Neno Belan uoči koncerta u Sarajevu: Volim prošetati gradom i sresti poznata lica

Neno Belan, rođeni Splićanin sa dugogodišnjom adresom u Rijeci, već više od četiri desetljeća prisutan je na muzičkoj sceni, a njegove pjesme su odavno ušle u kolektivnu memoriju publike širom regije.

Od kultnih Đavola do dugogodišnje saradnje s bendom Fiumens, Belan je ostao vjeran vlastitom autorskom putu, spajajući mediteranski šarm s rock’n’roll energijom i romantikom koja ne zastarijeva.

Uoči sutrašnjeg koncerta u parku Hastahana povodom 60 godina postojanja JU Centar kulture i mladih Općine Centar Sarajevo, razgovarali smo o uspomenama, skrivenim “B stranicama” njegovog opusa, razlici između osamdesetih i današnje scene, te o onome što ga i danas pokreće da izlazi pred publiku s istim žarom kao i prvog dana.

Na muzičkoj sceni ste više od četiri decenije, popularnost ste stekli sa Đavolima. Šta Vam je ostalo kao najsnažniji trenutak iz tog perioda i da li Vam nekada nedostaje to poglavlje?

Đavoli su za mene bili pravo mladalačko putovanje - vrijeme kada se sve činilo mogućim i kada je svaka nova pjesma bila otkriće. Imao sam sreću da s bendom vrlo brzo pronađemo prepoznatljiv zvuk i energiju, a jedan od najsnažnijih trenutaka bio je kad smo prvi put čuli publiku kako pjeva naše pjesme od početka do kraja, glasnije od nas. Taj osjećaj zajedništva se ne zaboravlja. Nedostaje mi ta početnička naivnost i uzbuđenje, ali ne u smislu žaljenja - nego kao dragi dio života koji nosim sa sobom gdje god sviram.

Vaša muzika često ima nostalgičan, romantični ton. Utisak je da kroz karijeru koristite kombinacije specifičnih žanrova. Kako Vam to polazi za rukom?

To dolazi prirodno, iz mog odrastanja i onoga što sam slušao. Uvijek me privlačila mediteranska melodija, ali i rock’n’roll, soul, pa i poneki jazz akord. Volim spojiti ono što naizgled ne ide zajedno - kad osjetim da mi srce ide u jednom pravcu, a ritam u drugom, tu se često rodi nešto novo. Nikad nisam kalkulirao da li će žanrovski “proći” ili ne; bitno mi je da pjesma ima emociju koja će doprijeti do nekoga, a stil se sam posloži oko toga.

Pjesme poput "Sunčan dan", "Pričaj mi o ljubavi" ili "Stojin na kantunu" su među najpopularnijim u Vašoj izvedbi. Postoji li neka pjesma koju volite ili rado pjevate, a da nije postala hit poput ranije nabrojanih?

Ima ih jako puno. Recimo, “Na Cvitnu Nedilju” ili “Zvaboravi” nisu bile veliki komercijalni singlovi, ali ih ja volim izvoditi jer nose posebnu atmosferu i intimnu priču. U njima osjetim onu moju autorsku stranu koja možda nije bila u prvom planu na radiju, ali jednako je snažna.

Anamarija Vartabedijan /

Upravo zbog toga na zimu pripremam koncert pod imenom “B Sides”, na kojem ćemo svirati isključivo pjesme koje rijetko ili nikada ne izvodimo uživo. Želim publici pokazati da je moj opus puno širi od set liste koju inače čuju na velikim koncertima, a da te “skrivene” pjesme znaju biti jednako lijepe i moćne.

Koliko Vam znači kontakt s publikom na koncertima, ali i generalno u životu?

Publika mi je gorivo. Nema tog studijskog miksa ili snimke koji može zamijeniti trenutak kad ti netko u prvom redu, ili onaj na galeriji, pošalje osmijeh ili stih natrag. Taj kontakt je dvosmjerna ulica: ja dajem sebe, a energija koju dobijem nazad me nosi dalje. I u privatnom životu volim ljude, razgovor, razmjenu priča - možda je to dio iste potrebe da dijelim i primam emociju.

Vaša saradnja sa bendom Fiumens traje već dugi niz godina, u čemu je tajna te muzičke hemije i dugovječnosti saradnje?

Tajna je u povjerenju i zajedničkom jeziku koji smo gradili godinama. Moj bend su vrhunski muzičari, ali ono što nas drži zajedno nije samo muzika, nego i međusobno poštovanje i razumijevanje bez puno riječi. U zadnje vrijeme proširili smo postavu: uz našu klasičnu “četvorku” sada nam se na koncertima pridružuju i saksofonist te perkusionist. Time je zvuk dodatno obogaćen, puniji i raznovrsniji, što nam otvara nova vrata u aranžmanima i energiji nastupa. Publika to odmah osjeti.

Kako biste uporedili muzičku scenu osamdesetih sa današnjom hrvatskom (i regionalnom) scenom? Je li to uopšte moguće porediti, šta je tada bilo bolje, a šta danas?

Osamdesete su bile vrijeme velikih bendova, jakih identiteta i dugotrajnih albuma. Danas je scena brža, fragmentiranija, pjesme često imaju kraći životni vijek, ali ima i nevjerojatno talentiranih mladih autora. Tada si morao puno više raditi da bi došao do studija i publike, a danas ti tehnologija otvara vrata - pitanje je samo kako ćeš ta vrata iskoristiti. Ne bih rekao da je jedno bolje od drugog, samo je drugačije, iako meni osobno, naravno jer sam “stara garda”, fali onaj stari pristup.

Kako generalno gledate na muzičku industriju danas, posebno na ulogu društvenih mreža, streaming platformi i slično?

Društvene mreže i streaming su dvostruki mač: s jedne strane, olakšavaju dolazak do publike, omogućuju da pjesma iz malog grada dopre do cijelog svijeta u minuti. S druge, traže stalnu prisutnost, što može opteretiti kreativnost.

Priznao nam je da mu je publika kao gorivo koje ga pokreće/Anamarija Vartabedijan

Za mene su to alati koje treba znati koristiti, ali nikad ne smiju postati svrha sami sebi. Na kraju, pjesma je ta koja odlučuje hoće li ostati ili nestati.

Da li postoji neki žanr ili projekat kojeg se niste dotakli, a voljeli bi to uraditi?

Volio bih jednom napraviti čisti akustični album, gotovo kao intimni dnevnik, samo glas i gitara ili klavir. Ponekad maštam i o filmskoj glazbi, jer me privlači rad s vizualnom pričom. Mislim da se u takvim projektima otvore neki novi slojevi kreativnosti.

U Sarajevu ćete uskoro održati koncert. Šta mislite o sarajevskoj publici, kada ste zadnji put nastupali ovdje i koliko često boravite u Sarajevu?

Sarajevska publika ima posebnu toplinu i osjećaj za nijanse. Zadnji put sam svirao ovdje prije godinu-dvije čini mi se na platou Skenderije, ali svaki dolazak je kao da se vraćam starom prijatelju. Volim prošetati gradom, sresti poznata lica i popiti kafu na mjestima gdje se miješaju generacije i priče. Sarajevo uvijek ostavi trag.

I za kraj, neka poruka publici uoči predstojećeg nastupa u Sarajevu?

Dragi moji, jedva čekam da se vidimo. Dođite s osmijehom, ponesite svoje uspomene, a ja ću donijeti pjesme i energiju. Hajde da tu noć napravimo naš zajednički trenutak koji ćemo pamtiti - bez obzira na sve što se događa oko nas.