Sanela Babić, direktorica Udruženja "Imperativ": Radimo iz ljubavi i želje da književnost bude imperativ
Sanela Babić, direktorica Udruženja za promociju i popularizaciju književnosti "Imperativ"/Borislav Brezo
Sa direktoricom Udruženja za promociju i popularizaciju književnosti Imperativ iz Banjaluke Sanelom Babić razgovarali smo o regionalnom festivalu književnosti Imperativ koji je od 27. do 31. maja održan u Kulturnom centru - Banski dvor. Babić govori o organizacijskim i drugim izazovima koje ovakva vrsta događaja zahtijeva, te o stanju u domaćoj književnoj produkciji.
Imperativ je imao peto izdanje. Kako je planirati festival književnosti? Kakvo je Vaše iskustvo sa dosadašnjom organizacijom? Usponi i padovi? Izazovi i iznenađenja?
- Najveći izazov u Bosni i Hercegovini je naći novac za organizaciju kulturnih događaja. Da organizujemo neku “grand paradu” bilo bi mnogo lakše. Zbog toga smo iskreno zahvalni svima koji su podržali naš rad tokom osam godina koliko Imperativ radi na promociji i popularizaciji književnosti. Od svega što ste pitali, najljepše je planirati festival. To znači čitanje, čitanje i čitanje...
Možete li nam reći nešto više o tome kako ste pristupili programu za ovogodišnji festival i ulozi koju smatrate da književnost ima u povezivanju ljudi?
- Imperativ je regionalni festival književnosti u kojem predstavljamo autore u programima “Razgovor sa piscem”, “Note i slova”, “Poeziju će svi čitati” i “Imprimatur predstavlja...”. Pored afirmisanih pisaca, svake godine predstavimo veliki broj mladih autora. Misija festivala je stvaranje platforme koja okuplja i stavlja u dijalog pisce regionalne književne scene, te prepoznaje i promoviše nove i vrijedne naslove.
Mjesto susreta
Kroz ovako zamišljen koncept Imperativ je za pet godina postao mjesto susreta čitalaca, autora i izdavača kroz raznovrsne programske sadržaje tokom pet dana trajanja festivala.
Tema ovogodišnjeg festivala je bila uticaj pop/rok-kulture na savremenu književnost. Možete li nam reći nešto više o programu i autorima koji su učestvovali na ovogodišnjem Imperativu?
- Festival smo otvorili programom “Note i slova” u kojem smo predstavili muzičara, slikara i pjesnika Kralja Čačka. U istom programu su učestvovali i Selvedin Avdić, Srđan Tešin i Zoran Žmirić. Tešin i Žmirić su sa Vladimirom Skočajićem i Nebojšom Ristićem učestvovali u panelu o Bobu Dilanu, na kojem su govorili o uticaju pop/rok-kulture na savremenu književnost.
U programu “Razgovor sa piscem” razgovarali smo sa Zoranom Ferićem, Milenom Marković, Magdalenom Blažević i Milicom Vučković. U programu “Poeziju će svi čitati” ove godine su Tanja Stupar Trifunović, Stevo Grabovac, Maja Mihajlović i Stefan Višekruna bili domaćini mladim pjesnicima Đorđu Krajišniku, Katji Gorečan, Vanji Šunjić, Mariji Dragnić i Nikoli Leri.
U protekle dvije godine imali smo bliske susrete sa pandemijskom stvarnosti koja nas je primorala na razne kompromise. Kako je pandemija uticala na Imperativ? Koji su sve izazovi održavanja festivala bili u to vrijeme, a kakva je sada situacija?
- Uprkos pandemiji, Imperativ je održan i 2020. i 2021. godine. Poštovali smo sve preporučene mjere i ograničenja ne želeći da festival “selimo na internet”. Publika želi upoznati autore i razgovarati sa njima. Pandemija nas je naučila da brzo reagujemo u kriznim situacijama.
Riječ je, dakle, o festivalu koji već petu godinu zaredom “oživljava” književnost kroz posjete i diskusije književnika/ca. Još, uporedo sa početkom festivala održava se i sajam knjige. Šta mislite, kakav uticaj na publiku ima interakcija sa autorima i uopšte prisustvovanje književnim festivalima?
- Sajam knjige koji organizujemo tokom pet festivalskih dana nije uobičajeni sajam. Svake godine predstavimo 13 izdavačkih kuća čije knjige često nisu dostupne u banjalučkim knjižarama. Sa nama su svake godine urednici iz izdavačkih kuća iz regiona i do sada su na Imperativu ostvarene brojne saradnje između autora i izdavača. Naša publika je već naviknuta na to da u velikoj dvorani Banskog dvora, gdje se održava sajam, može razgovarati sa autorima i urednicima iz izdavačkih kuća o novim naslovima, planovima... Jedna od posjetiteljki festivala je prije nekoliko dana rekla da se na festivalu fokusira na ličnosti autora više nego na njihova djela jer knjigama će se baviti u svojoj čitalačkoj intimi.
Kakav je, po Vašem sudu, odnos prema festivalima u Bosni i Hercegovini i regiji?
- Na znam kakav je odnos prema drugim festivalima u Bosni i Hercegovini i regiji. Odnos publike prema Imperativu je odličan. Često kažem da je publika jedan od članova našeg umjetničkog savjeta. Ona aktivno učestvuje u pripremi festivala – piše nam, predlaže autore sa kojima želi da razgovara, knjige o kojima želi da čuje više. Reakcije publike poslije svakog programa i poslije svakog izdanja festivala su jako dobre i to je ono što nas raduje i zbog čega ima smisla boriti se da i oni koji odlučuju o podršci kulturnim manifestacijama shvate značaj održavanja ovakve manifestacije. Naša publika je iz godine u godinu brojnija, što je jedan od pokazatelja da idemo u dobrom pravcu.
Često se i mnogo govori o smrti knjige, o smrti izdavačke industrije, o teškoj i neizvjesnoj sudbini za književnost u ovom našem vremenu. Ali, evo - piše se, objavljuje i čita. Šta mislite o aktuelnoj književnoj kulturi u Bosni i Hercegovini? Kakvu ulogu imaju festivali poput Imperativa u tome?
- Prošle godine smo kroz festivalski vizual i izložbu “Oganj ili Svjetlost?” koju je priredio umjetnik Hadron Higgs ukazali na položaj književnosti u BiH i regionu povezujući vizual festivala sa distopijskim romanom “Farenhajt 451” iz 1953. godine. Čini se da je u BiH svako vrijeme teško i neizvjesno za književnost. Mi se ne bavimo samo organizovanjem predstavljanja autora i njihovih djela već i razvojem publike. Zbog toga su nam najznačajniji programi za djecu i mlade koje organizujemo već petu godinu. Kako bi jedan naš saradnik rekao – djeci prvo moramo “saliti stravu” od knjige, pa ih tek onda polako uvući u svijet književnosti. Za sada uspijevamo u tome.
Imperativ je fokusiran na predstavljanje bosanskohercegovačke i regionalne književnosti. Kakav je Vaš pogled na domaću književnu produkciju? Što se najviše izdaje? Jesu li kvalitetne knjige dobile pažnju koju zaslužuju?
- Udruženje za promociju i popularizaciju književnosti Imperativ je počelo sa radom prije osam godina iz potrebe da se banjalučka književna scena otvori prema regionu i poveže sa autorima, izdavačima i drugim festivalima. U Bosni i Hercegovini već trideset godina postoje uski krugovi privilegovanih pojedinaca koji međusobno dijele jedni drugima književne nagrade i kroje književnu scenu u kojoj dominiraju zavičajna i u nacionalne korpuse zatvorena udruženja pisaca. Mladi autori traže svoj put nastojeći da “pobjegnu” iz BiH tako što autori iz Republike Srpske traže izdavače u Srbiji, a autori iz Federacije BiH – izdavače u Hrvatskoj. I to je logično jer je u posljednjih desetak godina u BiH stasala generacija odličnih autora čije knjige nisu dobile pažnju koju zaslužuju sve dok nisu izašle na tržište Srbije ili Hrvatske.
Čitaoci ne prave razliku
Umjetnost i kultura moraju biti iznad politike. Tako jedino imaju smisla. Nije normalno da književnici iz Banjaluke nikada ne predstavljaju svoj rad u Sarajevu ili književnici iz Sarajeva u Banjaluci. Juče sam pročitala da je tema ovogodišnjeg festivala Bookstan u Sarajevu – “Opsadno stanje”, a program festivala nadahnut je tridesetom godišnjicom od početka opsade Sarajeva 1992. godine. Stava sam da to nije dobro. Hoćemo li ikada krenuti naprijed ili ćemo se neprestano vraćati na rat forsirajući temu na mjestima koja trebaju biti iznad toga?
Jedan od izazova je svakako doprijeti do ljudi koji možda nisu zainteresovani za domaću književnost ili za to da uopšte prisustvuju festivalu koji je promoviše. Kako Imperativ nastoji doći do šire publike i kako mislite da Vi, koji ste posvećeni ovom poslu, možete najefikasnije privući što je moguće više ljudi?
- Iako je internet u velikoj mjeri uticao na promociju domaće književnosti, mnogi značajni autori iz regiona nisu poznati ovdašnjoj književnoj publici. Ove godine smo na festivalu predstavili Zorana Žmirića koji je jedan od značajnijih hrvatskih autora, ali koji nema izdavača u BiH, a tek prošle godine je jedan njegov roman objavljen u Srbiji. Knjige iz Hrvatske se rijetko mogu naći u našim knjižarama jer su preskupe za naš standard pa se zbog toga dogodi da neki značajni romani promaknu publici.
Mislim da čitaoci ne prave razliku između domaće i strane književnosti, već između dobre i loše knjige. Mi smo jedan od rijetkih festivala u regionu iza kojeg ne stoji neka izdavačka kuća. Naš osnovni cilj su promocija i popularizacija kvalitetne književnosti regiona koju nastojimo približiti našoj publici. Već sam ranije rekla da se mi aktivno bavimo razvojem publike uključujući je u naše programe, ali i aktivnom komunikacijom sa širom publikom kroz medije i internet-kanale komunikacije.
Bavite se i pitanjem autorskih prava. Koliko se naša književnost objavljuje u drugim državama? Koliko se naša književnost čita van okvira regije?
- Autorska prava su značajna tema u Bosni i Hercegovini o kojoj će se tek morati ozbiljno razgovarati. Autorski honorari za književnike su toliko niski da možemo slobodno reći da ih i nema. Eto, postoje ljudi koji pišu, stvaraju kulturno nasljeđe i od novca koji za to dobiju ne mogu otići ni na sedmodnevni godišnji odmor. Njima ćemo se valjda dičiti kad umru, dizati im spomenike i nazivati po njima književne nagrade. Nije ništa bolje ni u drugim državama u regionu. Neznatan je broj autora u regionu koji uspijeva preživjeti od pisanja.
Izdavaštvo je posao u kojem je profit na prvom mjestu i to je razumljivo. Zbog toga treba da postoje udruženja pisaca koja treba da se zalažu za poboljšanje položaja autora, ali nijedno to ne radi. Autori se snalaze kako znaju i umiju.Veliki broj autora ima izdavače u tri države (BiH, Srbija, Hrvatska), pa tako imamo veliki broj potpuno istih knjiga na kojima piše da su napisane na bosanskom, srpskom ili hrvatskom jeziku u zavisnosti od države u kojoj su objavljene i to je samo jedna od apsurdnih stvari u književnosti regiona.
Za kraj, molim Vas da s nama podijelite neke od ciljeva za naredne festivale. Kakva je Vaša vizija budućnosti Imperativa?
- Naša prošlost je odredila našu budućnost. Ušli smo u ovaj posao iz ljubavi i želje da književnost bude imperativ, a naš festival mjesto na kojem ćemo slaviti knjigu i autore. Tim putem ćemo nastaviti...
