Sjećate li se Kviskoteke? Izložba znanja, nostalgije i generacijskog duha

Nema neobuzdanije strasti od strasti prema znanju. U najnovijoj verziji ove slavne izreke strasti se prepliću s nježnim sjećanjima. “Sjećate li se Kviskoteke?” naziv je izložbe u Galeriji Školica za 5 Hrvatskog školskog muzeja u Hebrangovoj 5 u Zagrebu.

Ovaj jedinstveni muzejski show otvoren je u srijedu, 21. ovog mjeseca, i ostaje otvoren sve do 4. listopada. Čista muzejska petica. Maksimalno edukativan, zabavan, uzbudljiv i nepredvidljiv spoj mašte, energije i optimizma.

Kvisko i kviskići

Radi se o izložbi sjećanja i uspomena na nezaboravnu “Kviskoteku”. Jako kul emisija. Kultni televizijski format koji je lansirala Televizija Zagreb obožavali su milijuni gledatelja diljem bivše Jugoslavije. “Kviskoteka” je najgledaniji domaći kviz svih vremena. Posjetitelji će otkriti da je taj kviz bio više od zabave, inspiracija, alat za učenje, prostor međugeneracijskog dijaloga, simbol vremena kad si morao da znaš, a ne da guglaš, nabraja se u kontekstu ove muzejske senzacije.

Izložba više od izložbe i kviz koji je bio puno više od običnog kviza potiče neviđeno zanimanje. Autorica i kustosica izložbe Kristina Gverić je ovih dana najtraženija zagrebačka muzealka, pod opsadom svih mogućih medija. U razgovoru samo za čitatelje Oslobođenja dešifrira enigmu ovog ogromnog interesa javnosti: “Veliki interes, zato što se svi rado sjećamo našeg najpoznatijeg kviza u našoj bivšoj zajedničkoj državi. Kviskoteka je ujedno i u Hrvatskoj najgledaniji ikad i najdugovječniji televizijski kviz emitiran od 1980. do 1995. godine. Urednik i autor kviza je Lazo Goluža zajedno sa svojom suprugom Majom Jurković, a mi smo ovdje pokušali napraviti poveznicu s obljetnicom, jer je prošlo 30 godina od posljednje emisije “Kviskoteke” emitirane 1995. godine.”

Izložbu podržavaju Ministarstvo kulture i medija RH i Grad Zagreb. Sjećanjem na omiljenu “Kviskoteku” Hrvatski školski muzej obilježava Međunarodni dan muzeja, 18. svibnja, čija je ovogodišnja tema “Budućnost muzeja u vremenu brzih promjena”. Na izložbi pokazuju izbor radova gledatelja “Kviskoteke” koji se čuvaju u muzejskoj Zbirci radova učenika i nastavnika. Kviskići, kako im u ovom Muzeju tepaju, u najraznovrsnijim verzijama. Ekskluziva su originalni nacrti za dizajn i maskota Kvisko iz 1979. autora Miroslava Šuteja, jednog od najvećih slikara, grafičara i dizajnera Hrvatske i bivše Juge, upravo radovi iz 70-ih prošlog stoljeća donose mu međunarodnu slavu i popularnost u rangu rock-stara.

Popularnost “Kviskoteke” je neprepričljiva. “Kviskoteka” nastaje 1979. kao projekt TV Zagreb. To je originalni domaći proizvod, a ne strana licenca, naglašava se povodom najnovijih muzejskih sjećanja. Također, “Kviskoteka” je prvi projekt TV Zagreb u kojem se koristi kompjutor, rezultat znanja i truda domaćih stručnjaka. Prva epizoda emitirana je 3. 4. 1980. U 15 godina emitirano je 199 epizoda. Kroz kviz je ukupno prošlo 550 natjecatelja, koji su odgovorili na 7.000 pitanja. Ovaj kviz gleda cijela Jugoslavija.

Autor “Kviskoteke” je Lazo Goluža, novinar, urednik TV Zagreb, poznat i kao prevoditelj, rođen u Bosni i Hercegovini (Trijebanj, općina Stolac, BiH, 1936. – Zagreb, 2020). Smatra da kviz mora zanimati cijelu obitelj, da je kviz vrsta obiteljskog fenomena. Tako osmišljava pitanja i zadatke. Uz autora Golužu, pitanja sastavljaju sveučilišni profesori, doktori znanosti, ljudi iz Leksikografskog zavoda u Zagrebu. Sudjelovanje u “Kviskoteci” je stvar prestiža. Testiranja za “Kviskoteku” provode se u Ljubljani, Zagrebu, Osijeku, Splitu, Sarajevu, Beogradu, Novom Sadu, Nišu, Skoplju i drugim gradovima Jugoslavije.

U Beogradu bi se prijavilo od 4.000 do 6.000 ljudi. U prvom krugu čak 12 vrsta testova. Potom bi 400 do 600 najboljih išlo u drugi krug koji se uvijek održavao u Zagrebu, ispričala je Maja Jurković u jednom od intervjua. Na testiranjima najviše mladih od 18 do 30 godina, “po uspješnosti oscilirali su od godine do godine, ali jedina konstanta u cijeloj bivšoj državi bili su studenti i inženjeri elektrotehnike, uvijek visoko pozicionirani”. Kaže da su općenito natjecatelji na području cijele bivše države bili najslabiji u ozbiljnoj glazbi i likovnoj umjetnosti. Ali, i u tim segmentima “ponovno su ljudi tehničke provenijencije bili bolji nego oni koji su studirali povijest umjetnosti ili komparativnu književnost”. Kako to, zašto? “Jer oni usvajaju sadržaje na drugačije načine”, otkriva ova urednička legenda kvizaške tajne.

Kviz nije samo natjecanje onih ispred kamera nego i onih ispred malih ekrana. Gledatelji se identificiraju, sudjeluju. Iako se formati poput “Kviskoteke” nigdje u svijetu ne emitiraju direktno, većina gledatelja uvjerena je da gledaju emisiju uživo, govore novinarima Maja Jurković i Lazo Goluža. Tako ljudi svih generacija, obožavatelji kviza, samoinicijativno pišu “Kviskoteci” pisma, crtaju ili svojim rukama izrađuju Kviska. Na adresu TV Zagreb, u Redakciju emisije dolaze hrpe radova i varijanti Kviska, a šalju ih djeca iz vrtića, škola, sve do afirmiranih kipara. Cijeli vrtići crtaju i izrađuju Kviska, pošiljke se broje u tisućama, i tako godinama.

Suradnja Školskog muzeja s Televizijom Zagreb, danas Hrvatskom radiotelevizijom (HRT) kreće nakon što gledatelji “Kviskoteke”, inspirirani Šutejevim Kviskom, Redakciji kviza počinju masovno slati vlastite Kviskiće, objašnjava kustosica: “Mi smo se javili Redakciji da bismo predstavili te radove kod nas u Muzeju, organizirali smo i natječaj, na izložbi 1991. predstavili smo preko 500 radova, ozbiljan žiri je odabrao najbolje, a dio tih najboljih radova čuva se i dalje u fundusu Hrvatskog školskog muzeja. Njih sada prvi put nakon 1991. ponovno predstavljamo javnosti.” Školski muzej je 1991, pišu kroničari, objavio da je u tri tjedna izložbu posjetilo više ljudi nego što ih je cijelu sezonu imao Dinamo na svojim utakmicama u Maksimiru.

Najbolji Kvisko na najnovijoj izložbi u očima kustosice?, raspitujem se. Gđa Kristina odgovara: “Volim radove koje su napravili naši najmlađi posjetitelji i najmlađi gledatelji.” Naglašava da je “Kviskoteka” bila obiteljski kviz. “Gledali su je odrasli, ali i djeca, svi su čekali taj četvrtak da počne, oko 21 sat. Zato bih izdvojila ove njihove radove koji su tematski raznovrsni, pa su djeca prikazala Kviska-gitaristu, Kviska-sudiju na tada Olimpijskim igrama u Seulu, Kviska napravljena od ambalaže proizvoda poput Cedevite, Kinder-jaja. Imamo jednog ozbiljnog, konvertibilnog tzv. Markovićevog kviska od dinara, Kviska koji je novogodišnji Kvisko, Kviska koji prikazuje Olivera Mlakara...”

Najomiljeniji voditelj najomiljenijeg kviza Oliver Mlakar izostao je sa svečanog otvorenja izložbe. Kako to, zašto, raspitujem se dalje. “Mi smo poslali poziv, vjerojatno je bio spriječen, nažalost nije prisustvovao otvorenju, ali vjerujem da će do 4. listopada, dok je izložba otvorena, posjetiti izložbu”, kaže kustosica. Na ideju o izložbi u Muzeju su došli kad su vidjeli bogatstvo koje čuvaju u svojoj muzejskoj Zbirci: “Čekali smo obljetnicu, tih 30 godina od posljednjeg izdanja ‘Kviskoteke’, ali i 60 godina od prvog emitiranja kviza ikad na TV Zagreb, to je bio ‘Poziv na kviz’ iz 1965. također autora Laze Goluže. Voditelj je bio Oliver Mlakar. Prvi voditelj ‘Kviskoteke’ bio je Ivan Hetrich od 1980. do 1983. kad je vođenje preuzeo Mlakar.”

Prava ekskluziva, kaže za originalne crteže Kviska i ostale pokazane eksponate, djelo zlatnih ruku slavnog Miroslava Šuteja (Duga Resa, 1936 - Krapinske toplice, 2005). Posudila ih je za potrebe izložbe Maja Jurković. Najbolji promotor op-arta u ovom dijelu svijeta, virtuozni inovator beskrajne mašte i snage, Šutej plovi najdubljim vodama. Profesor na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu i u Širokom Brijegu, akademik, redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU), oblikuje zastavu i grb Republike Hrvatske, grb i zastavu Predsjednika Republike Hrvatske, novčanice hrvatske kune. Svojim dizajnerskim rješenjima ulazi u sferu svakodnevnog života najizloženiju javnom pogledu.

Od asocijacija do detekcije

U postavu u Školskom muzeju mogu se vidjeti Šutejeva grafika Kviska iz 1979, crtež po kojem je nastala grafika, tu su i Šutejevi radovi, skulptura najvećeg Kviska, koju su dobivali pobjednici čitave sezone, nešto manji za pobjednika emisije i najmanji Kvisko kojeg je dobivao svaki natjecatelj. Izložena je i Kviskica, koju je Maja Jurković dobila na dar od Stanka Krnete, umjetnika iz Siska. “Ona je zanimljiva, jako važna i vrijedna prva Kviskica ikad”, komentira kustosica. U sklopu izložbe planirano je more popratnih programa za djecu, ali i odrasle, ulaz na izložbu i programe je besplatan za sve.

“Organizirat ćemo sadržaje i jednog i drugog tipa. Za najmlađu publiku koja je naša najčešća i najvoljenija publika, znači, djecu, imat ćemo radionice na kojima ćemo izrađivati naše nove kviskiće, možda neki od njih ponovno pronađe mjesto i u našem fundusu. Pravit ćemo različite kvizove. Dio izložbe i jeste namijenjen upravo najmlađima, gdje se igramo, da se posjetitelj može i zaigrati, prisjetiti se modela igara koje su se igrale u ‘Kviskoteci’, od igre asocijacija do igre detekcije, pitalica, koje su bile iznimno popularne. Također ćemo imati i okrugle stolove s ljudima koji su radili ‘Kviskoteku’, uključujući i Maju Jurković, koja je uredila čak 140 ‘Kviskoteka’. Planiramo program za odraslu, ali i za mladu publiku koja se danas bavi kvizovima u suradnji s našim poznatim kvizašima, lovcima iz ‘Potjere’, koje ćemo također ugostiti ovdje kod nas u Muzeju.”

U finišu razgovora, čudesan obrat. Simpatična i dinamična kustosica Kristina mi kaže da joj je jako drago da govori za sarajevsko Oslobođenje. “Moji roditelji su studirali u Sarajevu, tamo su se i upoznali, tako da mi je jako, jako drago da ste se javili. Nakon rata smo odmah došli obiteljski u Sarajevo, čim je bilo moguće, i posjetili smo predivna sarajevska mjesta. Molim vas, pozdravite sve moje prijatelje koje imam diljem Sarajeva”, kaže. Da pozdravimo nekoga konkretno?, pitam. “Ne bih nikoga sad izdvajala, oni će sigurno čitati, toliko sam ponosna, ja sam rekla ljudima, a oni kažu, pa mi svi čitamo Oslobođenje!” Što reći nakon ovih savršenih riječi? I reporterka Oslobođenja iz Zagreba šalje pozdrav svim Kristininim sarajevskim prijateljima.