Nemilosrdni gadovi, ali Guya Ritchieja

Britanskom filmašu Guyu Ritchieju su 1998, kada se pojavio na svjetskoj filmskoj sceni sa ostvarenjem “Lock, Stock and Two Smoking Barrels” (Lopovi, ubice i dvije nabijene puške), tepali kao novom Tarantinu. Sličnosti su bile očigledne: od profilisanih likova gangstera koji usput pričaju o bezazlenim stvarima, a obavljaju prljave poslove, nelinearne naracije, do tzv. stripovskog nasilja uz koje idu “salve smijeha”.

Bez obzira na sve, Ritchie je posjedovao onu neprocjenjivu autentičnost, koju će pak izgubiti nakon drugog filma “Snatch” (Zdrpi i zbriši, 2000), koji je u biti bio holivudska prerada njegovog prvijenca. Imaće Ritchie kasnije i kvalitetnih ostvarenja: “RocknRolla” (2008), dva filma o najpoznatijem fiktivnom detektivu, “Sherlock Holmes” i “Sherlock Holmes: The Game of Shadows” (2009/2011), “The Gentlemen” (2019), “Wrath of Man” (2021) i naposljetku njegov najnoviji film “The Ministry Of Ungentlemanly Warfare” (Ministarstvo nedžentlmenskog ratovanja, 2024).

Da igrom slučaja Quentin Tarantino godine 2009. nije snimio “Inglorious Basterds” (Nemilosrdni gadovi), Ritchiejev novi film bio bi istinsko osvježenje u žanru. Također da Robert Aldrich 1967. nije snimio “The Dirty Dozen” (Dvanaest žigosanih), možda ne bismo ni vidjeli Tarantinov film (“The Guns of Navarone”?).

Svakako, ono što je zajedničko za sva tri naslova jeste zaplet u kojem grupa komandosa u Drugom svjetskom ratu odlazi na tajnu (nemoguću) misiju. Aldrichov film je fiktivna priča o vojnicima osuđenim na smrt i(li) dugogodišnju robiju, koji dobiju mogućnost pomilovanja ako izvrše misiju, daleko iza neprijateljskih linija, u kojoj će ubiti što je više moguće njemačkih vojnika, dok je Tarantinov šesti rediteljski uradak također (fiktivna) priča o skupini američkih komandosa jevrejskog porijekla u misiji “istrebljenja nacista”.

Ritchiejev film, koliko god sumanuto to bilo, vuče korijene iz stvarnih događaja opisanih u knjizi Damiena Lewisa “Churchill’s Secret Warriors: The Explosive True Story of the Special Forces Desperadoes of WWII”, objavljenoj 2014.

Naravno, Ritchie i još trojica scenarista, Paul Tamasy, Eric Johnson i Arash Amel, dali su mašti na volju pri adaptiranju knjige za pokretne slike, te su mnogo toga dužni upravo i samom Tarantinu. Ako ništa drugo, to su određeni momenti, koji kao da su prepisani iz “Nemilosrdnih gadova”, te i činjenica da je Ritchie uposlio Tila Schweigera.

Petorica britanskih vojnika biće pomilovana ako izvrše misiju o kojoj ovisi dalja budućnost engleskog učešća u Drugom svjetskom ratu. Opet ne toliko originalno, ali ipak autentično.