Sjećanja i sentimenti: Vladimir Kirin u Čapljini
Umjetnička galerija Hrvatskog kulturnog središta Založbe kralja Tomislava u Čapljini predstavlja izložbu slikara i grafičara Vladimira Kirina povodom 130. obljetnice rođenja umjetnika. Izložba, za koju se ističe da je retrospektivnog karaktera, otvara se u subotu.
Odraz u zrcalu
Autorica koncepta, postava i teksta u katalogu je ugledna zagrebačka povjesničarka umjetnosti Biserka Rauter Plančić, nekadašnja dugogodišnja ravnateljica zagrebačke Moderne galerije (danas Nacionalni muzej moderne umjetnosti). Prema najavama, ljubitelji umjetnosti moći će vidjeti probranu selekciju od preko 40 ostvarenja kojima se promoviraju slikarovi interpretativni dometi i univerzalnost umjetničkog djelovanja: od slikarstva olovkom, kredom, ugljenom i tušem, preko akvarela i ulja, do ilustracija za literarna djela, grafika i grafičke opreme knjiga.
Radovi dolaze uglavnom iz brojnih privatnih kolekcija te iz fundusa Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti u Zagrebu. Iz bogatih fundusa ovog muzeja specijalno za čapljinski postav, među ostalim, posuđeni su “Autoportret (odraz u zrcalu)” u tehnici ugljena na papiru iz 1921, ujedno i glavni vizual izložbe, te dva toma Hrvatske enciklopedije čiju naslovnicu dizajnira Kirin i na taj način, prvenstveno zbog oblikovanja korica i nove estetike tipa slova, kako se navodi u kontekstu izložbe, upravo ovaj autor afirmira opremu knjiga u Hrvatskoj kao posebnu umjetničku disciplinu.
Vladimir Kirin (Zagreb, 1894-1963) Srednju graditeljsku školu pohađa u Zagrebu, Umjetničku akademiju, odjel grafike, u Beču (1924) Godine 1919. usavršava se u Londonu u grafici, radi u studiju Langhham, crtač u revijama The Studio i The Architectural Review, surađuje u grafičkim listovima Colour i dr. Godine 1921. publicira prvu mapu litografije s motivima Londona, Pariza, Amsterdama, Venecije, Firence, dobiva narudžbe za ilustriranje knjige priča Oscara Wildea i “Fantastične pripovijesti” Edgara Allana Poea.
Nakon povratka u Zagreb 1923. objavljuje 4 mape litografija povijesnih i arhitektonskih spomenika Splita, Trogira, Šibenika i Hvara, mapu Hrvatsko primorje. Godine 1925. radi mapu grafika Stari Zagreb i dvije mape crteža Iz starog Zagreba i Iz češkog baroka. Slika u tehnici ulja pejzaže iz okolice Samobora, vedute starog Zagreba, Pariza, dalmatinskih gradova, portrete (npr. slikara Vladimira Becića). Također, bavi se ilustracijom i opremom knjiga. Ilustrirao je nekoliko izdanja “Priča iz davnine” Ivane Brlić Mažuranić, koju je osobno poznavao, “Andersenove priče”, “Seljačku bunu” Augusta Šenoe, brojne slikovnice za djecu i knjige za mlade.
Izložba u Čapljini naslovljena sa “O interpretativnom, kreativnom, reprezentativnom i ilustrativnom u opusu Vladimira Kirina” priređena je 18 godina nakon retrospektive u zagrebačkoj Galeriji Klovićevi dvori 2006. sa više od 200 radova, čija je kustosica također bila Rauter Plančić. Ova zagrebačka retrospektiva, kako se tada isticalo, prva je samostalna izložba ovog umjetnika nakon punih 50 godina, nakon 1956. kad je samostalno izlagao u Samoboru.
Poznat po autentičnim portretiranjima gradova, prije svega njihovih arhitektonskih zdanja, Kirina se naziva i najzagrebačkijim slikarom. “Za široku zagrebačku publiku bio je i jest omiljeni slikar starog Zagreba i umjetnik s čijim djelom smo se najprije zbližili u doba naših djetinjstava”, konstatira Rauter Plančić povodom čapljinske izložbe, misleći na Kirinove ilustracije bajkovitih priča Brlić Mažuranić. Poentira umjetnikovu fokusiranost na slikanje panorama brojnih gradova i mjesta i ističe da je riječ o jednom od najpopularnijih imena hrvatske vedutistike “koji je tijekom 5 desetljeća umjetničkog stvaralaštva ostvario vrhunske dosege kao ilustrator, grafičar, dizajner i slikar posebnih ‘starinskih’ gradskih veduta”. “Po kojima ga najviše pamtimo.”
Ukazuje na umjetnikovu samozatajnost, odsustvo bilo kakve samopromocije. Ne treba čuditi što je tek 43 duge godine nakon umjetnikove smrti bila priređena opsežna retrospektivna izložba u Galeriji Klovićevi dvori u Zagrebu, prisjeća se izložbe koju je kurirala, a za koju danas ističe da je otkrila javnosti Kirinovo prvorazredno crtačko, grafičko, slikarsko i ilustratorsko umijeće kojem je teško naći premca, kako navodi, među suvremenicima prve polovice 20. stoljeća. Cijelog stvaralačkog vijeka, ocjenjuje ova poznata povjesničarka umjetnosti, bio je više posvećen istraživanju grafičkog rječnika, morfologiji sloga i likovnoj interpretaciji literarnih predložaka negoli propitivanju suvremenih slikarskih izričaja.
Citira, među ostalim, i tekst iz monografije Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu 1907-1987. u kojem stoji da će “teško danas koji vedutist otkriti bolju ili pitoreskniju identifikacijsku točku za slikanje primorskih ili dalmatinskih gradova, arhitektonskih spomenika ili pak zaboravljenih kutaka iz vremeplova zagrebačke graditeljske baštine kao što je to znao Vladimir Kirin”.
U čapljinskom postavu će se moći vidjeti slike, crteži i bakropisi kojima je ovaj umjetnik lansirao u orbitu “najzagrebačkije panorame i vedute” kao što su Kamenita vrata ili Dolac. “Gledajući slikarove crteže Gornjeg grada - ne samo geološkog nego i povijesnog i kulturnog brdašca Zagreba - gotovo da žalimo što Grič nije postao Montmartre hrvatskog modernog slikarstva”, navodi Rauter Plančić. U osvrtu na profesionalnu biografiju, smatra važnim naglasiti da je Kirin “tijekom ratnih godina bio angažiran na izradi dizajnerskih rješenja za poštanske marke, lutrijske listiće i druge vrijednosnice”.
“Povodom zagrebačke filatelističke izložbe u rujnu 1943. puštena je u promet prigodna poštanska marka s reprodukcijom njegove uljane slike ‘Dolac’ koju publika čapljinske izložbe ima povlasticu vidjeti u originalu”, piše autorica izložbe. “Od njegovih rješenja za vrijednosnice i lutrijske listiće u travnju 1944. u promet su stavljene novčanice od 1.000 kuna koje su na licu imale floralnim ornamentom obrubljeni crtež reljefa sa stećka iz nekropole Crkvina kraj Kaknja, a na naličju crtež dviju djevojaka u hrvatskim narodnim nošnjama”, pojašnjava.
Rauter Plančić smatra, kako precizira, da dio zasluge za prikaz narodne nošnje “ide i slikaru Ljubi Babiću, odnosno seriji njegovih mapa s odlično koloriranim crtežima hrvatskih narodnih nošnji kojima je promicao i zagovarao vrijednosti pučkog stvaralaštva”. U postavu izložbe u Čapljini su i Kirinove ilustracije knjiga koje govore o iznimnom crtačkom talentu, osjećaju umjetnika za papirnu podlogu i harmoniju svijetlo-tamno. Tako će se na izložbi moći vidjeti ilustracije pjesama za djecu Jovana Jovanovića Zmaja (1960), za Gogoljevu pripovijetku “Kabanica” (1921) i dr.
London, Pariz, Split
Predstavljena su djela iz perioda od 1907. (Karlobag, akvarel) do nekoliko slika s motivima Samobora koje su 1956. bile pokazane na prvoj i jedinoj samostalnoj izložbi Vladimira Kirina za njegovog života. Čapljinski postav također uključuje djela nastala u Londonu 1921. u raznim tehnikama, ulje, crtež u tušu, akvarel, zatim litografije s prizorima Pariza, Splita, ulja na platnu i bakropise s motivima Zagreba, sve do ulja na platnu “Buket poljskog cvijeća” iz 1955. koje je kolekcionirano u Nacionalnom muzeju moderne umjetnosti u Zagrebu.
“Za vlastita nova nastojanja gotovo da nije imao vremena, a rekla bih niti motiva. Da je onda krenuo prema krajoliku sa štafelajem i uljanim bojama i da se s više ambicija upustio u slikarske oglede, sklona sam kazati da bi u stvaralaštvu Vladimira Kirina slikarstvo dosegnulo vrhunce jednake onima dosegnutima ilustracijama i opremom knjiga kojima u prvoj polovici 20. stoljeća u nas nitko nije ravan”, zaključuje Biserka Rauter Plančić.
Izložba u Čapljini ostaje otvorena do 27. sljedećeg mjeseca.
