Neven Petrović, rijetka fotografska ptica
/ Neven Petrović
Zagrebački umjetnički fotograf Neven Petrović ovih dana doživljava specijalnu počast i veliko priznanje. Zagrebački plesni centar, čiji je Petrović dugogodišnji službeni fotograf, 16. prošlog mjeseca svečano je otvorio izložbu, svojevrsni hommage fotografu koji svojim objektivom bilježi sve njihove predstave. Slave svog fotografa.
Kvadrat pokreta
Ova ugledna institucija je središnji prostor suvremenog plesa u Hrvatskoj. Djeluje u sklopu Zagrebačkog kazališta mladih (ZKM). Izložba pod nazivom “Kvadrat pokreta/Motion Square” u formi prostorne intervencije ostaje u Plesnom centru u zagrebačkoj Ilici 10 sve do lipnja 2025. Ideja je ful-atrakcija, a fotke stvarno super. Djelo vrhunskog mahera. Kombinacija izoštrene intuicije, vještine i čudesne mašte.
Neven Petrović (1982. Požega) je rijetka ptica u svijetu fotki i fotkanja. Njegove fotografije uvrštene su u stalni postav zagrebačkog Muzeja za umjetnost i obrt (MUO) i Muzeja grada Zagreba. Traga za umjetničkom formulom koja sintetizira zamršenu slojevitost življenja. Otkriva i dalje što još može napraviti u tom smislu. Dobitnik brojnih priznanja, među ostalim nagrade ESSL Art Award 2015. u Beču. Diplomira snimanje i fotografiju na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu. Od 2007. izlaže na brojnim samostalnim i skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu. Od rodne Požege i Zagreba do Rovinja, Osijeka, Samobora, Beograda, Amsterdama, Tokija i Beča.
Jedan je od osnivača udruge Kolektor - Centra za vizualne umjetnosti Zagreb, koja stoji iza jedinstvene škole umjetničke fotografije za sve ljude Drugi kadar. Jako talentiran i šarmantan. Kao i svi odlični fotografi jednostavan u komunikaciji. Bez mistificiranja stvari. Svestran, vrlo angažiran, puno radi. Samo za čitatelje Oslobođenja, odmah i rado pristaje na razgovor. U startu pitam kako izgleda biti službeni fotograf profesionalnih plesača?
Neven kaže da je sve počelo spontano: “Počeo sam prvi put fotkati ples 2015. Mijenjao sam kolegu, upravo u Plesnom centru. Ali, službena suradnja s njima krenula je krajem 2017. tako da sam od tada baš, ono, kućni fotograf, snimatelj. Meni oni nisu jedini klijenti. Znate, i u Bosni i Hercegovini i u Hrvatskoj i na svim našim prostorima kultura nema previše financija pa tako nema previše financija ni za ovakav vid stvaranja.”
Raspitujem se dalje o izazovima, načinu snimanja? Bilježiti predstave suvremenog plesa je vrlo specifična fotografska specijalizacija. Fotograf objašnjava: “Dođem na već gotovu stvar. Idem na premijeru kao i plesači, moja uloga i odgovornost je da dokumentiram taj plesni komad. Dogodi se da nekad budem na njihovim generalnim probama, pa otprilike, prije premijere, vidim što se tamo događa, odnosno popamtim ugrubo pokrete plesača, kakvo je svjetlo, scenografija, glazba... Sve što utječe na moj doživljaj te plesne izvedbe. Na generalnim probama, isto budem u funkciji da fotografiram taj cijeli program. Prema dogovoru, dođem na generalnu probu fotkat predstavu, ili na premijeru snimiti predstavu. Zapravo i jedno i drugo. Nikad nisam u ulozi da dođem i tamo samo sjedim, gledam izvedbu, nego sam uvijek u funkciji fotografa. Tako da meni je to isto premijera i nemam pripremu.”
Da li Neven snima svjetlom, a ne kamerom, kao Ingmar Bergman? “Fotografija jeste zapis svjetla”, odgovara. Konkretizira: “Pogotovo je bitan taj trenutak kako svjetlo pada na plesače. Svjetlo će napraviti razliku da će ta fotografija biti bolja. Usred izvedbe pokušavam zapamtiti pozicije gdje su plesači i gdje svjetlo lijepo na njih pada. Pokušavam uhvatiti repetativne pokrete u tom momentu, na tom mjestu, uhvatiti taj plesni pokret, zato što u tom zamrznutom mjestu, prostoru, svjetlo savršeno pada na njih i onda će ispasti najbolja fotka.” Dobro, kažem ja. Hmmmm... Zaista fotka plesače i plesne predstave bez ikakve pripreme? “Moja priprema je moje iskustvo”, kaže. Iskustvo koje je rezultat višegodišnjeg stvaranja upravo ovakvih umjetničkih fotografija.
Otkriva pojedinosti, a to je čisti, intuitivni, pravi art: “Moja pozicija u prostoru je dobiti najbolji kadar, jednostavno mogu čitati taj plesni pokret, jer uvijek pokušavam pretpostaviti gdje će plesači biti za sekundu ili dvije, pokušavam pročitati njihov smjer pokreta tijela i na koji način će tijelom izraziti taj pokret.” Na red dolaze opća pitanja iz područja medija fotografije. Podsjećam Nevena na raniju izjavu u kojoj kaže da je fotografija uvijek u većoj ili manjoj mjeri manipulacija, a fotograf bira priču kadriranjem. Može li pojasniti ovo s biranjem kadriranja? Ne mislite na plesne fotografije nego općenito? – uzvraća pitanjem.
Odgovara analitički i iskreno: “Ne postoji objektivna fotografija, mislim da ne postoji ni objektivni doživljaj bilo čega i bilo kojeg događaja. Uvijek je neki naš unutarnji zapis svega što mi gledamo, a taj zapis se prenosi i preko fotoaparata. Sigurno bi najpraktičniji primjer kako fotografija može manipulirati bila neka dokumentarna fotografija. Fotograf može izabrati, donekle, na koji način će prikazati ono što dokumentira. Ja kao fotograf mogu biti angažiran da putujem u neki grad, i ja mogu odlučiti da li ću taj grad prikazati na lijep ili na loš način, zato što svako mjesto ima u sebi lijepe i loše strane, samo je pitanje što će se naglasiti fotografijom. Tako da fotograf može manipulirati tu priču, to može biti intencija, a može biti i ono što on nosi u sebi kao subjektivni stav.”
I još o manipulaciji, ali i odgovornosti: “Fotograf ima odgovornost da pokuša prenijeti viđeno na način koji je realističan. Manipulacija je tvrda riječ, to je subjektivnost, ali i subjektivnost je neka vrsta manipulacije.” Surovi profesionalac, nježne duše, Neven za sebe kaže da je komercijalni fotograf. Biti danas profesionalni fotograf, je li teško, zanimljivo, uzbudljivo, ili sve to zajedno? “Volim svoj posao tako da je meni svaki fotozadatak nešto u čemu nađem moment koji mene zaintrigira, zbog kojeg uživam u tome. Uglavnom radim kao komercijalni fotograf, i ovaj plesni dio o kojem pričamo, to je isto komercijalni dio jer sam honoriran za taj posao, a koji je jedini segment moje fotografije gdje postoji ta umjetnička dimenzija. To nije čisto nekakva naručena fotografija, nego ima vrijednost van toga.”
Veliki plus
Nakon ovako velikog priznanja kao što je hommage izložba u Zagrebačkom plesnom centru koja ostaje otvorena pola godine, fotografski planovi? “Nastaviti ovo što radim do sada. Kako sam završio Akademiju, izgubio sam taj luksuz da bih se vremenski, prostorno i mentalno bavio osobnim projektima kao u doba kad sam bio student. Sada prvenstveno fotografiram nešto od čega ja živim. I sad, ako se dogodi ovakav moment kao ova izložba u Plesnom centru, meni je to još jedan veliki plus.”
Govoreći o tkz. namjenskim, čitaj naručenim fotkama, otkriva foru: što je bitno za dobar portret? “Bitno je da su ljudi opušteni, to je jedino bitno da bi portret bio prirodan. Postoje ljudi koji su automatski fotogenični, na prvu, a zapravo svatko tko je opušten, dobije lijepi portret”. Odgovarajući na pitanje o aktualnoj sarajevskoj fotografskoj sceni, kaže da je nedovoljno poznaje. Ali. Više puta bio je na Sarajevo Film Festivalu. Jedan od najboljih zagrebačkih fotografa, Neven u finišu našeg razgovora kaže: “Imam u Sarajevu prijatelje koji me zovu svake godine, super je Sarajevo, baš poseban grad.”
