Premijera 'Doma Bernarde Albe' u Zenici: Potresna priča o ženskoj patnji i borbi protiv represije

Predstava “Dom Bernarde Albe”, prema tekstu Federica Garcije Lorce, u režiji Damjana Pejanovića te u koprodukciji Bosanskog narodnog pozorišta Zenica i 28. međunarodne kulturne manifestacije Zeničko proljeće 2025, premijerno će biti izvedena sutra na velikoj sceni BNP-a.

Ovo će biti 773. premijerna predstava u 75 godina postojanja zeničke pozorišne kuće, čiji je direktor Miroljub Mijatović istakao kako su ovu pozorišnu sezonu gotovo u potpunosti posvetili ženama i tematici ženskih prava. Ideja za ovu predstavu, kazao je Mijatović, bila je redatelja Pejanovića, ali se u potpunosti uklapala u sve što su u zeničkom pozorištu htjeli da rade ove godine te da imaju predstavu u kojoj preovladavaju žene.

Optika sadašnjeg trenutka

- Svi mi smo kroz svoje školovanje naučeni da bi predstava trebala da bude kolektivni čin. E, sada, kako od nas ko razumije i kako je koji predmet od nas tražio da razumijemo šta je kolektivni čin u pozorištu, svako je tumačio na svoj način. Međutim, moram reći da sam tek sinoć, gledajući generalnu probu, postao svjestan jednog nivoa te kompletne definicije da je pozorište, odnosno pozorišna predstava kolektivni čin. Drago mi je da pored glumica koje su u predstavi - za njih znamo da su to izvrsne glumice koje prave velike stvari za BNP Zenica, moram pohvaliti i našu tehničku ekipu koja je u ovoj predstavi na visini zadatka, rekao je Mijatović te naveo da je ponosan na ovu predstavu, u kojoj se pokazalo da imaju veliki, jak i ujednačen glumački ansambl.

Reditelj predstave Damjan Pejanović rekao je kako je predstavu radio prema tekstu iz 30-ih godina prošlog stoljeća, ali je istakao kako s dramaturginjom Nedžmom Čizmo nije nastojao da tekst zadrže u toj epohi niti da rekonstruišu vremenski kontekst u koji ga je smjestio Lorca.

- Pokušali smo da se kroz optiku sadašnjeg trenutka zamislimo nad tim pitanjima koja je pred nas postavio Lorca. Kao i svaki veliki komad i veliki pisac, ispostavlja se da se ljudi ne mijenjaju, već da iste probleme nosimo kao neko breme i ne uspijevamo da ih preskočimo. Tako da prostor jeste pomjeren prema nekom, najšire rečeno metaprostoru - htjeli smo da izbjegnemo bilo kakvu epohu kako bismo tim putem označili vanvremenost ove ženske patnje i represije nad ženama, koja postoji danas kao i u vrijeme Francove Španije ili te sekcije za žene koja je krenula od 1936. godine, naglasio je Pejanović.

Dramaturginja predstave Nedžma Čizmo je kazala kako je zanimljivo da je kroz rad, iako su obradili istorijski kontekst, imala osjećaj da su radili savremeni komad, jer mnogo korespondira sa današnjim vremenom. Ono što je njoj bilo naročito zanimljivo jeste da je kroz ženski lik Bernarde Albe predstavljeno oličje patrijarhata, odnosno produžena ruka sistema. Pored toga, i njene kćerke, osim najmlađe, reaguju slično ili isto. Odnosno, na poziciji moći žene se uče ponašati od muških uzora, što pokazuje apsurd same situacije.

Doživjeti promjenu

Glavnu ulogu u predstavi igra Faketa Salihbegović-Avdagić, koja je kazala kako je sva tematika utisnuta u lik Bernarde Albe.

- Dakle, represija, opresija sistema prema ženama, jednostavno, sve je to utjelovljeno u liku Bernarde Albe, kao jedne hladne, rigidne majke koja preuzima brigu o svojim kćerima. Ali, ne iz toga što preuzima brigu o svojim kćerima, jednostavno ona preuzima način na koji se ponaša i koji je i ona sama osjetila u djetinjstvu na svojoj koži, kroz odgoj i vaspitanje. Ona je ako ne i najveća žrtva tog opresivnog djelovanja. Možda i više od svojih kćeri, dodala je Salihbegović-Avdagić.

Ona je također naglasila da je za nju lično proces na radu u predstavi bio jako bolan te da joj je trebalo dosta motivacije i snage da istraje u radu na predstavi, jer je željela uraditi nešto da ovakav kakav je današnji svijet doživi promjenu.

Osim Fakete Salihbegović-Avdagić, glumački ansambl ove predstave još čine: Uranela Agić, Snežana Vidović, Lana Delić, Adna Kaknjo, Tamara Miličević-Stilić, Lamija Salihović i Sabina Kulenović.