćemo biti Naporno suicid. Zašto naporno? Pa mi znamo biti naporni.”
Barić je umjetnik s izuzetno zanimljivom biografijom. Diplomira slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti Split 2005. u klasi Nine Ivančić. Imao je dosad 35 samostalnih izložbi slika, svoje radove predstavlja i na brojnim skupnim izložbama. Dvije slike Vinka Barića su u fundusu Galerije umjetnina Split. Po stručnim ocjenama, Vinko je čuvar baštine zlatnog doba underground estetike 2. polovice prošlog stoljeća oslobođene akademizma i uvriježenih normi u artu i svakodnevnom životu. Otkačenost, šarm, ironija, samo su neki od opisa. Vrhunski strip-crtač do sada je objavio 6 strip-albuma i pokazao ih na izložbama.
Strip pod nazivom “Dogodovštine Baroknog Čovjeka” rasprodan je brzinom munje. O najnovijem stripu na kojem radi, kaže: “Zove se ‘Kapetan Yugoslavia’, po scenariju Tonija Favera. Planirano je da ima 250 stranica u boji, sada sam na 50. stranici. To je kao serijal, govori o periodu tranzicije 1996. zemalja bivše Jugoslavije, politička akcijska drama s dosta crnog humora.” Kaže da stvara u fazama: “Imam fazu samo slikarstva, fazu samo stripa u kojoj sam sad trenutno, fazu publicistike kad pišem i izdajem ove knjige o rocku, i faze kada radim slikovnice za djecu, ilustracije... te faze meni traju 6 mjeseci do godinu, kad radim isključivo tu jednu stvar, onda se prešaltam na slikarstvo, strip ili nešto treće.”
Skenderija
Planira i izložbu slika. Bit će ciklus subrealizma, kratko otkriva. Što konkretno? Precizira: dalmatinski pejzaži, masline... Ako je nadrealizam iznad stvarnosti, subrealizam je ispod stvarnosti, kaže. Što kaže za trap? “Trap je katastrofa, neki govore to je novi punk, ja govorim, jao si ga onoj generaciji koja to zamjenjuje za punk. Trap je zapravo turbofolk koji se umiješao u hip-hop i napravio katastrofu, to je strašno.” Kako gleda na velike uspjehe folk-pjevača, Arenu u Zagrebu ispunjenu pet puta i slično? “Ova Prijovićka, kako gledam? Nama su alternativa bila punk i heavy metal, hardcore 90-ih. Mladi danas uopće nemaju kategorije ukusa, jednostavno, ono što je u điru, to slušaju. To su cajke kojima su oni izloženi od ranog djetinjstva. Sad su to već momci i cure od 20 i nešto godina, oni godinama slušaju cajke i, eto, vidi se rezultat. Izabrali su lošu alternativu.”
Stižemo do pitanja o željama i budućim planovima. S obzirom na to da je prvo izdanje monografije rasprodano, planira se reizdanje s jednim hrvatskim izdavačem. Plus... “Ako se stvore uvjeti da mogu svoju knjigu promovirati i u Sarajevu, najviše bih volio da to bude u Ex-YU Rock Centru u sarajevskoj Skenderiji, jer je to prvi takav centar na prostoru bivše Jugoslavije”, otkriva Vinko Barić u finalu razgovora. Nadam se da sarajevski čuvari rock povijesti čitaju Oslobođenje i da će zanimljivi Vinko svoju knjigu predstaviti i sarajevskim fanovima.
