Riječki đir: Budi susjed!

Jako dobra ideja: zamisli grad u kojem su svi susjedi, gdje malim akcijama i mi sami možemo doprinijeti boljoj zajednici na dobrobit svih. Ukratko: Budi susjed! To je ujedno i naziv izložbe koja se od 9. do 27. ovog mjeseca može vidjeti u Galeriji Kortil u Rijeci. U postavu hrpa dokumentarnih fotki. Zatim anegdote, recepti... Sve spomenuto pokazuje, kako kažu organizatori, što se događa u Rijeci kada se u više od 100 navrata spoji 10.000 susjeda, posjetitelja, stručnjaka, volontera, institucija, partnera, turista i mjesnih odbora.

Bolji život

Organizator izložbe je Urbani separe, jedna od najaktivnijih riječkih udruga. Urbani separe zajedno s građanima promišlja bolji grad. Jačaju društvenu solidarnost, važno je naglasiti, a izložbom sumiraju povijest svog rada. Jedinstveno, nesvakidašnje. “Kvart pa i grad, imaju snagu spojiti nas na načine koji često ispadnu dosta nadrealni”, priznaju u ovoj udruzi. Kvartovski festivali, akcije uređenja javnog prostora, revitalizacije umirućih lokalnih tržnica, obnavljanje parkova, oživljavanje opustjelih dijelova grada, zajedničko kuhanje, organizirane šetnje i obilasci... sve to pokazuje koliko je malo potrebno da se dogodi vidljiva promjena nabolje.

Misle i o budućnosti. U galerijskom prostoru instalirali su svoj ured koji je otvoren svakog dana od 17 do 19 sati. Ušetaš i objasniš svoje ideje, prijedloge. Samo za čitatelje Oslobođenja popričali smo s predsjednikom Urbanog separea Marinom Nižićem. Rođeni Riječanin, 26-godišnji Marin je po struci industrijski dizajner. Znači, trebao bi se baviti dizajnom namještaja, grafičkim dizajnom i slično, govori. Ali, život ga je odveo, kako kaže, u drugom smjeru. U prijevodu: Marin oblikuje bolji život ljudi u svom rodnom gradu. U sklopu aktualne izložbe, Urbani separe organizira niz pratećih programa, a svi oni događaju se isključivo na riječkom Sušaku. Zašto? – pitam. Hmmmm... Marin možda živi na Sušaku? Odgovara odrečno. Živi na istoj strani grada, ali na Pećinama, to jest u susjedstvu.

“Izložba se održava u Galeriji Kortil koja je smještena u Hrvatskom kulturnom domu na Sušaku, što je po sebi arhitektonski vrijedna, modernistička, posebna zgrada u posebnom dijelu grada Rijeke. Sušak je važan dio grada, a Sušak polako odumire, ‘ajmo tako reći. Evo, sada, ako bismo za vrijeme trajanja izložbe išli na marendu (užinu; op. a), morali bismo ići u centar grada, u ovom kvartu nema ni malog kioska, ni dućana, a kamoli nešto veće. Sve se ispraznilo s pojavom tržnih centara”, kaže Marin.

Pojašnjava i želje. “Naša želja je da uz izložbu aktiviramo Sušak baš iz tog razloga, da ljudi upoznaju Sušak, da o njemu razmišljaju i da se kroz ove različite aktivnosti udahne barem privremeni život ovom dijelu grada Rijeke.” Planiraju razne đireve. Ali, srijeda, 17. ovog mjeseca, rezervirana je samo za jedan đir, do biračkog mjesta. Izađi na izbore, pozivaju publiku.

Prvi đir je, inače, dvosatna turneja po prvom susjedstvu Galerije Kortil. Nakon okupljanja u Galeriji, kreće se u đir po prostorima ljudi koji na Sušaku stvaraju, prodaju, rade. “Idemo od vrata do vrata, pokucamo na vrata ateljea, škole, zanatlijske radnje...” Nakon ovog gostovanja, ide urbani đir Sušakom i upoznavanje sa skrivenim dijelovima tog riječkog kvarta. Pod stručnim vodstvom Društva arhitekata cilj je sagledavanje problema i potencijala, ali i aktivno promišljanje tog javnog prostora. Područje Sušaka puno je zidnih slika i grafita, pa u street-art điru šetajući upoznajete umjetnike tzv. uličnog arta koji su ih naslikali i način na koji nastaju njihovi radovi.

Na programu je i planinarski đir od Sušaka do riječkog kvarta Kozale, a šeta se s Planinarskim društvom Kamenjak. Osim henganja, na programu je i marenda. Čitam program pa pitam Marina: Hoćete li zaista kuhati pastu al limone, kao što najavljujete, ili je to neki štos, metafora? Marin odgovara: “Volimo kuhati i često to radimo, pastu radimo u Galeriji ili odmah ispred, ovisi da li će biti ljetni dan. Zajedno ćemo izmijesiti svježe tijesto, pretvoriti ga u tagliatelle i opremiti daškom ljeta – umakom od limuna”.

Ipak, za ekipu iz Urbanog separea istraživanje “recepata” je i šifra za otkrivanje načina koji mogu dovesti do željene promjene. Tako potiču ljude “na male akcije” u vlastitom okruženju za bolju kvalitetu života. Na programu je i radionica za djecu: “Da i oni sami postanu dio takvih malih kvartovskih akcija, ako im fali zelenila ispred škole, ili na njihovom igralištu, da krenu u akciju, to je i moto same izložbe. Budi susjed! To je ideja”.

Najavljena je i tribina posvećena kulturi u kontekstu jačanja lokalne zajednice i oživljavanja gradskih kvartova. Problematizira se i tema: tko se bavi javnim prostorom, a tko javnim dobrom. Što bi Marin na Sušaku prvo uradio? “Ima jedna stvar koja je u svijetu najnormalnija, zove se: korištenje u međuvremenu. Zamisao je da se prostori, pogotovo u gradskom ili državnom vlasništvu, mogu dati na korištenje besplatno ili po stvarno simboličnoj cijeni umjetnicima, obrtnicima, ljudima koji žele probati neku ideju. To je nešto što je diljem Engleske i Njemačke pomoglo da se oživi jako puno kvartova i ulica. Na Sušaku, u odnosu na druge dijelove grada Rijeke, mogla bi biti pješačka zona. U ovom kvartu ima puno lijepih malih trgova, uličica gdje vrijedi doći pješice, a to bi pomoglo oživljavanju malih dućana, obrta, galerija, kafića, da imaš gdje popiti kavu.”

Izložba Budi susjed! ima gomilu prijatelja, što dobro oslikava Urbani separe i ekipu. Od Sekcije mladih Društva arhitekata Rijeka, Vijeća mladih Benčić, do brojnih lokalnih galerija, umjetničkih ateljea, sve do Građevinske tehničke škole, lokalne osnovne škole, a na popisu frendova su i Radio Roža, Volonteri u kulturi i dr. Izložba je realizirana uz financijsku potporu Ministarstva kulture i medija RH i Galerije Kortil.

Prema službenom pojašnjenju, osnovana 2014. u Rijeci, građanska inicijativa Urbani separe fokusira se na gradnju i jačanje kapaciteta zajednice kroz spoj participacije građana, društveno korisnih aktivnosti i kulture, kako bi se ove lokalne zajednice samostalno razvijale i rasle koristeći potencijale koje imaju unutar sebe. Čitaj: građane.

Marin objašnjava da to što oni rade je “spoj svega i svačega”. Obraćaju se svim generacijama. Odgovorio je i na pitanje koliko udruga Urbani separe ima aktivnih članova? “Jako malo. Zato što nam nije cilj da udrugu stavljamo u prvi plan, nego da aktiviramo druge ljude i kvartove s fokusom na susjedstvo. Ako nešto radimo, npr. na Kantridi, taj dio grada je u fokusu, mi smo tu samo neka vrsta pomoći, tu su najbitniji ljudi koji žive na Kantridi i koji su s njom povezani.”

Koju ideju su konkretizirali u praksi? “Evo, recimo, na Kantridi, u vrijeme festivala Pozdrav s Kantride koji smo organizirali prošle godine, skupili su se potpisi za uređenje jedne plaže odmah uz Brodogradilište 3. maj i to ove godine ide u realizaciju, bit će i park sa spravama za djecu, tako da je to super primjer.” Za podršku institucija grada Rijeke kaže da svakako postoji, “ali bi toga moglo sigurno biti i puno više”. “Ako se dobro pogleda, mi radimo dio njihovog posla, ono što se zove participacija građana, način na koji želimo da građani sudjeluju u razmišljanju o njihovom kvartu, prostornim planovima, gdje bi se nešto trebalo posaditi i sl.”

Ljudi im često postavljaju pitanja, pa tako otvaraju nove teme. Organizirali su vođeni obilazak plivačkih bazena na Školjiću, inače zatvorenih za javnost. “Radi se o starim bazenima kojima upravlja Grad, prekrasni su i u centru Rijeke, ali ljudi do njih ne mogu doći jer bazene treba obnoviti. Stanovnici Rijeke su jako povezani s baštinom, ne samo industrijskom nego i generalno. Odaziv javnosti uvijek bude velik, medijski jako bude dobro popraćeno, onda se ta mjesta, lokacije pojave u pitanjima i u raspravama na Gradskom vijeću Rijeke.”

Stadion na Kantridi

Rijeka prolazi kroz velike promjene, od grada snažne industrije postaje turističko središte. Kao rođeni Riječanin, kako vidi Rijeku, što bi prvo promijenio? Marin naziva zanimljivom pojavu da su sve velike promjene koje su se desile u drugim gradovima na hrvatskoj obali, prvenstveno zbog turizma, u Rijeci puno sporije. “Mi smo baš zbog tog industrijskog naslijeđa i velike luke danas u poziciji da naučimo iz grešaka koje su imali Split ili Pula. Nismo nužno protiv gradnje na obali, mi smo prije za to da svi o tome skupa razgovaramo, a ne da se odluke donose bez ljudi koji ondje žive.”

Kao u Splitu i Puli, i u Rijeci se događaju slični planovi izgradnje velikih kompleksa na samoj obali. Na lokaciji dosadašnjeg stadiona Kantrida planiraju se novi stadion, hotel, tri nebodera sa po 35 katova. “Događa se plan za stadion na Kantridi, nedavno je izgrađen novi hotel Hilton, također na obali, znači, došle su i do nas te velike promjene. Sada je pitanje da li možemo na drukčiji način na sve to reagirati. Jer Rijeka ima zanimljivi sloj povijesti i zanimljivi sloj potencijala, tako da sve to treba upregnuti da ne budemo još jedan Dubrovnik.”