Od profesora do opernog soliste - Siniša Markanović za Oslobođenje o operi "Blue Monday"

Mora da je uzbudljivo iščekivati premijeru brodvejske opere, posebno kao jedan od solista?

- Svaku premijeru, pa i ovu, iščekujem s veseljem, pogotovo što se događa nešto novo na daskama koje život znače. Siguran sam da će svi u našoj novoj opernoj premijeri uživati, kao što smo i mi uživali pripremajući ovo umjetničko djelo, te da će prepoznati posebnost opere in jazz “Blue Monday”.

Pored jazz elemenata, koji su naglašeni u recitativima, i afroameričke kulture koja prožima ovo djelo, posebno je zanimljiv i libreto ove opere. Ovim putem bih zahvalio direkciji Opere s umjetničkim direktorom Leonardom Šarićem na čelu na ukazanom povjerenju i dodjeli uloge u ovoj operi. Za mene je ova uloga predstavljala izazov jer se razlikuje od uloga koje sam dosad pjevao. Sama glazba koja prožima operu je dosta drugačija od one koju smo navikli slušati u drugim klasičnim operama.

Kakva iskustva nosite sa proba? Kako je raditi sa redateljem Aleksandrom Nikolićem?

- Iskustva s probe su jako pozitivna. Raditi s redateljem Aleksandrom Nikolićem je pravo bogatstvo za svakog opernog pjevača. Svaka nova opera donosi nam novo iskustvo, novi izazov i novi zadatak, koji uz savjete redatelja s lakoćom rješavamo. Za vrijeme proba vladaju pozitivna energija i sklad među cijeli timom koji radi na postavljanju opere.

Jazz, opera i mjuzikl

Pored redatelja Aleksandra spomenut ću ostali autorski tim jer svi neumorno rade na našoj novoj operi: dirigenta Bakira Samardžića, kojem je ovo dirigentski debi u svijetu opere, našu korepetitoricu Aidu Mušanović-Arsić, inspicijenta - asistent režisera Gordana Simića Gogija, našu suflerku Aidu Džebo, koreografkinju Belmu Čečo-Bakrač, kostimografkinju Senku Ranosavljević, scenografa Josipa Lovrenovića i dizajnera svjetla Muamera Šakovića.

Pored autorskog tima, tu su moje kolege solisti Melisa Hajrulahović-Tomić, Ileš Bečei, Tomislav Perić, kojem je ovo ujedno debi u Narodnom pozorištu Sarajevo, Nedim Bašić, Adis Ismić, Željka Katavić-Pilj, Dorijan Marić te kolege iz Baleta Narodnog pozorišta Sarajevo. Moje kolege i ja dajemo sve od sebe da odgovorimo na zadatke redatelja Nikolića, s kojim je uistinu užitak raditi.

Da li postoji razlika u pripremi jednog klasičnog opernog djela i djela koje nazivaju jazz operom?

- U pripremi svakog novog opernog djela postoji razlika. Ako promatramo razvoj opere kroz glazbena razdoblja, uočavamo ogromne razlike u samom libretu opere, načinu skladanja, odstupanja od tradicionalnih tonaliteta te načinu pjevanja. Tako operu koja je nastala u baroku nećemo pjevati isto kao onu koja je nastala u klasicizmu ili romantizmu. U 20. stoljeću dolazi do razvoja suvremenih stilova i pravaca. Tako je pod utjecajem jazz stila nastala i opera in jazz “Blue Monday”.

Ova opera ne zahtijeva klasični način belcanto pjevanja, što predstavlja izazov svakom opernom pjevaču, pa tako i meni. Ona je kombinacija klasične opere, američke popularne glazbe - jazza i afroameričkih elemenata. Što se glume tiče, operu “Blue Monday” promatramo kao neki mjuzikl, ona zahtijeva brze i spore pokrete, različite ekspresije lica, dosta plesa, živosti i emocije. To ovu operu čini drugačijom od klasičnog opernog djela.

Vaš profesionalni put je više nego zanimljiv - nakon Prirodno-matematičkog fakulteta prešli ste na pjevanje. Kako je došlo do toga?

- Da, nakon završenog studija na Prirodno-matematičkom fakultetu, upisao sam studij solo pjevanja na Muzičkoj akademiji u Sarajevu. Taj preokret u mom životu je došao neplanirano, kao grom iz vedra neba. Istina je da sam tijekom studiranja na PMF-u bio član Interreligijskog zbora Pontanima, koji ima veliku umjetničku reputaciju u državi, a i u svijetu. Bez obzira na to nisam nikad ni pomislio da ću jednoga dana biti operni pjevač.

Poremećena estetika vrijednosti

Nakon diplomiranja na PMF-u radio sam kao profesor geografije. Slučajno, na nagovor prijateljice Tijane, otišao sam na Muzičku akademiju, gdje sam upoznao profesoricu Pašu Gackić i tada u zvanju višeg asistenta Ademu Pljevljak-Krehić, danas profesoricu i šeficu Odsjeka za solo pjevanje Muzičke akademije u Sarajevu, koje su prepoznale moj talent i savjetovale mi da upišem solo pjevanje na Muzičkoj akademiji. I tako, malo-pomalo, ušao sam u svijet glazbe i upisao sam akademiju.

Za vrijeme studija radio sam kao honorarni član zbora Opere i profesor geografije. Kao student prve godine debitirao sam solističkom ulogom u opereti “Vesela udovica”, uloga Pričić. Od tada pa do danas uloge su se samo nizale.

Studij solo pjevanja diplomirao sam u klasi redovne profesorice mr. Ademe Pljevljak-Krehić. Danas sam zaposlen u zboru opere Narodnog pozorišta Sarajevo i pjevam solističke uloge. Na kraju mogu reći da mi je drago što je došlo do ovakvog preokreta u mom životu, te da svoj posao ne smatram samo poslom nego i svojim pozivom.

Možete li nam dati uvid u stanje Vaše branše u Bosni i Hercegovini?

- Opera u Bosni i Hercegovini percipirana je kao neprofitabilna djelatnost. Živimo u društvu u kojem je poremećena hijerarhija i estetika vrijednosti. Operu kao umjetnost ne prepoznaju kao javno dobro i potrebu u društvu. Sam pokazatelj toga jeste da je Opera Narodnog pozorišta Sarajevo jedina operna kuća u Bosni i Hercegovini koja se opire različitim izazovima.

Od problema s kojima se susrećemo ističem zaposlenje novih mladih kolega operskih pjevača. Zbor Opere Narodnog pozorišta iz godine u godinu je manji. Razlog tomu jeste nepopunjavanje upražnjenog radnog mjesta i otvaranje novoga, što je praksa, primjera radi, u školama ili drugim institucijama. U školi, kada jedan profesor, npr. geografije, ode u mirovinu, na njegovo mjesto automatski putem natječaja dolazi novi profesor geografije, ali to nije praksa i u zboru Opere. U zadnjih 20 godina u zboru Opere nije otvoreno nijedno novo radno mjesto. Slična situacija jeste i u solističkom ansamblu.

Drugi gorući problem u Operi Narodnog pozorišta jeste operski orkestar, koji je ugašen nakon rata i nikada nije obnovljen. Zbog toga je produkcija Opere svedena na minimum.

Činjenica koja govori sve

Bez obzira na sve nedaće koje su zadesile Operu, moje kolege i ja dajemo sve od sebe da bismo što kvalitetnije našoj publici približili i dočarali najstariji i najprestižniji oblik umjetnosti - operu. Nadam se da će uskoro doći do otvaranja novih zborskih i solističkih mjesta u Operi Narodnog pozorišta u Sarajevu. Naša država obiluje talentima koji su zbog navedenog primorani otići iz države ili promijeniti profesiju.

Da li imate kontakt s kolegama iz regije, kako je biti operni pjevač u zemljama okruženja?

- Naravno da imam, pogotovo s kolegama koji žive u susjednim državama. Biti operni pjevač u susjednim državama, da ne spominjem zapadnu Europu, bilo kao slobodni umjetnik ili pripadati nekoj od operskoj kući, daleko je bolje nego u Bosni i Hercegovini. Kao primjer usporedit ću nas s Republikom Hrvatskom, koja po svojoj površini i broju stanovnika nije puno veća ni brojnija. Na svom teritoriju broji čak četiri operske kuće, a u Varaždinu se povremeno daju operske produkcije. Sama ta činjenica govori nam mnogo.

Time su operske produkcije brojnije i raznovrsnije, a i gostovanja učestalija. U susjednim državama održavaju se operni festivali. Svaka operna kuća posjeduje vlastiti operni orkestar, što pogoduje razvoju opere kao umjetnosti, opernih pjevača, a time i samog društva.

Nakon “Blue Mondayja”, šta Vas u bliskoj budućnosti čeka na profesionalnom planu?

- Nakon premijere “Blue Monday” u Narodnom pozorištu Sarajevo slijedi ustaljeni repertoar. Na kraju tekućeg mjeseca čeka nas opera za djecu “Ježeva kuća”. Zatim imam dogovoreno nekoliko koncerata povodom blagdana Uskrsa itd. Svakako, u skoroj budućnosti NPS priredit će vjernoj publici i pregršt novih predstava i koncerata na kojima će vjerujem moći uživati.

Ovim putem pozivam sve građane da posjete Narodno pozorište, a mogu nas i zapratiti putem naših društvenih mreža, gdje se mogu informirati o tekućem repertoaru Narodnog pozorišta Sarajevo i tim putem rezervirati mjesto za određenu predstavu ili koncert. Unaprijed im zahvaljujem i obećavam kvalitetno provedeno vrijeme.