Nema izlike da ne gledate dobre filmove: Oslobođenje vam donosi 10 naslova koje morate pogledati
Harris Dickinson i Nicol Kidman
Bila je to zanimljiva godina za filmove koji su, kao medij, doživjeli priličnu transformaciju unazad već nekoliko godina. Niko, naime, nema pojma gdje će jedan film završiti kada započne snimanje. Streaming platforme već odavno nisu samo prikazivački alat nego i najveći ulagači u filmski biznis, pa tako i kino, skoro je suludo to reći, haman postaje i suvišno.
Ali, to nosi i drugu stranu medalje. Ruralna mjesta u kojima je kino uvijek bilo samo pojam nisu nikada mogla očekivati da do njih stigne bilo kakav hit osim da se oslone na televizijski novogodišnji program desetak godina u budućnosti. Zamislite samo radost seoskog filmofila sada, kada mu je skoro sve dostupno uz pouzdanu internet-vezu. Sa Elonom Muskom i za to nam više neće trebati ni žica, a ni mobilna mreža. Film je postao sveprisutan.
Kako god, više nema izlike da se ne gledaju dobri filmovi. Oslobođenje vam donosi spisak ostvarenja koja su, po izboru svjetske kritike, zaslužila gledanje bez obzira na kojem mediju. Samo pripazite da bude legalno.
DogMan
Francuski reditelj Luc Besson dugo već snima žanrovske zabavnjake, uz miks fantazije i akcije. Ali, “DogMan” je drugačiji. Douglas Caleba Landryja Jonesa, glavni lik, ranjeno je ljudsko biće, preživjelo zlostavljanje u djetinjstvu, koje pronalazi utjehu u životu sa svojom zajednicom pasa. Znate kako kažu - “što više ljudi znam, to više cuke volim”. E, ovo je film za takve ljude. Dirljiv i istinit.
Flow
“Animirano čudo bez riječi iz Latvije”, kako kaže kritika, u režiji Gintsa Zilbalodisa, prati bezimenu mačku dok putuje poplavljenim svijetom, u čamcu koji dijele nespretni prijateljski nastrojeni pas, oportunistički lemur i veličanstvena, dugonoga ptica sekretar. Crtić koji nas podsjeća da je ljepota ovoga svijeta vrijedna očuvanja.
Emilia Pérez
Film koji je oduševio festivalsku publiku širom svijeta, te poharao dodjelu nagrada Evropske filmske akademije jednostavno se morao naći na ovom spisku. Zoe Saldaña u njemu glumi Ritu, razočaranu odvjetnicu koja radi u Meksiku, od koje se traži da se prihvati čudnog zadatka: nemilosrdni narkoboss Manitas želi postati žena i treba Ritu da organizira njegovu operaciju i kasniji nestanak. U tome uspije i sirota pomisli da je tu kraj avanture.
Green Border
Pitanje migranata nikad nije bilo aktuelnije. A ako vam nije jasno o čemu se tu radi i nedostaje vam razumijevanje za ljude u nevolji, tu je vrlo ozbiljno ostvarenje Agnieszke Holland. Ponekad filmovi o teškim temama završe tako brutalnim iskustvima da poželite da ih nikada niste ni vidjeli. “Green Border” je suprotan tome - vjerovatno će vas ostaviti ohrabrenim i mudrijim.
Hard Truths
Mike Leigh, stari znanac iz doba kada je Sarajevo Film Festival bio topla i intimna filmska smotra, ima novi film. Njegova stalna muza Marianne Jean-Baptiste glumi Pansy, ženu koju naizgled drži na okupu njen bijes. Niko ne može dugo biti u njenoj blizini. Žena od koje biste, iskreno, i vi sami pobjegli. Karen, što bi Amerikanci rekli. Ali, Leigh ne odustaje od nje, a nekako ne možemo ni mi.
A Complete Unknown
U biopicu Jamesa Mangolda jedan čovjek sjedi na izgužvanom krevetu i u gaćama piše jednu od najvećih protestnih pjesama na svijetu. Poznat nam je, to je Timothée Chalamet, ali on liči na nekoga. Ali mlađi je, puno je mlađi... Ipak, oči ga odaju. Radoznale oči. Oči slavnog Boba Dylana. Mangold je snimio film o kultnom kantautoru o kojem ste samo mislili da znate sve. Kao što naslov kaže (“Potpuno nepoznato”), radi se o neobičnom djelu koje Dylana predstavlja onakvog kakvog ga sigurno ne znate.
Anora
Priča Seana Bakera o poletnoj mladoj seksualnoj radnici Ani (Mikey Madison), koja upoznaje i zaljubljuje se u razuzdanog sina ruskog oligarha, razmaženog bogataša Ivana (Mark Eydelshteyn), dijelom je romantična komedija, dijelom isprekidana bajka - ona koja se fokusira na to što se događa nakon što se zlatna kočija ponovo pretvori u tikvu. To je čista čarolija scenariste i reditelja Bakera, kojem nimalo ne odmaže fenomenalna izvedba glavne glumice.
The Seed of the Sacred Fig
Iran. Jedan čovjek koji je istražni sudija i njegove dvije kćeri tinejdžerke. Slutite čemu ovo vodi? Reditelj Mohammad Rasoulof, koji je pobjegao iz domovine prošle godine nakon što se vlastima nisu svidjeli njegovi liberalni filmovi i zatvorske kazne, otisnuo se u avanturu koja sukobljava članove porodice zbog strogog zakona. Insajderska priča o dešavanjima nakon smrti Mahse Amini, koja je odbila nositi hidžab.
All We Imagine as Light
I ovaj film u svojoj srži govori o ženama, samo na jednom drugom mjestu - Indiji. U filmskoj studiji Payala Kapadije o prijateljstvu i napetostima koje ponekad dolaze s njim, tri žene u modernom Mumbaiju kroje svoje neravne puteve: medicinska sestra Prabha je udana, ali se nije čula s mužem koji je odsutan niz godina. Kolegica medicinska sestra Ana potajno je u vezi s muslimanom, što po svaku cijenu mora skrivati od svoje hinduističke porodice i okoline. A njihova najstarija kolegica Parvaty je izgubila dom jer je papirologija imovine na ime njenog pokojnog muža. Ali, to je samo priča. Kapadijin film je vizuelna poezija.
Babygirl
Ako pročitate samo sinopsis “Babygirl” prije nego što ga pogledate, pomislićete da je to samo još jedan erotski triler o jazu u godinama ili o dinamici moći između muškaraca i žena na radnom mjestu. I jeste. Ipak - uvijek postoji ipak - treći film Haline Reijn ide dublje od toga, istražujući načine na koje ljudska bića - posebno žene - često žele stvari koje ne znaju kako tražiti. Čarobna Nicole Kidman je do grla zakopčana direktorica, a Harris Dickinson je pripravnik koji baš i nema društvene skrupule.
“Toliko je toga što ne znamo o želji, osobito kod žena u perimenopauzi i menopauzi, a gotovo niko ne želi razgovarati o tome - osim Reijn”, kaže kritičarka Time magazina Stephanie Zacharek.
I da, jedna napomena - najbolja scena iz svih filmova ove godine je ona u kojoj zasvira “Father Figure” od Georga Michaela.
