Preminuo Tahir Mujičić, pisac, scenarist i pozorišni radnik porijeklom iz BiH

Hrvatski dramski pisac, pjesnik, scenarist, redatelj, scenograf, kostimograf, lutkar, kazališni i filmski radnik Tahir Mujičić umro je u nedjelju u Zagrebu, potvrdila je porodica Hini.

Mujičić je rođen u Zagrebu 21. jula 1947. godine, a njegovo porijeklo je iz Bosne i Hercegovine. Diplomirao je 1974. komparativnu književnost i jugoslavistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Od 2004. godine ima status slobodnog umjetnika. Osnivač je i suosnivač kazališnih družina HPK-Hvar, Malik Tintilinić - Kazalište "Trešnja", glumačke družine Histrion, lec MManipuli, ad HOC, Teatar za po doma i UHLOD. Radio je kao menadžer, novinar, urednik i glavni urednik u Vjesnikovoj izdavačkoj kući. Bio je direktor Egmonta Hrvatska.

Kao umjetnički direktor Zagreb filma pokrenuo je ponovnu proizvodnju animirane serije o profesoru Baltazaru. Režirao je te kreirao scenu, kostime i lutke u nizu hrvatskih pozorišta. Pisao je pozorišnu kritiku u periodici (TLO, Studentski list i Telegram), sarađivao s Hrvatskom televizijom kao urednik emisija o pozorištu i scenarist. Dobitnik je više nagrada.

Bio je član hrvatskih strukovnih organizacija DHK-a (kao književnik), HDDU (kao redatelj), ULUPUH-A (kao kostimograf, scenograf i lutkar), te međunarodnih PEN-a, ITI-ja, UNIMA-e i ASIFA-e. Radio je i kao novinar, urednik, voditelj na radiju i televiziji, voditelj galerije, organizator festivala, član žirija.

Autor je 42 dramska teksta, od kojih je 39 igrano.

Od 1971. do 1984. napisao je s B. Senkerom i N. Škrabeom petnaestak tekstova za pozorište, među kojima se ističu parodije raznih legendi i pripovjednih tekstova koji veličaju junaštvo, i to za ZKM, Gradsko kazalište Komediju, među kojima se ističe "kajbojski glazbeni strip" O'Kaj koji se zadržao na repertoaru do 1986. i postigao 272 izvedbe, za osječki HNK, Teatar &TD i za Glumačku družinu Histrion.

Igrano mu je više lutkarskih tekstova za djecu u pozorištu lutaka u Zadru i Rijeci.

Od 1994. objavljuje poeziju stvorivši opus osebujna jezičnog izričaja i tematike. To je svojevrsni poetski kabaret u kojem, u raznim formama (sonet, balada, limerick, slobodne forme), zahvata širok raspon motiva: od ljubavno-ispovjednih do historijsko-nacionalnih, ali uvijek s ironijskim odmakom i duhovito.

Napisao je 11 zbirki poezije, a već u prvoj zbirci "Kokot u vinu" jasna je nakana da se autor poziva na tri tradicije: kajkavski urbani zagrebački žargon i pripadajuću mu književnost, dalmatinski i dubrovački jezični izričaj i povijest, te naposljetku decentno i suzdržano na svoje bosansko porijeklo.