Srđan Gavrilović: Entuzijazam je naša jedina valuta

Navršilo se deset godina otkako postoji portal Strane, kada se osvrnete na ovih deset godina, kako gledate na minulo vrijeme i ono što je do sada urađeno?

- Decenija je sagorjela brzo, u predanom radu i želji da se jedan takav prostor oslobodi komercijalnih pritisaka i postane stalna adresa za kvalitetnu književnost. Lagao bih da ne osjećamo ponos prema tri i po hiljade objava, te hiljadu i po zastupljenih autora. Jedan smo od rijetkih, možda i jedini portal za književnost i kulturu koji objavljuje tekst dnevno, skoro bez prekida, tokom svih ovih godina. To je postalo naše malo čudo, jedna nepokolebljiva rutina u svijetu koji se sve brže mijenja, a kultura često ostaje na margini.

Dijalog i slobodan prostor

Kada se osvrnem, ne razmišljam samo o brojkama, iako su impresivne, već o zajednici koja se okupila oko Strana. O autorima, prevodiocima, urednicima i, naravno, čitaocima koji su zajedno, gotovo udarnički podizali ovu platformu. Svaka objava bila je doprinos očuvanju književnog dijaloga i slobodnog prostora za stvaralaštvo. Ono što posebno raduje jeste raznovrsnost jezika, glasova i perspektiva koje su našle dom na Stranama. To je nešto što nas izdvaja. Ne težimo da budemo samo arhiv, već domena susreta, dijaloga i eksperimenta.

Strane su profilisane kao svejugoslovenska književna i kulturna platforma, dojma sam kao takva i prepoznata od autora i publike, kako gledate na vlastitu ulogu i taj kulturni prostor danas?

- Rekao sam to već jednom, ali ponovit ću - Jugoslavija i dalje postoji kao vezivno tkivo. To je prostor zajedničkog jezika, sličnih iskustava, preplitanja tradicija, ali i otvorenog dijaloga o našim razlikama. Strane su se od početka trudile da budu most u tom pejzažu ne nostalgijom, već stvaralačkom energijom koja ga još ispunjava. Objavljivanjem tekstova iz svih krajeva bivše Jugoslavije nastojimo pokazati da je književnost iz ovih prostora živa, raznovrsna i svjetski relevantna. S druge strane, pokušavamo da otvorimo vrata novoj generaciji balkanskih autora i vjerujem da smo u dobrome u tome uspjeli. Imponira vidjeti sve one koji su svoje prve uratke predstavili upravo na Stranama i koji su poslije pronašli izdavače. To je njihova i naša značka na reveru.

Danas, kada se čini da su ljudi skloni okretanju ka zatvorenim krugovima, pogotovo onim književnim, naša misija je da podsjetimo da je kulturna razmjena oduvijek bila ključna za napredak. Ako Strane uspiju da budu platforma na kojoj autori i čitaoci iz ovog prostora pronalaze zajedničku nit, to vezivno tkivo koje sam spomenuo, onda smo ostvarili ono što je od samog osnivanja portala bilo postavljeno kao objektiv. Iako je ovo tek početak, ovih deset godina, vjerujem da smo udarili temelje za nešto što će trajati, jer kvalitetna književnost i kultura, uprkos nevremenu koje živimo, imaju budućnost.

Rad Strana je utemeljen prije svega na entuzijazmu pojedinaca, šta je ono što Vas je vodilo da istrajete cijelu deceniju?

- Sjećam se kad je nastupila pandemija i svijet otišao u lockdown. Senka Marić je tada rekla: “Para nemamo, tako da ne možemo propasti.” Možda zvuči pretenciozno, ali entuzijazam je naša jedina valuta. Nismo gradili ovu platformu s očekivanjem materijalne dobiti, već s uvjerenjem da književnost vrijedi sama po sebi, da zaslužuje sferu u kojoj će živjeti slobodno i beskompromisno. Pandemija je bila jedan od najvećih testova, ali i dokaz koliko književnost može biti utočište i veza među ljudima kad su svi drugi mostovi privremeno srušeni. Nikada nismo ovisili o tuđem finansiranju. Radili smo isključivo oslonjeni na vlastitu volju i entuzijazam. Na kraju, entuzijazam nije bio samo naš, već svih onih koji su nam vjerovali, koji su slali svoje tekstove, čitali ih i dijelili.

Kada je u pitanju čitanost, obično se kaže da književnost u današnjem vremenu nije dovoljno prisutna, kakva su Vaša iskustva u tom smislu, koliko su Strane čitane?

- Strane su, sudeći po brojaču posjeta, vrlo čitane. Otuda i neprekidna navala na naš zvanični mail, s upitima raznih autora o potencijalnom objavljivanju. Posjete portalu pokazuju da interesovanje za kvalitetan sadržaj itekako postoji, samo što su se navike čitalaca promijenile. Nažalost, istina je da tiskana periodika polako odumire, ti se formati sve više sužavaju, bivaju otisnuti s vremena na vrijeme i ostaju skrajnuti po policama, nestajući iz javnog domena. Strane omogućuju pristup sada već pozamašnom indeksu autora koji su, barem dok je mrežne domene, ovjekovječeni. Dakle, svi autori i tekstovi koje smo objavili ostaju dostupni, spremni da budu ponovo otkriveni. Strane su se, u tom smislu, prilagodile vremenu, ali i iskoristile njegove prednosti.

Šta je ono čime se vodite u uredničkom smislu, šta je suštinski fokus kada su Strane u pitanju?

- Jedino čime se vodimo je kvalitet samog teksta. Dakle, zadovoljavanje nekih standardnih normi kada je u pitanju književni izraz, ali i autentičnost, svježina i snaga ideje koju tekst nosi. Ne opterećujemo se imenima, titulama ili reputacijom autora. Tekst govori dovoljno.

Književnost nije luksuz

Ponekad se desi da tekstovi, pogotovo mlađih autora, iako izvedbeno falični, imaju potencijal za objavu. Na taj način ih pokušavamo ohrabriti, ali i ukazati iz pozicije urednika gdje i šta treba popraviti, na čemu još raditi. Naša urednička filozofija počiva na uvjerenju da književnost nije luksuz rezervisan za uski krug, već neophodan dio kulture i života. S druge strane, danas svako piše, a vrlo malo se čita. To je postalo floskulom kada govorimo o hiperprodukciji. Smatram da postoji previše vjere i premalo sumnje u svoj rad. Često se dešava da odbijemo gomilu toga, ali tako mora biti, inače bi portal postao zasićen osrednjošću. Odbijanje nije uvijek jednostavno ni za autora ni za Senku i mene kao urednike, ali naš cilj nije samo objaviti tekst već podržati stvaranje i razvoj boljih, dubljih i značajnijih književnih ostvarenja.

Prvu desetljetku ste opstali, šta su planovi za dalje, da li će se Strane u nekom smislu mijenjati?

- Senka i ja smo već u nekoliko navrata o tome raspravljali. Format koji i dalje guramo djeluje svježe i relevantno iako portal do sada nismo vizuelno ušminkavali niti mijenjali njegov identitet. Za sada nastavljamo gdje smo stali, možda mrvicu sporije zbog okolnosti samog života, ali i potrebe da ne osjetimo zasićenje. Za kraj bih još spomenuo da su Strane sada registrovano udruženje građana i nadamo se ozbiljnijim projektima u bliskoj budućnosti.