Monografija Kemala Hromića: Svijet kao umjetnička pozornica
“Hvarski motiv”
S jeseni ljeta gospodnjeg 2024. godine u gradu Hvaru na istoimenom otoku, u Galeriji Arsenal, jedna izložba i novi izazov.
A izazov je grad Hvar u spoju sa umjetnošću Kemala Hromića.
Iz riznica prijatelja
Hodeći trgovima i ulicama Hvara, ljepote je na pretek. Grad satkan od pomisli na stvaranje i ljude koji su to činili.
I uz izložbu promocija monografije. Monografije koja je umjetnički iskaz na 980 strana. Slike, riječi, fotografije.
A izložba, opet, specifična. Nije ciklus, nije mišljena po vremenu nastanka ili tehnici kojom se umjetnik služio.
Specifična je po tome što je sazdana od radova čiji su vlasnici umjetnikovi prijatelji koji Hromićeve slike posjeduju u svojim domovima. Odvajaju se od nečega što se stopilo sa atmosferom svakodnevice u kojoj obitavaju i gdje se nadahnjuju motivima grada koji vole.
Najteži dio posla bio je posložiti sve što su vlasnici darivali za ovu postavku.
Iz želje da se umjetnikova djela okupe na jednom mjestu nakon mnogo godina i nikada u ovakvom obimu i obliku. Stizale su pošiljke iz mnogih gradova Hrvatske i još dalje. Hvarana koji su motive svoga otoka željeli imati u domašaju oka u kućnoj atmosferi.
Dali su svoje slike iz ljubavi prema umjetnosti i prijateljstva prema njihovom autoru, dali ono čega nedostaje na globalnoj sceni. Sve je manje ljubavi, a svjedočimo krahu civilizacije.
Riječ ljubav bila je vodilja i umjetnika Kemala Hromića. Pratila ga tokom mnogih decenija na njegovom ličnom i stvaralačkom putu.
Već na prvoj unutarnjoj stranici monografije ljubav se prepoznaje. Slikar sa suprugom Senom, čijim sjenima je, na neki način izložba u Hvaru i posvećena. A monografija i završava svojevrsnom foto šetnjom kroz godine i zahvalnosti na potpori koju mu je porodica davala u njegovom tragalaštvu za vizijama svijeta i njegove ljepote.
Svjedočimo na stranicama obimne publikacije ključne toponime Hromićevog stvaranja.
Prvo Sarajevo sa svekolikom ljepotom kakvu je i nobelovac Ivo Andrić opisao baš one godine kada je Kemal imao svoju prvu samostalnu izložbu (1952; op. a) u još jednom gradu satkanom od ljepote – Hvaru.
I treći je, ne slučajno, očaravajući i inspirativni Počitelj.
To su mikrokozmosi gdje su se rađale vizije o makrokozmosu slikarevih ideja, snova, snatrenja, želja i ispunjenja. Sve do globalne pošasti – Covid-19, što je Hromić također umjetnički obradio i likovno prokomentirao.
I kao što je ljubav prema porodici u monografiji zaokružio fotografijama, opisavši jednu elipsu kao savršeni umjetnički izričaj karaktersitičan za film, tako je i sa njegovim slikarstvom. Počeo je s platnima, kretao se stazama dizajna, umjetničke fotografije, digitalnih medija... I nakon 50 godina vratio se štafelaju.
I ljubav je ključna riječ i ove 4. Hromićeve izložbe u Hvaru.
Temperamentni i brzih rečeničnih sklopova, Hvarani su nagovještavali dolazak na izložbu. Svi su govorili da će doći, da će pomoći i donijeti ako šta treba.
Hromić se srodio sa gradom i njegovim žiteljima. Upriličio postavku u obnovljenoj galeriji Arsenal, najmonumentalnijoj građevini u Hvaru, čija duga tradicija izaziva i ponos i odgovornost zbog toga i činjenice što datira još od 16. stoljeća.
Time je maleno otočno kazalište ponijelo titulu prvog javnog u Evropi i trećeg po starosti, odmah nakon Teatra Olimpica u Vicenzi (1585) i Teatra all’antica u Sabbioneti (1588). Više od četiri stoljeća središte hvarskog kulturnog i društvenog života. Uspostavila se iskonska veza svih tih ljudi, Hvarana, sa nepatvorenim duhom umjetnosti utkane u povijest grada i njegovih stanovnika. To ne čudi, već postaje vertikala svih koji su se rodili i živjeti u gradu kulturne rapsodije kakvu Hvar posjeduje.
Sve to izaziva respekt. A Hromić taj respekt gaji.
Ako je zaslužni knez Pietro Semitecolo još 1612. godine u Hvaru otvorio kazalište kao simbol i spomen na pomirenje nakon stoljetnog sukoba između hvarskih plemića i pučana, onda je Hvar pravo mjesto i za izložbenu postavku slika Kemala Hromića.
Jer Hromić i svojim životom i djelom njeguje duh empatije.
U povodu jedne njegove nedavne postavke digitalnih radova, pod naslovonm “Krik”, promišljajući smisao i dubinu ljudske patnje i civiliziranih društava, autor postavlja suštinsko pitanje: “Gdje je nestala humanost u civiliziranom društvu, čija se snaga, između ostalog, mjeri značajem umjetničkog duha koji prepoznaje ljepotu, intimu, intrige? Ali i terete vremena u kojem društvo živi. Umjetnost prepoznaje, spoznaje, tumači, bilježi i prenosi kroz vrijeme i prostor pojedinačno i kolektivno iskustvo ljudskog postojanja; i u svom najboljem obliku predstavlja trajni izraz postojanja budućim generacijama.”
Posmatrajući prizore sa Hromićevih radova i sugestivne prizore brutalne represije, nužno se nameću asocijacije na druge slikare koji su ovakve teme opservirali. Poput Goye, Emila Ciorana, Munka i drugih.
Stalno je riječ o umjetničkim porukama o sunovratu civilizacije, ali i osjećaja nade kroz anticipaciju izlaza iz spirale mržnje i zla, u simboličkom motivu bijelog goluba, kao nositelja mira i duhovnosti. Riječ je i nastojanju da u svijetu konzumerizma, svijetu opterećenom destrukcijom, likovna umjetnost djeluje iscjeliteljski i potiče na kritičko promišljanje, oplemenjuje i podsjeća da bez empatije i duhovne dimenzije, čovječanstvo gubi ljudski lik.
A na slikama izloženim u galeriji Arsenal vidno je jedno drugo lice svijeta, oličeno kroz ljepotu i prizore mediteranske arhitekture i pejzaža.
Ali to nije lament okorjelog kontinentalca, već prostrana duša umjetnikova koja je zaronila u svekoliku ljepotu Havara.
Kemal Hromić naprosto kistom isijava ljepotu kojom je okružen. A znano je da je veliki dio svog životnog i profesionalnog bivstvovanja, proveo u Hvaru.
Umjetnikova duša svjedoči i o tome kako je njegovu umjetnost prepoznao ovdašnji žitelj, jer su ih željeli imati u svojim kolekcijama. Pa ih sada rado ustupili na izložbenoj postavci orijentiranoj na slike s motivima grada i otoka Hvara u kojem umjetnik stvara već 52 godine.
Kustosica galerije Arsenal Zorka Bibić izložbu kojom Kemal Hromić obilježava 52 godine ljubavi prema Hvaru i Hvaranima vidi kao “52 godine neumornog izričaja i inspiracije, 52 godine rađanja novih pogleda i ideja, 52 godine odanosti impresijama, 52 godine čvrstog i neraskidivog prijateljstva i nije samo vrlo jasno utjelovljenje ljepote. Ona je i retrovizor u kojem možemo i moramo propitivati naš odnos prema umjetnosti i umjetnicima koji su poklonili ogroman dio vlastitih života ovome gradu. Slike koje su izložene, neizmjerna su zahvala i osjećaj časti što je slikar na ljubav odgovorio najbolje kako je znao – potezima čiste ljubavi.”
Šest decenija ljepote
Hromić je rođen 1942. godine u Sarajevu. Pohađao je Srednju školu primijenjenih umjetnosti u Sarajevu, a diplomirao na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Beogradu 1967. Od tada je radio kao dizajner i profesor u Srednjoj umjetničkoj školi u Sarajevu. Član je Udruženja likovnih umjetnika i Likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti i dizajnera BiH, kao i strukovnih međunarodnih organizacija grafičkih dizajnera.
Za umjetnička ostvarenja pet puta je nagrađivan na prestižnim godišnjim izložbama u Collegiumu Artisticumu iz oblasti primijenjene i likovne umjetnosti, u oblastima dizajna, umjetničke fotografije, plakata i slikarstva.
Dobitnik je Zlatne plakete i značke dva strukovna udruženja: i likovnih i primijenjenih umjetnosti i dizajnera BiH. Nositelj je statusa zaslužnog člana Udruženja primijenjenih umjetnika BiH, kao najvećeg priznanja što ga dodjeljuje ovo udruženje.
Tokom više od pola stoljeća umjetničkog rada izlagao je na pedesetak samostalnih i više od stotinu kolektivnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Spada u neveliku grupu bosanskohercegovačkih “pionira sa akademskom titulom”, odnosno završenom likovnom akademijom još početkom 70-ih. Monografijom je obilježio više od šest decenija umjetničkog rada, a izložbom u Hvaru 52 godine od prve samostalne izložbe u ovom gradu.
