Nik Titanik: Napadam samo jače od sebe
Nik Titanik, najpopularniji hrvatski karikaturist, slavi jubilarnih 30 godina karijere. Slavljenička izložba pod nazivom “Mi Hrvati” u galeriji “Vladimir Filakovac” Narodnog sveučilišta Dubrava u Zagrebu zbog velikog zanimanja publike produljena je za čak 20 dana sve do kraja ovog mjeseca.
Rođeni Zagrepčanin, Nik Titanik, čije je pravo ime Nikola Plečko (1974), dosad je objavio više od 15.000 karikatura. Jedini je karikaturist na svijetu koji svaki dan objavljuje dvije karikature inspirirane dnevnim događajima. Već gotovo 20 godina zagrebački visokotiražni dnevni list 24 sata svakodnevno objavljuje njegove dvije karikature, po jednu iz područja politike i sporta.
Apel Zelenskog
Diplomirao je na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. U osnovnoj školi počinje crtati stripove, ima 12 godina kad crta prvu karikaturu. U studentskom listu Puls 1993. objavljuje prvu karikaturu rokera Davora Gopca, sve ostalo danas je već povijest. Samo za čitatelje Oslobođenja govori o svojoj najnovijoj izložbi, nadahnućima. Spoj inteligencije, jednostavnosti i skromnosti. Odmah shvatiš razloge popularnosti ovog karikaturista koja je zaista ogromna.
Nik, čestitam Vam veliki jubilej. S obzirom na to da svaki dan objavljujete dvije karikature, je li Vam inspirativno ovo iz Dubrovnika, da hrvatska Vlada na međunarodni skup koji organizira pozove predsjednika Srbije, ali ne pozove predsjednika Hrvatske?
- Naravno da sam se osvrnuo i na taj događaj, ali ja sam se više usmjerio na ovaj naš teški, teški, vječni sukob između naših premijera i predsjednika. Pa sam nacrtao predsjednika Zelenskog, koji kao apelira na sve da bi bilo vrijeme da sukob prestane, ali ne između Rusa i Ukrajinaca, nego između Milanovića i Plenkovića.
Kada sam Vas intervjuirala prije pet godina, povod je bila Vaša retrospektiva u Zagrebu, na kojoj ste izložili na stotine svojih radova, a na ovoj najnovijoj izložbi pokazujete ih samo 18, kako to, zašto?
- Ovo jest drugačiji koncept izložbe. Retrospektiva prije pet godina bila je presjek mog rada, karikatura koje sam do tada objavio u 24 sata, novinama za koje radim, a ideja izložbe “Mi Hrvati” je pregled najvećih hrvatskih stereotipa u zadnjih 30 godina. Nisam se toliko bavio nekakvim slavnim osobama, osim četiri hrvatska predsjednika i predsjednice. Izložio sam portretne karikature s njihovim najkarakterističnijim osobinama, najvećim “grijesima” iz njihovih mandata. Ostali radovi su prikaz najvećih hrvatskih stereotipa, uključuju političku, estradnu i društvenu scenu koju pratim, znači Uhljeb, Sponzoruše, Instagramuše, pripadnici Zlatne mladeži... Izložba se zove “Mi Hrvati”, ali mislim da bi fantastično funkcionirala i u Bosni i Hercegovini, i u Srbiji, Sloveniji, Makedoniji, pa i šire. To je baš, onako, presjek 30 godina, čak globalno.
Na plakat ste stavili ovcu?
- Da, jesam, ovcu.
Ispada da je ovca glavni lik?
- To je simbol koji potječe još iz 90-ih, kada je predsjednik Tuđman u jednom ljutitom momentu sve nas, narod, nazvao stokom sitnog zuba.
Ali ima i ono da je ovca simbol za šišanje, pa stado?
- Tako je, za šišanje, stado, koje nas, ove naše vođe i političke i vjerske, vode kao ovce.
Vašu izložbu mediji hvale, nazivaju je jednom od zanimljivijih uopće i najhrabrijom izložbom u Zagrebu. Je li Nik Titanik hrabar? Kako Vi vidite sebe, jeste li hrabar čovjek?
- Mene unutarnji poriv tjera da radim to što radim. Volim crtati, to je moj život. Crtanje, karikatura, strip. A politička karikatura mi daje mogućnost da zbog trauma koje imam kao građanin ove države, kao karikaturist iskritiziram sve te osobe koje nam zapravo kroje sudbinu. Svakodnevno nas frustriraju i živciraju i puno puta dovode do ludila, da ne možemo vjerovati da su takve osobe na vodećim funkcijama.
Hrvatske predsjednike bivše i sadašnjeg predsjednika nacrtali ste u donjem vešu, je li to ono što narod kaže: razgaćili ste ih?
- Što se tiče tog prikaza u gaćama i svega toga, išao sam za onom maksimom: Car je gol! Znači, trebamo ih totalno ogoliti, pokazati da su ljudi od krvi i mesa ma šta oni mislili o tome i o sebi.
Ipak ste u slučaju bivše predsjednice Kolinde Grabar Kitarović džentlmen pa ste je odjenuli u roza haljinicu, a oko nje lete novčanice, točno 8.000 eura, koliku je plaću obećala Hrvatima?
- I nju sam isto tako htio nacrtati, ali moja gospođa mi to nije dala, nego je htjela da ostanem gentleman. Za vrijeme mandata bivše predsjednice dobio sam pritužbe iz njenog ureda da je ne prikazujem, ovako, dostojno jedne dame. I, kako ja nisam nerazuman karikaturist, poslušam ja te nekakve razumne i konstruktivne kritike.
Mnogi ljudi bivšu hrvatsku predsjednicu sada doživljavaju kao influensericu, što Vi kažete?
- Jeste, u zadnje vrijeme je opasno počela održavati poziciju influenserice. Ja sve to nazivam kvaziinfluenserice, jer rijetko koja od njih dođe do vrijednosti u društvu i publike koju - kao! - zabavljaju. A bivša predsjednica je stvarno sad ušla u te influenserske vode i naslikava se svuda. To je radila i za vrijeme mandata.
Predsjednik Zoran Milanović Vam je došao na otvorenje izložbe, pohvalio Vas je i rekao da je njegova karikatura odlična. Ima li predsjednik smisla za humor?
- Predsjednik Milanović ima smisla za humor, da. I za samokritiku, naravno. On nije osoba koja će prešutjeti ako ga netko nagazi i isprovocira, tako da je dolaskom na izložbu bio spreman na sve. Ali, evo, reagirao je iako je to njegov portretni prikaz.
Stavili ste mu toljagu u ruku?
- Pa da, čak je ispao, kak’ bi rekli...
Fakin bismo mi rekli.
- Upravo tako. Izložba se održava u Dubravi, dijelu Zagreba koji slovi kao jedan od opasnih i grubih kvartova. Tako da je za njegov karakter to jako dobro sjelo, da je to za njega kompliment. A sad, kako reagira na ove karikature u novinama, to je drugo pitanje.
To Vam nije rekao?
- O tome nismo pričali.
Je li bilo reagiranja predsjednika Vlade Andreja Plenkovića?
- Na što, na izložbu?
Ne, mislim uopće.
- Naši političari, pričam i hrvatski i vaši...
I naši i vaši, tako ja i shvaćam ovo što govorite.
- Političari, ovako, neki puta, puno puta djeluju jako neinteligentno i jako sirovo. U puno slučajeva i jesu takvi. Ali mislim da ovi najrelevantniji nisu toliko glupi kako možda izgledaju. Shvaćaju koliko je karikatura važna kao javna kritika. I, u krajnjoj liniji, reagirati na to, mislim da u slučaju našeg premijera ne bi dobro odzvonilo u Bruxellesu, jer on jako pazi što Bruxelles misli. Ako bi nagazio karikaturu i, općenito, svoju javnu kritiku, ne bi ispao baš jako veliki demokrat i mudar političar.
Poznato je da ste zbog svojih karikatura na društvenim mrežama izloženi brojnim napadima. Rekli ste za ove tzv. desne u Hrvatskoj da su zajedljivi i vole uvrijediti, a ovi tzv. lijevi su bezobrazni, blokiraju te i žele poniziti. Kako se nosite s ovim internetskim ratnicima, kako ih se naziva?
- Dok čovjek ne nauči to ignorirati, može potrajati. Ja i dan-danas znam upasti u tu glupavu zamku pa ići s nekim se svađati. Trudim se to što manje. Ali, velim, zna se dogoditi da posrnem. Mislim da onaj tko nauči to totalno ignorirati, uspio je veliku stvar postići.
Zbog golemog zanimanja ljudi, Vaša najnovija izložba je produljena. Vaša retrospektiva je svojevremeno s velikim uspjehom proputovala 11 hrvatskih gradova. Povodom jubileja, hvale Vas sada i državni mediji. Ističu da nas često dobro nasmijete i kažete ono što većina misli, ali se ne usuđuje reći. Pa zašto se većina ljudi boji reći što misli, što Vi mislite?
- Strah ljudski je legitiman i prirodan. Tako da nisam baš ni ja onaj koji ide glavom kroz zid. Držim se i ja, kako bih rekao, ne političke korektnosti u smislu da nisam kritičan, nego nekakvog dobrog ukusa.
Granice dobrog ukusa
Uvijek nastojim piknut, ali ne probosti. Ukazati na problem, ali ne prelaziti granice dobrog ukusa, pristojnosti ili zadirati u prikaz osobe kao osobe. Nisu meni bitne osobe kao osobe, nego su mi bitna njihova djela. Pogotovo ako su javne osobe. Ako su javne osobe, onda su podložne javnoj kritici.
I ako su moćni?
- Pogotovo ako su moćni. Uvijek nastojim napadati, pod navodnicima, jače od sebe. Puno puta mi prigovaraju, nisi ove, nisi one. Ali, u većini tih slučajeva nisam napao slabijeg, to se nikad ne radi. Najlakše je napasti slabijeg od sebe. Moja karikaturistička maksima je da nikad neću napadati slabije društvene skupine.
