Reci, Kante, vraćaš li se?
Immanuel Kant
Ove godine Njemačka sa puno pompe obilježava tri stoljeća od rođenja svog najslavnijeg filozofa. Immanuel Kant (1724-1804) je proveo cijeli život u gradu kojeg danas zovu Kaliningrad i nalazi se u Rusiji. Šetnja njegovim tragovima otkriva puno iznenađenja.
Immanuel Kant? “On je rođen Nijemac, sigurno, ali je bio podanik carice Elizabete”, objasnila mi je moja turistička vodička. U Kaliningradu smo, koji se svojevremeno zvao Königsberg. Kant, filozof poznat u cijelom svijetu, “želio je da ga smatraju Rusom”, kaže moja vodička. Naglašava da je cijeli život proveo u gradu koji je bio dio Rusije i da je sahranjen u Rusiji. “Kant nach”, rezimira mlada Ruskinja duge kestenjaste kose. “Kant je naš.”
Market i pošećereno vino
U godini u kojoj se obilježavaju tri stoljeća od njegovog rođenja, ruski ekspansionizam ne štedi ni filozofiju. U Kaliningradu Kant je sveprisutan, svi - ili skoro svi - znaju za njega, i u središtu grada, gdje još ima ostataka Drugog svjetskog rata, na svakom koraku znakovi podsjećaju na njegovo postojanje. Njemački filozof se pretvorio u rusku ikonu. A Rusija na njega kači svoje grabežljive ruke.
To nije uvijek bilo tako. Bilo je vrijeme kad je Sovjetski savez brisao sjećanje na Kanta i rušio njemačke spomenike u Kaliningradu (grad je ime stekao 1946, godinu dana nakon definitivnog pripajanja ruskom krilu). Novinari, koji su u svim pravcima tragali za filozofom, nalazili su tek ponešto, za pod zub. Rodna kuća je davno demolirana, dvorac Königsberg dignut u zrak, i sveučilište Albertina, na kojem je predavao, zatvoreno. A katedrala (gdje je sahranjen) je bila u poodmakloj fazi raspadanja, kad je devedesetih Fundacija Zeit (utemeljio ju je 1971. Gerd Bucerius, koji je i utemeljitelj njemačkog tjednika Die Zeit, koji objavljuje ovaj članak) donirala novac za izgradnju krova i spasila zgradu od totalne propasti. Katedrala je danas u potpunosti restaurirana.
Na esplanadi se Sergej Lugovoj, profesor filozofije na Sveučilištu Kaliningrad i stručnjak za Kanta, bori sa mećavom. Krećemo tragovima velikog filozofa novim četvrtima gdje se nekada nalazio stari grad, na obalama rijeke Pregolije. Rodna kuća je nestala, a bronzana plaketa podsjeća na njegovo postojanje tamo gdje je danas podignuta betonska zgrada. Dvije gospođe čiste snijeg da bi oslobodile prilaz spomen-ploči i ulaz u zgradu.
Prolazimo ispred stare bolnice Svetog Jurija od Königsberga, gdje je danas škola pomorskog ribolova. Tramvajem nastavljamo put do kuće gdje je živio pruski mislilac, u blizini gradskog dvorca. Na mjestu njegove kuće tramvajske tračnice vode do velikog raskrižja avenije Lenjin. Svuda okolo ogromne moderne zgrade prekrivene svjetlećim reklamama. Autentičnost je ustupila prostor marketingu.
Pored rodne kuće autora “Kritike čistog uma” svjetlucaju crveno-zelena slova lokalnog lanca samousluga: Kant Market. Unutra: slatkasti miris čokolade i bonbona, vrtoglav asortiman alkoholnih pića, i u dnu, mali pult sa porcijama sira i suhomesnatih proizvoda, pokriven celofanom. U blizini stare kuće filozofa posjetitelj može boraviti u hotelu Oh my Kant! Središte Kaliningrada danas nosi ime “Kantov otok”. U blizini katedrale dućan sa Kant čokoladama. Malo dalje kiosk König sa kobasicama poslužuje kuhano “vino Kant”, mirisno, pošećereno i maksimalno opojno.
Prodavnica sa suvenirima turistima nudi magnete Kant za frižidere, narukvice Kant, notese Kant, šalice Kant, filozofova poprsja i privjeske sa njegovim likom. Automatski terminal pretvara rublje u Kantove talere, sa tako prepoznatljivim likom filozofa. Na pločniku sa ekrana u visini očiju Kant nam šalje znakove. Personificira ga ruski glumac, a ako dotaknemo zaslon čak počne govoriti. Taktilni ekran omogućava i da se napravi selfie sa pruskom zvijezdom. Mladi stoje u redu i šalju si fotke na mobilni telefon. Taj filozof XVIII stoljeća je influenser? “Mislim da je cool”, oduševljena je Ruskinja u redu za selfie.
U društvu Sergeja Lugovoja odlazim do Tetke Fischer, restorana u četvrti, gdje služe prusku kuhinju. Tamo, pred tanjurom mesnih okruglica Königsberg, sa umakom od kapara, i čajem od krkavine, on mi objašnjava zašto je Kant bio veliki filozof Königsberga i zašto je danas amblem Kaliningrada. “Ali to je povezano i sa službenim priznanjem kojeg je dobio od predsjednika.”
Vladimir Putin jeste zaista izdao dekret za proslavu tri stoljeća od rođenja ovog filozofa, koji je jedan od najeminentnijih u povijesti čovječanstva. Ali naravno, da bi ga se zaista razumjelo, treba ga čitati, a, priznaje profesor, njegovi su tekstovi kompleksni i nisu za “široko čitateljstvo”.
A Kanta ne cijene svi, nastavlja Lugovoj. Prije nekoliko godina, kad su neki predložili da se Kaliningrad preimenuje u Kantgrad, ideja je izazvala negodovanje. A kad se zamišljalo da se po njemu nazove aerodrom, nostalgičari iz sovjetskog razdoblja i ruski nacionalisti su vikali od užasa. Među njima neki nisu mogli zaboraviti Kantove predrasude na račun Rusa, koje su prenosili njegovi suvremenici. Kant bi rekao da, ako su Rusi bili toliko snažni – to je zato što su ih u djetinjstvu silili piti votku sa medom – što bi ubilo mnogo kojeg mališana, ali je ojačalo one druge. U tom sporu oko Kanta, bačena je ružičasta boja na njegov kip ispred sveučilišta, a njegov grob, na prostoru katedrale, oskrnavljen. A na kraju ga je sve to samo još više proslavilo.
Njegov Mauzolej, na sjeverno-istočnom uglu katedrale, daleko je najpoznatije mjesto na koje Rusi dolaze odati počast svom Kantu. Noću ga obasjava ljubičasta svjetlost, a cvijeće se ostavlja u snijegu. Svi oni koji posjećuju središte grada tu prolaze. Za vrijeme vjenčanja, mladi se parovi slikaju ispred njegovog groba. Odmah iza ugla katedrale Rusija njeguje svoje sjećanje u Muzeju Immanuela Kanta. Tamo se čuvaju stare gravure njegovog mjesta rođenja, reprodukcija njegovog doma, pisma i drugi rukopisi. Ali tu je, što je posebno, otkriven izvor mita ruskog Kanta: 1758. u vrijeme Sedmogodišnjeg rata, ruske su trupe okupirale pruski grad Königsberg.
Tako je Kant postao, i to je trajalo četiri godine, podanik ruske carice Elizabete Petrovne (ili Elizabete Prve, na tronu od 1741. do 1762.) kojoj je uputio pismo i od nje tražio katedru profesora na Sveučilištu u Königsbergu. U tom je pismu napisao da je “sluga koji umire u dubokoj odanosti njenom Veličanstvu”. To je bilo vrijeme kad se koristila takva formulacija prigodom obraćanja carici. Nije važno! Danas se ta fraza interpretira kao dokaz Kantove podložnosti ruskom tronu.
A činjenica je da je carica odbacila Kantov zahtjev. I on je bio imenovan za profesora tek 1770, nakon odlaska Rusa.
U animaciji Razgovor sa Kantom, koja je vrhunac Muzeja koji mu je posvećen, virtualni Kant, sa perikom loknave kose, filozofira o problemima sadašnjice, naročito o pitanju “Šta je žena?” Odgovor mislioca je: “Prva nejednakost je nejednakost između muškarca i žene. Jer je on jači - a ona slabija – muškarac se na izvjestan način osjeća krivim, kad ne ide tako daleko da se žrtvuje za nju.” Iako je filozof bio pod jakim utjecajem patrijarhalnih predstava svog vremena, teško je dokazati da je on autor takvih izjava. Previše očito se uklapaju u arhaične obiteljske vrijednosti do kojih Putin naročito drži. I prikazuju Kanta – pod takvim uglom – koji je sve najruskije što postoji. A do koje mjere je to zaista bio? Hajdemo upitati najvećeg stručnjaka za Kanta u gradu.
Sergej Lugovoj me vodi do svog profesora filozofije, Leonarda Kalinikova. Zaobilazimo zgradu stare burze Königsberga i krećemo pravo prema skupini modernijih betonskih zgrada iz sedamdesetih. G. Kalinikov nam otvara, strpljivo čeka da sazujemo zimsku obuću i vodi nas u svoj ured. Njegov radni stol uokviren je visokim policama koje se savijaju pod planinama ruskih i njemačkih knjiga posvećenih Kantu, isprekidanih ponegdje crtežima i malenim bistama Kanta, i u jednom okviru markom sa njegovim likom.
Do koje je mjere, dakle Kant bio Rus? G. Kalinikov diže ruke u znak protesta: da, naravno etnički, Kant je Nijemac, ali njegov duh i njegovo djelo su nadnacionalni i tiču se čovječanstva u njegovoj svekolikosti. I da prijeđem na stvar: smatra “da je za žaljenje što današnja Njemačka zaboravlja tako velikog filozofa i udaljava se od kantovskih principa”.
- Uzmimo za primjer njegovu knjižicu “Prema stalnom miru”, započinje. Kant je isključio nepravedne ratove, ali nije pravedne. A 1941. Njemačka je započela nepravedan rat protiv Sovjetskog saveza. A danas je Berlin “isprovocirao, skupa sa NATO-om rat protiv Rusije” (odnosi se na argumente koje je iznijela Moskva da bi opravdala napad na Ukrajinu 2022). Ali Kantovo naslijeđe otkriva nadu: “Njegovi tekstovi predlažu načine da se reagira radi popravljanja situacije.”
Podsjetimo da je njegovo djelo “Prema stalnom miru” notorno utjecalo na Povelju Organizacije ujedinjenih naroda. Uostalom, zar nije Organizacija ujedinjenih naroda jedna od onih institucija zahvaljujući kojoj bi čovjek mogao postići slogu u kantovskom smislu riječi?
“Ne”, odgovara nedvosmisleno G. Kalinikov. Pod utjecajem SAD-a, Ujedinjeni narodi su se udaljili od kantovskog morala i međunarodnog prava. Ali ima institucijā koje su se zaista tome posvetile: BRICS, ta skupina država, često autoritarnih, koju temelje Rusija, Kina, Brazil, Indija i Južnoafrička Republika. Što bude ta institucija okupila više članica, veće će biti naše šanse da se postigne vječni mir, uvjerava. I da prorekne: “Narodi BRICS-a će natjerati SAD da priznaju međunarodno pravo na uštrb njenih vlastitih pravila.”
Zaista, to je kantovska vizija svijeta? Sumnja je dozvoljena. Ono što je sigurno, to je da se iza interpretacije G. Kalinikova krije Putin. Gazda Kremlja, u svojoj kampanji u korist “tradicionalnih vrijednosti” i protiv Ukrajine, NATO-a i zapadne “dekadencije”, još se ne poziva na Kanta. Ali G. Kalinikov misli za njega. Jadni Kant nije više živ da se obrani od ovih preuzimanja. Njegovi dvojnici i njegovi modeli za selfieje zamagljuju sliku. Ali iz ovog posjeta profesoru proizlazi: postoje barem dva Kanta. Jedan filozof, kojem se divimo u Njemačkoj, i drugi - mislilac, sahranjen u Kaliningradu, prilagođen putinovskoj viziji svijeta.
Kategorički imperativ
Ovo preuzimanje je jedno od najočitijih u domenu spolova, o kojima je govorio numerički Kant u Muzeju. G. Kalinikov tvrdi da čovječanstvo postoji samo pod uvjetom da svako poštiva kategorički kantovski imperativ: “Djeluj uvijek tako da maksima tvog djelovanja može tvojom voljom biti uzdignuta u univerzalni zakon.” A Zapad krši ovaj imperativ, tvrdi G. Kalinikov: “Kod vas Država promiče vjenčanja između ljudi istog spola”, čime se krše Kantovi moralni principi. Ako odemo malo dalje u njegovom razmišljanju, to prijeti čak cijelom čovječanstvu, a sigurno onim narodima koji promiču zajednice LGBTQI. Jer ako Zapad podiže u rang općeg principa “nemoralnu ideju vjenčanja između ljudi istog spola, onda jednog dana više neće biti djece”. A onda na kraju ni Zapada. Što treba dokazati.
Na te smo riječi napravili selfie u troje ispred uokvirene marke na polici. Onda smo prešli most na rijeci Pregoliji u suprotnom pravcu, prema Otoku Kant i kiosku sa kobasicama kod katedrale. Nikada za nikada čaša Kantovog vina, vrućeg i opojnog, nije bila toliko neophodna.
