Mladen Bundalo, umjetnik: Trebalo bi da umjetnik pronađe mogućnost da stvara
Autor se u MSURS predstavlja izložbom "Dolasci-polasci"/
Kako je inicijalno nastala Vaša multimedijalna izložba “Dolasci-polasci” i šta se njome obuhvata?
- Izložbom “Dolasci-polasci” predstavljam temu kojom se bavim već više od deset godina, a to je tema kretanja, odnosno migracija. Kroz sve to vrijeme, a i kroz lično iskustvo, budući da sam i sam prošao te procese dolazaka i polazaka, migracije su bivale sve inspirativnija tema i različiti nivoi tog procesa počeli su da se otvaraju i u mom umjetničkom istraživanju.
Niz scenografija
I ovom izložbom se dosadašnje istraživanje objedinilo u jednu cjelinu i drago mi je što će publika imati priliku da pogleda ovu postavku i ovdje, u Muzeju savremene umjetnosti Republike Srpske.
Imajući na umu da se radi o multimedijalnoj postavci, kako je ona koncipirana i čime ste se rukovodili pri njenoj kreaciji?
- Zajedno sa kustoskinjom MSURS-a Isidorom Banjac i producentom Zoranom Galićem, postavka je osmišljena kao niz scenografija, koje nose različite perspektive i nivoe kretanja. Izložba ima osmišljenu putanju, koja se kreće od apstraktnijih čitanja, pa sve do ličnijih, lokalnih i uslovno rečeno ljudskijih priča o kretanju i migracijama. Dolazimo u jedan apstraktan prostor, i kako se krećemo kroz njega, ta tema nam postaje sve bliža i iskustvo se završava upravo sa polaskom dalje, obogaćeni novim doživljajima i znanjem koje nam je ova izložba pružila. Nadam se da će publika uspjeti da doživi postavku na ovaj način, što znači da smo i mi uradili taj posao kako treba.
Izložba je označena kao intimni dnevnik refleksija o životu van granica svoje zemlje. Kakvo iskustvo kao umjetnik nosite kada je u pitanju ta izmještenost i kako se to iskustvo odrazilo na Vaš umjetnički rad?
- Već više od deceniju živim u tom iskustvu izmještenosti, mada to govorim samo uslovno jer je, zapravo, to inostranstvo kroz sve te godine postalo moj dom. Bruxelles je sada moj dom, tamo živim i stvaram. To iskustvo mi je zaista donijelo mnogo, na kraju krajeva, oženio sam se i stvorio porodicu u tom procesu kretanja. Mislim da to zaista može biti pozitivan proces, može nas natjerati da se razvijamo, rastemo, da izlazimo iz zone komfora, što je uvijek dobro za nas. Što se tiče mog rada, svakako se odrazilo na njega, te teme su mi postale vrlo važne, što se vidi i na ovoj izložbi.
Šta, zapravo, stane u taj prostor između, kako kaže sam naslov izložbe, dolazaka i polazaka?
- Mnoštvo je tu stvari, od prilagođavanja, promjena percepcije, preispitivanja identiteta, stavova, zaista je to jedan kompleksan i zanimljiv proces. Možda i ova postavka može ponuditi jedan od odgovora na to pitanje.
Kako u okvirima ove izložbe vidite pitanja identiteta i kulturne pripadnosti, te da li je umjetnik zapravo uvijek okrenut sam sebi u svijetu?
- I identitet i kulturna pripadnost je često pitanje koje umjetnici postavljaju sebi i pokušavaju da ga istraže kroz svoj rad. I danas je vrlo aktuelno. Ne možemo izbjeći ni društvo ni vrijeme u kojem živimo, te ono neminovno utiče na sve nas. Ali više bih rekao da umjetnici pokušavaju da daju odgovore ili reaguju na neke od fenomena savremenosti i na taj način daju doprinos vremenu u kojem žive, nego da su okrenuti sami sebi.
U naslovnoj konstrukciji neizostavno se zrcali i pitanje migracija kao fenomena. Kako Vi vidite to pitanje i kako se ono odražava u okviru izložbe?
- Migracije su fenomen koji je prisutan u ljudskoj civilizaciji hiljadama godina, to je nešto što nas prati. Nebitno šta utiče i šta je uzrok, migracije su oduvijek bile prisutne. I to je jako kompleksan i slojevit fenomen, i kao što rekoh, za mene vrlo inspirativan.
Migracije kao datost
I ne vidim to kao nešto negativno, već uzimam migracije kao datost, kao nešto što je dio naše civilizacije.
Sam prostor Muzeja savremene umjetnosti, imajući na umu prvobitnu namjenu ovog objekta kao željezničke stanice, takođe sadrži u sebi ono kretanje na koje se referiše naslov izložbe. Kako doživljavate ovaj prostor i svoje radove u njemu?
- Istorijat zgrade Muzeja se savršeno uklopio u kontekst izložbe, bilo je nezaobilazno da nekako povežemo i to sa postavkom. Prostor je sjajan i toliko je priča koje sa sobom nosi, i toliko se kretanja kroz njega odigralo, zaista mi je drago da se izložba “odigrava” u njemu.
Šta za Vas danas jeste uloga umjetnika u sve razuđenijem svijetu i njegovim kontradikcijama?
- Teško je odgovoriti na to pitanje, ali za početak trebalo bi da umjetnik pronađe mogućnost da stvara, da se bavi svojim radom, ali da kroz njega pokuša da taj naš svijet prepun kontradikcija nekako oplemeni.
