Saša Džino: Volim razmišljati o budućnosti
Džino: Pisanju pristupam iz ugla likovnjaka. Ono što stvaram linijom i bojom, u pripovijedanju oblikujem riječima
Kada je Saša Džino, tada još kao autor kratkih horor priča, krenuo stazom samoizdavaštva, vjerovatno nije ni slutio da će nekoliko godina kasnije imati veliku publiku iza sebe koja željno iščekuje svaki novi naslov. Štaviše, Džino je nosilac čitave žanrovske književnosti u BiH koja se prvenstveno odnosi na naučnu fantastiku i horor. Hrabro je zakoračio u svijet u koji se i dan-danas plaše zakoračiti brojni ne samo bh. već i balkanski izdavači knjiga.
Izmješteni futuristički svijet
Međutim, ono što Sašinu poetiku čini privlačnom nije samo izmaštani futuristički svijet. Njegova djela nose duh Sarajeva, u kojem živi i radi, a samim tim duh BiH, naroda i svjetonazora.
Njegov novi roman “Jugoslavija 2080” izašao je početkom ove godine, a negdje istovremeno i izdavačka kuća Artisticum objavila je za skandinavsko tržište njegovu knjigu “U čarobnjakovim šeširima”.
”Jugoslavija 2080.” je Vaš četvrti roman i ukupno šesta knjiga koju ste izdali samostalno. Jeste li ikada očekivali da ćete stići tako daleko kada ste počinjali?
- Da ne ispadne pretenciozno, to daleko i nije toliko daleko, ali u svakom slučaju nisam ni sanjao da će se sve ovo od objavljivanja blesavih pričica na mom pejdžu Fildžan pun opskurnosti pretvoriti u štampanje i rasprodavanje tiraža knjiga. Zaista sam počastvovan da ljudi kupuju i čitaju moje knjige, što mi daje elan da nastavim pisati i objavljivati.
Završili ste studij na Akademiji likovnih umjetnosti. Kako se rodila ljubav ili potreba za pisanjem književnosti? I zašto baš horori i naučna fantastika?
- Magistrirao sam grafiku na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu. Čitanjem knjiga, naročito fantastike, pojavila se neka golicava želja da i ja počnem pisati i stvarati svjetove riječima. Trideset slova, beskrajne kombinacije, neograničene mogućnosti i varijacije. Od slova riječi, od riječi slike, od slika čitav univerzum. Žanr je okvir pripovijedanja, jer postoji zanimljiv izazov u stvaranju kada postoje okvir i zadata pravila. Horor jer volim razmišljati o strahu i kako strah utiče na ljude, a naučna fantastika jer volim razmišljati o budućnosti i šta budućnost znači za ljude. Likovnom umjetnošću se trenutno koristim najviše za ilustrovanje knjiga i pravljenje reklamnog materijala za knjige.
Koliko je Vaše akademsko zanimanje imalo uticaja na Vaše pisanje, kreiranje likova, svjetova, motiva itd, i obrnuto, koliko pisanje, književnost uopće, utiče na Vas kao likovnog umjetnika?
- Pisanju pristupam iz ugla likovnjaka. Volim pisati slikovito. Ono što stvaram linijom i bojom u pripovijedanju oblikujem riječima. Veliki dio života proveo sam u svijetu likovne umjetnosti i to je oblikovalo moj mentalitet na specifičan način. Posmatrati svijet u slikama, gledati narative u nizu slika. Od slike stvoriti priču i od priče sliku.
Sva svoja djela ste izdali samostalno i pri tome ostvarili veliki uspjeh. Koje su prednosti i mane samostalnog izdavaštva u Vašem slučaju?
- Prednost je što nikoga ništa ne moliš i nikome se nizašta ne pravdaš. Sam si svoj čovjek. Nikoga ne vučeš za rukav i ne ponižavaš se. Mane su ogromne. Stres je nešto što je stalno prisutno. Sva je odgovornost na tebi, sve poslove sam radiš od produkcije do prodaje. Nisam sretan što sam samostalan izdavač, ali ja ovo radim po svaku cijenu, pa mi nije mrsko preći čitav grad pješke da prodam jednu knjigu ili stajati po čitav dan na ulici i biti ulični trgovac.
Bh. književnost već godinama opstaje, mogli bismo reći, na aparatima. Malo je izdavača, malo je izdanih knjiga, slaba je prodaja, a nedostaju i brojni zakoni. Gdje smo zapeli - u svijetu Bradburyja ili Orwella? Ili nekoj trećoj distopiji?
- Ako živimo u distopiji, onda je ovo najneinteresantnija i najnemaštovitija distopija za koju ja znam. Bradburyjevu viziju smo izbjegli jer knjige su dostupnije nego ikad. Izdavača jeste malo, ali srećom uvoz knjiga je zadovoljavajući. Ne pratim pretjerano koliko se ulaže u razvoj i izdavaštvo, nekako sam se godinama distancirao od čitavog tog svijeta. U se i u svoje kljuse.
Je li budućnost književnosti, u ovom slučaju bh. književnosti, u samoizdavaštvu?
- Nisam siguran. Bitno je reći da ako postoji volja, ima i način. Ako nema izdavača, uvijek to možeš sam uraditi. Pristupačnost tehnologije se treba iskoristiti.
Mjesto radnje svih Vaših romana je BiH, pretežno Sarajevo. Ovo je čak neobična pojava i za jednog balkanskog pisca naučne fantastike, horora, fantastike (pretežno možemo sresti izmaštane svjetove, države iz fantastičnih predjela itd). Zašto baš Sarajevo i koliko ono određuje ono što i o čemu pišete?
- Ja na Sarajevo gledam kao neku Rubikovu kocku s bezbroj boja i strana. Čitavu vječnost da je okrećeš i prevrćeš, nećeš joj moći istražiti i vidjeti sve kombinacije. Ovdje je narod, pored svih svojih mana, nevjerovatno zanimljiv i inspirativan. Ne prestaju me iznenađivati obrasci ponašanja i načini razmišljanja. A kad se takvi profili ubace u fantastiku, dolazi do prave magije. Razmišljati kako bi ti ljudi reagovali u namaštanim fantastičnim svjetovima i nadrealnim situacijama me i više nego zabavlja i uzbuđuje.
Zašto Jugoslavija? I šta mislite, postoji li ikakva šansa da se ona jednom ponovi?
- Naučna fantastika ima osnovno pitanje šta bi bilo kad bi bilo. U ovom slučaju se postavlja pitanje šta bi bilo kad bi se zemlje bivše Jugoslavije opet ujedinile. Tu mi se otvorio niz mogućnosti i priča je nekako došla sama od sebe. Pojavili su se razlozi ponovnog ujedinjenja i profili likova u toj budućoj državi. Ideje su nezaustavljivo dolazile i jednostavno sam se bacio na pisanje. Šansa da se to zaista desi iz svakog dana se čini sve manja. Kakva je trenutna politička klima, sve su prilike da će se ovo što je ostalo od Jugoslavije još više iscjepkati. Jugoslavija 2080. je bajka o budućnosti.
Likovi u Vašim romanima žive u različitim svjetovima od našeg, ali njihova razmišljanja, motivi, odnosi su uveliko bliski našem vremenu. Jesu li ljudi nepromjenjiva rasa bez obzira na tehnološka dostignuća, bogatstva i mogućnosti? Je li na kraju svake priče piše rat?
- Dok god je čovjek u ovoj evolutivnoj fazi, njegova psihologija ostaće ista. Onaj što je kamenom razbijao lobanje svojim savremenicima malo se razlikuje od onoga što će laserom praviti rupe u ljudskim lobanjama.
Sebični impuls preživljavanja
Tehnologija se mijenja, plemenska grupisanja, društvene organizacije i sistemi se mijenjaju i nadograđuju, ali čovjek u svojoj suštini ostaje isti. To što ti imaš ja želim, a ako mi nećeš dati, ja ću to silom uzeti od tebe. Sebični impuls preživljavanja skoro da će neminovno akumulirati ratove, možda i zauvijek.
Sa svakim novim romanom iznova potvrđujete da publike za fantastike ima u BiH i da je brojna. Šta onda koči izdavače da se upuste i u te vode? Zašto je žanrovska književnost u BiH odbačena od izdavača?
- Stvarno ne znam. Volio bih da mi to neko objasni. Čini se kao da domaći izdavači jednostavno za takve stvari nemaju sluha. Čak i kad im primjerom pokažeš, oni odbijaju da vjeruju. Pametniji novi izdavač bi trebao iskoristi priliku i pokrenuti žanrovsko izdavaštvo jer je domaće tržište žedno takve književnosti.
Vašu bibliografiju čini i strip, tačnije grafička novela koju ste radili u suradnji sa Markom Gačnikom (koji je odgovoran i za covere Vaših romana) i Udruženjem Zemlja-Voda-Zrak. Kako je došlo do te suradnje, kako je bilo raditi na stripu? I možemo li očekivati Vašu samostalnu grafičku novelu?
- Marko i ja smo uradili samo jedan strip zajedno. “Željezne zvijeri: Uspon i pad” je strip o HAK-u, propalim tuzlanskim fabrikama, nekadašnjim divovima jugoslovenske hemijske industrije od kojih je ostalo samo ekološki opasno groblje. Damir Arsenijević me je pozvao i ja sam sa zadovoljstvom pristao na to da napišem scenarij o toj temi. Volim strip. To je najbolji spoj likovne umjetnosti i književnosti. Trenutno Marko i ja radimo na novom stripu o GIKIL-u, koksari u Lukavcu. Sve su to u suštini iste priče, ono što je ostalo od jugoslovenske industrije, privatizacijom se uništilo. Kapitalizam je pojeo sve što se u socijalizmu izgradilo.
