Od rock zvijezde do ubojice

Zatvoren je i 31. Sarajevo Film Festival. Ovaj tekst, čiji bi naslov mogao biti “Od zločina iz strasti do feminicida”, napisan je u slavu dokumentarnog filma “Od rock zvijezde do ubojice” (2025), koji je krajem jula 2025. u Francuskoj naveo državnog tužitelja u Bordeauxu da ponovno otvori sudsku istragu.

Dokumentarac je tužitelja Renauda Gaudeula podstakao na razmišljanje i ponovno je pokrenuo sudski proces, mada je osuđeni zbog tvz. zločina iz strasti odslužio zatvorsku kaznu, a od činjenica prošlo 15 godina. Nezapamćeno hrabar potez, budući da je osumnjičeni počinitelj Bertrand Cantat, angažirani pjevač sa milijunima prodatih ploča, gostovao u cijelom svijetu, a decenijama sije strah.

Afera Cantat

Glumica Marie Trintignant (1962-2003) je divljački ubijena 2003, a slavni presuđeni Bertrand Cantat (1964), zvijezda diskografske kuće Universal, je proveo u zatvoru četiri godine, pola od osam na koje ga je sud osudio. Većinu kazne je odležao u Francuskoj. Pušten je oktobra 2007. Prema nalazu autopsije zadao joj je 19 udaraca, od kojih su makar četiri u glavu bili smrtonosni. Tri godine nakon što je odslužio zatvorsku kaznu, 2010. njegova zakonita gospođa Krisztina Rády je u njihovoj kući, dok je on spavao, pronađena mrtva. Niko nije mahnuo repom. Ni pravosuđe, ni iko drugi.

Dokumentarni film “Od rock zvijezde do ubojice” se prikazuje na Netflixu od marta 2025. Državni tužitelj namjerava istražiti ponašanje i nasilnost Bertranda Cantata povodom samoubojstva njegove zakonite partnerice Krisztine Rády, a počinitelju prijeti između 10 i 15 godina zatvora. Uprkos poznatim činjenicama, Cantat je na slobodi, sa svojim novim bendom je upravo izdao ploču i doživio veliki uspjeh.

Pitam šta bi bilo da su protagonisti ove tragedije anonimni građani i ko bi o njima pisao knjige i snimao film.

Autorice dokumentarne serije o slučaju Cantat su Anne-Sophie Jahn (Oslobođenje je objavilo tekst o njenoj knjizi o Bobu Marleyu) i novinarka Karine Dusfour. Serija je obradila medijski tretman afere Cantat, mega rock zvijezde i frontmena skupine Noir Désir, koji je ubio Marie Trintignant, i samoubojstva njegove supruge Krisztine Rády (1968-2010). Dokumentarac je dobio veliki odjek u javnosti, a svjedoči o promjeni pogleda na lik velike muzičke zvijezde, o napredovanju društva koje je dovelo do pokreta MeToo i progresivnoj afirmaciji koncepta feminicida.

Serija je plod istrage koja je počela 2016, devet godina nakon ubojičinog izlaska iz zatvora, i članka kojeg je Anne-Sophie Jahn objavila u tjedniku Le Point, pod nazivom “Bertrand Cantat, istraga o omerti” (omerta označava kodeks ćutanja i nesuradnje sa vlastima, posebno u kontekstu organiziranog kriminala; nepisani zakon koji nalaže članovima kriminalnih skupina da ne otkrivaju informacije vlastima i drugim licima, pod prijetnjom odmazde; op.aut.). Anne-Sophie Jahn je na ovu temu 2023. objavila knjigu “Désir noir”, u kojoj predstavlja stav da je smrt Marie Trintignant “sve osim nesreća”, kako su je mediji interpretirali. Autorica smatra da je ova tragična smrt montirani nesporazum, koji se više od dvije decenije njeguje u javnosti.

U seriji je prikazana uloga Bertranda Cantata u smrti obje gospođe i utjecaju kojeg je imao na njih. Dešifrirana je omerta koja vlada oko njega u svim slojevima društva.

Prvi nastavak se zove “Nesreća?” i predstavlja smrt, tj. ubojstvo Marie Trintignant. Marie je kćerka slavnog glumca i redatelja Jean-Louis Trintignana (1930-2022), u svijetu poznatog ako ništa iz filma “Jedan čovjek i jedna žena”, i Nadine Trintignant (1934), redateljice barem dvadesetak filmova. Marie i Cantat su se sreli nekoliko mjeseci prije snimanja filma u Vilniusu. U to vrijeme je Krisztina Rády, s kojom je bio u braku od 1997, bila tik pred porodom drugog djeteta. Bertrand ju je odmah, nakon što mu se rodila kćerka Alice, ostavio, da bi se posvetio Marie Trintignant. Marie je tada bila udata za redatelja Samuela Benchetrita (1973), s kojim je imala desetogodišnjeg sina i tri sina iz tri prethodne ljubavne veze.

Cantat je u hotelskoj sobi u Vilniusu, u Litvaniji, nakon eksplozije ljubomore i svađe, u noći 26. jula 2003. Marie Trintignant zadao 19 udaraca po cijelom tijelu: nogama, rukama, leđima, trbuhu i licu. Udarci u lice i glavu su bili smrtonosni. Cantat je u istrazi pretendovao da je u svađi, nakon što ga je Marie prva udarila, u napadu ljubomore on udario nju, a ona udarila od radijator.

Anne-Sophie Jahn je u knjizi “Désir noir” zapisala: “Gnječenje nosa, koje je izazvalo unutarnje ozljede, izazvalo je cerebralni edem, od kojeg je umrla. Taj fatalni udarac je zadat dlanom, sa efektom kladiva, i pogoršan masivnim prstenovima koje pjevač nosi. Pokidani su optički nervi. To stanje je poznato kao sindrom pretresene bebe.” Liječnici su u bolnici konstatovali da se ozljede mogu uporediti sa onim koje bi žrtva dobila na motoru koji bi velikom brzinom udario u zid. Sve kosti lica su bile slomljene. Cantat je visok 1,90 cm, a Marie Trintignant je mjerila 1,60 cm, nije imala 60 kg.

Glumica je pala u komu iz koje se nije probudila. Cantat je tvrdio da je spavala, podigao je i stavio u krevet u susjednu sobu. Nakon sedam sati pozvao je njenog muža u Francuskoj, svoju ženu i Marienog brata, koji je bio u blizini, koji je u 8h pozvao hitnu pomoć. Postoji pretpostavka da je cerebralno krvarenje, koje su izazvali Bertrandovi udarci, moglo biti sanirano da je liječnička pomoć zatražena pravovremeno. Marie je transportovana u Paris i operirana, ali je ozljedama podlegla 1. avgusta.

Javnosti je objašnjeno da je riječ o zločinu iz strasti. Trintignant je bila na snimanju filma “Colette”, kojeg je režirala njena majka. U filmu je igrao i njen sin Roman Kolinka, a asistent režije je bio njen mlađi brat Vincent Trintignant.

Drugi nastavak dokumentarne serije se zove “Ubilačka strast?”, a predstavlja obranu i podršku Bertrandu Cantatu i njegov utjecaj na javno mnijenje. Među svjedocima na suđenju je i Krisztina, koja je tvrdila da Cantat nikada nije bio nasilan prema njoj. Mediji su iskazali ogromnu empatiju prema pjevaču i situaciju okrenuli u njegovu korist. Na suđenju u Litvaniji njegov je odvjetnik zagovarao obranu kao ubojstvo pod utjecajem strasti, što mu je smanjilo kaznu za pola. Lokalni zakon ne tretira slučaj nepružanja pomoći osobi u životnoj opasnosti. Cantat je osuđen na osam godina.

Najveću i najpouzdaniju podršku Cantat je imao u Krisztini, koja se prva pojavila u Vilniusu, i kasnije ga, za vrijeme služenja kazne, sa djecom obilazila u zatvoru. Članovi skupine Noir désir su beskompromisno zagovarali Bertrandovu nevinost. Javnosti je predstavljeno da je Cantat nehotice ubio Marie, obnevidio od ljubavi. Universal, kuća koja je proizvodila ploče Bertranda Cantata i skupine Noir Désir je tvrdila da nema nikakve sumnje da je riječ o nesreći. Industrija muzike uz koju ašikuje, pleše i voli zemaljska kugla, tako je ustvrdila da ljubav ubija. Svi iz okruženja Bertranda Cantata su izbjegavali istinu, ili tačnije – lagali. Nikome nije išlo u prilog da Cantat ostane u zatvoru: Krisztini je trebao muž i otac njihove djece, njegovoj rock skupini frontmen bez kojeg nema ploča ni nastupa, a Universalu zlatna koka nosilja.

Treći dio nosi naslov “Prokletstvo Cantat?”, a iznešeni su podaci o samoubojstvu njegove žene Krisztine, januara 2010, tri godine nakon izlaska iz zatvora. Zdravstveni uposlenik na privremenom radu je u arhivi lokalne bolnice slučajno otkrio medicinski dossier Rády o bračnom nasilju, u kojem je zabilježeno da je Krisztina bila u instituciji, jer je bila pretučena, odvojene - jer čupane - kože vlasišta na tjemenu, sa brojnim modricama i slomljenog zuba. Nije htjela prijaviti počinitelja zbog djece i mira u kući, a Cantat je, na uvjetnoj kazni, rizikovao povratak u zatvor.

Pred kamerama je svjedočila nekadašnja dadilja njihove djece. Nakon Bertrandovog povratka iz zatvora par je povremeno stanovao u istoj kući. Krisztina je neko vrijeme bila u vezi sa umjetničkim impresariom Françoisom Saubaduom, zbog čega je Bertrand izgubio razum, postao bolesno ljubomoran, prijetio oboma i kontrolirao Krisztinino kretanje, internet i mobilni telefon. Dadilja je navela da je u kući bila napeta, nezdrava atmosfera, puna agresivnosti i da je bila prisiljena dati otkaz. U filmu je predstavljen zvučni zapis, iz vremena šest mjeseci prije samoubojstva, Krisztininog telefonskog razgovora sa roditeljima, koji su živjeli u Budimpešti: “Juče sam umalo ostala bez zuba, lakat mi je natečen, hrskavica uništena. Mislim da je Bertrand lud. Nisam htjela govoriti o tome, prirodno, mogli biste nazrijeti da se dogodila serija događaja još žalosnijih od onih 2003, ali onda se to nije dešavalo meni, a sad se dešava meni, već nekoliko puta sam izbjegla najgore. To je neizdrživo, djeca više ne mogu podnijeti.” Kad je Krisztina ostavila poruku roditelji su bili na putu. Kad su je nazvali odgovorila je da se sve uredilo i da je mnogo bolje.

Poznato je da žrtva bračnog nasilja ima trenutke lucidnosti, kad je svjesna da joj je život u opasnosti, a najčešće se brzo vraća u stanja pod totalnim utjecajem, nesposobna reagirati, braniti se ili udaljiti se. Naknadna istraga nije mogla ustanoviti da li je Krisztina na suđenju u Vilniusu, okružena članovima skupine Noir Désir, njegovim odvjetnikom i u pozadini Universalom, tvrdeći da Cantat nikada nije bio nasilan prema njoj - bila pod utjecajem.

Kad se Krisztina Rady objesila, a Cantat u susjednoj sobi spavao – navodno niko nije ništa razumio, osim Yael Mellul, koja je angažirana kao odvjetnica novog partnera Krisztine Rády, Françoisa Saubadua. Ljudi bliski paru Cantat-Rády su svjedočili “emocionalnom ucjenjivanju”, ekscesivnoj ljubomori i prijetnjama samoubojstvom. Yael Mellul je podnijela tri prijave protiv Cantata, koje su odbačene bez rezultata: tužiteljica je odlučila ne pokretati istragu. Cantat je bio mega zvijezda, uspješan i popularan lik u cijeloj zemlji. Ni tužiteljica ni javnost nisu razumjeli da nasilje nad nekim može odvesti do samoubojstva. Pravosuđe još uvijek ne može precizno izmjeriti ni okarakterisati šta se dešava iza zatvorenih vrata nekog para, i ponašanja koje dovodi do isprovociranog samoubojstva.

U posljednjem trenutku se jezik razvezao članu nekadašnje skupine Noir Désir, koji je, anonimno, leđima okrenut kameri, priznao da je Cantat uvijek bio nasilan i da Krisztinino samoubojstvo nikoga nije iznenadilo. Unatoč svim eklatantnim pokazateljima, nakon njene smrti nije otvorena istraga. Cantat je pozvan na informativni razgovor u policiju, koji je trajao pola sata. Odvjetnik familije Trintignant je poslije primijetio da je svaki put kad je neka njegova partnerka umirala – Cantat spavao. Krisztina je ostavila oproštajno pismo.

Znakovito je da se naslovi svih nastavaka dokumentarca završavaju upitnikom: ne treba smetnuti s uma da informacija nije mišljenje. Informacija je važnija od znanja i trebala bi navoditi na razmišljanje. Ovaj put je dokumentarni film naveo na ponovno otvaranje sudske istrage okončane 2003, koja je imala tragičan epilog 2010.

Dokumentarac pokazuje da je obrana Bertranda Cantata nakon ubojstva Marie Trintignant obilježila kolektivnu maštu, generirajući empatiju prema rock zvijezdi kao da je on žrtva. Pokazano je i do tada neobjavljeno liječničko izviješće, koje sugerira njegovo fizičko i mentalno bračno nasilje nad zakonitom partnerkom. Krisztina je to povjerila roditeljima i rijetkim bliskim osobama.

Nakon što se serija pojavila na Netflixu njemački list Frankfurter Allgemeine Zeitung je prenio da se na medijskoj i pravnoj sceni odvijala zamjena uloga krivca i žrtve. Sve tri epizode svjedoče o promjeni pogleda na pojavu i ponašanje Bertranda Cantata.

Teza o “zločinu iz strasti”, koju su dugo vremena prenosili mediji, i romantizaciji obiteljskog/bračnog nasilja, s vremenom je dobila odgovarajuće mjesto i naziv: feminicid. Prijateljica Marie Trintignant, poznata pjevačica Lio, svjedoči u dokumentarcu da je Cantat posesivan, ljubomoran i zahtijeva ekskluzivitet. Bila je prva koja je javno, pred kamerama, osudila nasilnost Bertranda Cantata, ali je niko nije ni čuo ni ozbiljno shvatio. Kao rezultat iznošenja mišljenja u karijeri je morala podnositi negativne posljedice, jer je svojevremeno u TV emisiji izjavila: “Bertrand Cantat joj je stavio koljeno na grlo. To je informacija mrtvozornika koji je izvršio obdukciju. Cantat je izveo egzekuciju.” Pokazalo se da je Lio bila u pravu, a da je afera Cantat barometar društva u kojem živimo.

Dokumentarac naglašava i pravni pojam prisilnog samoubojstva ili navođenja na samoubojstvo. Pjevačica Lio je u filmu navela da joj se Krisztina Rády obratila, ali da tada Lio nije posvetila posebnu pozornost na to, što jako žali. “Prisilno ili nametnuto samoubojstvo” je izraz koji se koristi za situacije u kojima žene žrtve psihičkog nasilja počine samoubojstvo, potaknute manipulacijom, kontrolom i patnjom koju doživljavaju. U Francuskoj od 2020. kao posljedica afere Cantat, izraz “nametnuto samoubojstvo” stipulira metodu izvršenja kojom se osoba prisiljava na samoubojstvo, kako bi izbjegla realizaciju prijetnje koja se doživljava kao gora od vlastite smrti.

Tišina ubija

Serija je doživjela ogroman uspjeh u emitiranju i medijima. U tri prva dana od početka emitovanja pogledalo ju je 2 milijuna ljudi i brzo je zauzela mjesto među 10 najgledanijih serija u Francuskoj i deset najboljih u 23 zemlje: univerzalni problem nasilja nad ženama i feminicida je privukao veliku pozornost.

Dokumentarac je izazvao brojne reakcije i osjećaj nelagode među nekadašnjim fanovima Bertranda Cantata i njegove rock skupine Noir Désir. Afera i dalje dijeli javno mnijenje: neki osuđuju “progon” pjevača, a drugi smatraju da je iskoristio preveliku blagonaklonost.

Cantat, zvijezda Universala, na svijetu najznačajnije diskografske kuće, nakon izlaska iz zatvora je nastavio muzičku karijeru i išao na turneje. Njegove ploče su se odlično prodavale, a na koncertima su ga, tradicionalno, pratile desetine hiljada fanova.

U radio emisiji “Estelle Midi” nekadašnja odvjetnica Yael Mellul i predsjednica udruge Žena i slobodna je digla glas: “Mogu li se danas mirno poslušati pjesme Bertranda Cantata? U ime umjetnosti, rehabilitiranja, oprosta? Nekoliko kratkih godina zatvora znači definitivo ispaštanje duga Bertranda Cantata? Kao da su ga one pročistile, kao da je zatvor apsolucija?” Radio Vibration je, nakon prikazivanja dokumentarca, objavio da neće puštati numere Bertranda Cantata ni skupine Noir Désir, a holding radija Groupe 1981 je obavijestio da je takva odluka na snazi još od 2023.

U aprilu je sudija Philippe Laflaquière, koji je 2007. dozvolio uvjetno puštanje na slobodu Cantata, zbog dobrog ponašanja nakon četiri godine i dva mjeseca zatvora, a uz ogromnu podršku Krisztine, u emisiji “C l’hebdo” izjavio da je pogriješio u procjeni psihologije pjevača, ili ukratko: da je pogriješio što je potpisao naredbu za njegovo puštanje na slobodu.

Nakon što je 24. jula 2025. AFP potvrdio da je državni tužitelj otvorio istragu zbog sumnje o nasilju Cantata nad suprugom Krisztinom Rády, kod koje se uselio nakon puštanja iz zatvora, a Rády pronađena obješena u kući januara 2010, snimanja i nastupi njegove nove skupine Detroit su privremeno prekinuti.

List L’Humanité je zabilježio da je dokumentarac “izuzetan, jer podsjeća na ono što ubija, osim udaraca, a to je tišina. Tišina onih koji se boje, i onih koji vide, a ne interveniraju”.

Prvog avgusta ove godine Dom naroda Parlamenta Federacije BiH usvojio je izmjene i dopune Krivičnog zakona FBiH. Prvi put se feminicid prepoznaje kao posebno krivično djelo, “teško ubojstvo ženske osobe”. Zakon uskoro stupa na snagu. Ključna riječ ostaje njegova primjena.

U dvije trećine slučajeva femnicida u BiH počinitelji su već imali izrečene mjere zaštite i presude za nasilje, ali institucije nisu ozbiljno reagovale na prijetnje, ucjene i zastrašivanje. U razvijenoj Francuskoj se pokazalo da je smrt jedne žene – makar to bila i slavna glumica Marie Trintignant – ništa, a smrt dvije – još manje.

Toplo preporučujem pogledati ovu elektrošok-dokumentarnu seriju na Netflixu. Slučaj Cantat pokazuje da je feminicid ključno pitanje našeg društva, neadekvatno tretirano u zakonu i u javnosti, a zaključak je da tišina uvijek ubija. Ne zna se kako se danas osjećaju najbliži Bertrandovi ljudi, a članovi skupine Noir Désir i dalje ne govore. Da zine svojevremeno je iskoristio priliku Xavier, Bertrandov brat, i u TV emisiji postavio pitanje o Marie Trintignant: kakva je osoba koja je imala četiri sina sa četiri različita partnera.

Svjetlo u tunelu je zasjalo u Norveškoj: Marius Borg Høiby, najstariji sin norveške princeze Mette-Marit, optužen je za više kaznenih djela seksističkog i seksualnog karaktera. Optužnica je podignuta otprilike godinu dana nakon što su se pojavile prve optužbe za počinjenje kaznenih djela najstarijeg sina princeze. Ovog 28-godišnjaka tereti za ukupno 32 optužbe, uključujući silovanje i teške seksualne zločine.