Orijentalni institut 1950-2025.

Osnivački akt definirao je ciljeve i zadatke Orijentalnog instituta, koji glase:

a) sakuplja, čuva, obrađuje i objavljuje turski arhivski i ostali orijentalni rukopisni materijal;

b) vrši ispitivanje istorije naših naroda u periodu turske vladavine;

c) proučava književnost na orijentalnim jezicima i orijentalnu umjetnost u našim zemljama;

d) daje stručnu pomoć naučnim ustanovama iz oblasti svoga rada;

e) održava naučne veze sa sličnim ustanovama u zemlji i inostranstvu.

Vizionarski ciljevi

Članom 6. navedene Uredbe definiran je način nastanka. Iz Zemaljskog muzeja u Sarajevu izdvaja se Turski arhiv kao i zbirke orijentalnih knjiga i rukopisa i ulaze u sastav Orijentalnog instituta. Orijentalni institut preuzeće sav istorijsko-orijentalni materijal koji se nalazi u Državnoj arhivi NRBiH, kao i od ostalih ustanova na području NRBiH. Naprijed spomenuti ciljevi razrađeni su Zakonom o Orijentalnom institutu 1967. i 1977. godine. Vizionarski definirani, ti ciljevi i zadaci ostali su do danas i, naravno, ostaju i u perspektivi.

U Orijentalnom institutu tada su okupljena najeminentnija imena orijentalistike i osmanistike u Bosni i Hercegovini i regiji: Branislav Đurđev, Nedim Filipović, Hamid Hadžibegić, Hazim Šabanović, Adem Handžić, Besim Korkut, Teufik Muftić, Salih Hadžialić, Muhamed Mujić, Omer Mušić, Ešref Kovačević, Salih Trako. Novodolazeću generaciju činili su: Džemal Ćehajić, Ahmed S. Aličić, Fehim Nametak, Fehim Dž. Spaho, Amir Ljubović, Ismet Kasumović, Esad Duraković, Lejla Gazić, Hatidža Čar Drnda, Fazileta Hafizović.

Njihov rad i rezultati obilježili su prve četiri decenije postojanja i rada Orijentalnog instituta. Time su udarani temelji bosanskohercegovačke historiografije, orijentalistike i osmanistike. Pod krovom Orijentalnog instituta, nastajala su najznačajnija djela, dio kojih je objavljivan i u drugim izdavačkim kućama poput “Veselina Masleše”, Svjetlosti, Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine. Dio tih rezultata su: Evlija Čelebi, Putopis. Odlomci o jugoslovenskim zemljama, Književnost Muslimana Bosne i Hercegovine na orijentalnim jezicima, Bosanski pašaluk – postanak i upravna podjela, Krajište Isa-bega Ishakovića – Zbirni katastarski popis iz 1455. godine, Princ Musa i Šejh Bedredin, Glavarina u Osmanskoj državi, Kanuni i kanun-name za Bosanski, Hercegovački, Zvornički, Kliški, Crnogorski i Skadarski sandžak, Arapsko-srpskohrvatski rječnik, sv. I i II, Arapski dokumenti u Državnom arhivu u Dubrovniku sv. 1-3; Prijevod Kur’ana, Dva popisa Zvorničkog sandžaka iz 1519. i 1533, Tuzla i njena okolina u 16. vijeku, Granice Bosanskog pašaluka prema Austriji i Mletačkoj republici po odredbama Karlovačkog mira, Muhimme defteri – dokumenti o našim krajevima, Vakufname iz Bosne i Hercegovine (XV i XVI vijek), Uređenje bosanskog ejaleta od 1789. do 1878. godine, Pokret za autonomiju Bosne od 1831. do 1832. godine, Poimenični popis sandžaka vilajeta Hercegovina iz 1477. godine, Turski dokumenti o ustanku u Potkozarju, Pregled književnog stvaranja bosanskohercegovačkih Muslimana na turskom jeziku, Divanska književnost 16. i 17. stoljeća.

Rad Orijentalnog instituta 1992. godine naprasno je prekinula brutalna agresija koja je otvorila novo teško razdoblje, razdoblje borbe za opstanak u kojem se našla cijela država Bosna Hercegovina.

Za Orijentalni institut, kao i za čitavu državu Bosnu i Hercegovinu, period od 1992. do 1996. godine predstavljao je izuzetno težak i tragičan vremenski period. Nažalost, 17. maja 1992. godine, cjelokupna zbirka rukopisa i izvora naslijeđenih iz Zemaljskog muzeja, zajedno sa materijalima prikupljenim tokom više od četiri decenije kontinuiranog rada Orijentalnog instituta, uništena je u potpunosti i pretvorena u pepeo (5.236 kodeksa, 7.156 fermana i berata, 56 sidžila, 200.000 dokumenata preostalih iz Vilajetskog/Turskog arhiva).

Očigledna je bila namjera da se uništenje Instituta dogodi gotovo simbolično, na sam dan njegovog osnutka. Pored neprocjenjive materijalne devastacije, Orijentalni institut pretrpio je i ozbiljne kadrovske gubitke. Dio uposlenika je napustio Sarajevo, neki su umrli, dok je nekolicina preostalih neumorno djelovala na očuvanju i opstanku Instituta.

S 1996. godinom počinje novo razdoblje oporavka Orijentalnog instituta. To je period stvaranja kadrovskih i materijalnih pretpostavki za budući nesmetan rad, kao i statusno pozicioniranje. Uz kadrove koji su ga održali u vrijeme agresije, kao prioritetni zadatak u postratnom periodu bili su kadrovska obnova i prikupljanje reprodukovanih osmanskih izvora iz arhiva u Republici Turskoj, obnova bibliotečkog fonda. Danas Orijentalni institut ima 20 uposlenika, od kojih je 14 u naučnim zvanjima (11 doktora nauka, tri magistra) i šest uposlenika administrativno-tehničkog i pomoćnog osoblja.

Brojne publikacije

Navedene okolnosti utjecale su na pravni status Orijentalnog instituta. Osnovan kao ustanova republičkog značaja, Institut je nakon rata bio pod nadležnošću Federalnog ministarstva nauke i obrazovanja od 1995. do 1999. Godine 1999. Institut postaje Javna naučna ustanova, čija je osnivačka prava preuzeo Kanton Sarajevo. Od 2013. godine, Orijentalni institut djeluje kao pridružena članica Univerziteta u Sarajevu, a danas je jedna od sastavnica UNSA.

Teško je sažeti sve ono što je u Orijentalnom institutu u proteklim decenijama nastalo jer su rezultati publikovani i kod drugih izdavača. Sumarno, u izdanju Orijentalnog instituta do sada su objavljena 73 broja časopisa Prilozi za orijentalnu filologiju, 72 publikacije u seriji Posebna izdanja, 17 publikacija u seriji ostala izdanja (printana), četiri e-izdanja, 11 publikacija iz serije Monumenta Turcica (kanunanme, vakufname, defteri, sidžili). U navedeno nisu ubrajani rezultati nastali od uposlenika Instituta objavljeni u drugim izdavačkim kućama, naučnim ili obrazovnim ustanovama.

Jedan od zadataka i ciljeva Orijentalnog instituta je i izdavanje osmanskih izvora, što zahtijeva posebnu elaboraciju za koju ovdje nema dovoljno prostora. To su zahtjevni projekti, koji se rade godinama. Prijevod Opširni defter Kliškog sandžaka iz 1550. godine, nastao 1987. uz dopune objavljen 2007, Sidžil Tešanjskog kadiluka iz 1740-1752, godine, nastao prije agresije, objavljen 2005. original već stradao 1992, Sidžil Tešanjskog kadiluka iz druge polovine XVIII stoljeća, čiji prvi radni prijevod je nastao 1975. u suizdavaštvu s Općom bibliotekom Tešanj, uz dopune, objavljen je 2018. godine. Četverotomni, Opširni popis Bosanskog sandžaka iz 1528-30, čiji prijevod je završen 2002. godine, napokon je pripremljen za publikovanje, urađen CIP i spreman je za štampu. To će predstavljati najstariji objavljeni opširni popis naših krajeva pod osmanskom vlašću i, naravno, veliki dobitak ne samo za Bosnu i Hercegovinu nego i regiju jer obuhvata prostor od Zvečana i Mitrovice do Jadranskog zaleđa. Za tehničku pripremu spreman je i Sumarni popis Bosanskog sandžaka iz 1516. godine. Navedenom treba dodati još dva vrlo važna izvora nastala na Institutu: Popis sela i zemalja sandžaka Krka, Klis i Hercegovina, oslobođenih od Mletačke republike 1701, i Opširni popis timara mustahfiza u tvrđavama Kliškog sandžaka iz 1550. godine.