Minel Abaz, jedan od organizatora festivala Forever Summer: Kao Joe Strummer, i ja sanjam pobune

Pred nama je prvo izdanje hardcore punk festivala Forever Summer. O kakvom se festivalu radi, te kako je došlo do njegovog pokretanja?

- Forever Summer Fest (FSF) dvodnevni je hardcore/punk festival koji će se u Sarajevu održati 28. i 29. novembra, nastao isključivo iz volje i entuzijazma nas nekoliko prijatelja i organizovan na principima DIY (Do-It-Yourself) etike, što znači: nismo aplicirali ni na kakve budžete, nemamo sponzore, sve organizujemo sami kako bismo se okupili i dali dodatnu iskru hc/punk zajednici u našem gradu.

Znakovi vitalnosti

Ideja o samom pokretanju kuha se već godinu, tačnije, nakon debakla od panel-diskusije o stanju sarajevske alternativne muzičke scene održane krajem novembra prošle godine u prostoru Društveno-kulturnog centra Sarajevo. Iako sam i sam na portalu Izvan Svake Kontrole (ISK) ranije kritikovao (sa ove vremenske distance možda i preblago) razne pojave i prakse individua i bendova (prvenstveno) sarajevske muzičke scene, nakon spomenute panel-diskusije nas nekoliko smo se uvezali i odlučili da uradimo nešto. Priču smo pokrenuli tokom ljeta ove godine, kontaktirali smo bendove, dogovorili skoro pa jedini dostupan klub u Sarajevu, potvrdili datume i evo ga - imamo prvo izdanje Forever Summer Festa, nezavisnog punk/hardcore festivala u Sarajevu.

Šta publiku u klubu AG očekuje tokom dvodnevnog programa festivala, kako je on koncipiran i šta će biti predstavljeno?

- Najjednostavnije rečeno, Forever Summer Fest u glavni grad Bosne i Hercegovine dovodi stare favorite i nove snage. Publiku očekuje sedam sjajnih punk/hardcore bendova iz Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Hrvatske i Srbije te nastup benda Spiritual Seasons iz Ukrajine.

Festival Forever Summer u AG klubu/

Nove snage su Crustalno jasno iz Mostara i Mučin iz Podgorice, koji će nastupiti prve noći festivala, večeras, a od starih favorita tu su Motus (Vita Est) iz Zagreba, Fiskalni račun iz Bečeja i Loš Primjer iz Požege, koji su 15. novembra objavili odličan novi album “Puls Univerzuma”. Druge noći će nam album prvjenac predstaviti Mrva, inače poznat kao gitarista benda Šank?! a istu noć će se posjetiocima predstaviti i punk bend iz Dubrovnika, aktivni od 1998. godine, koji su u intervjuu obećali brži set pjesama.

Pored muzičkog dijela festivala, sutra u prostoru DKC-a Sarajevo, planirana je i promocija novog, 19. broja hardcore/punk fanzina Out of the darkness (OOTD), na kojoj će lično biti prisutan i jedan od urednika Igor Todorović Zgro, kao i promocija knjige “Pank - malena reč, naš ceo svet” Aleksandra Sake Blažina, frontmena benda Fiskalni račun koji nakon promocije nastupaju u klubu AG.

Nakon dosta godina doima se da sarajevska alternativna scena ponovo počinje pokazivati znakove vitalnosti. Kako gledate uopšte na tu činjenicu, zašto dugo vremena nije bilo ovakvih događaja i zašto je sad pravo vrijeme za buđenje?

- Iako sa dozom opreza kada se radi u Sarajevu, složio bih se da nam okupljanja u posljednja dva mjeseca pokazuju neke znakove vitalnosti. Počelo je sa svirkom bendova Crko Marshall, POPIK i Pasmaters, održanoj sredinom septembra ove godine. Nevjerovatan odziv, nevjerovatna svirka, snaga i energija. Nastavilo se u oktobru sa koncertom “Haos u Sarajevu” organizovanom od ekipe Nema više gospode u Sarajevu, a koji je okupio četiri odlična benda iz Beograda i Novog Sada. I na ovoj odlično posjećenoj svirci bila je nevjerovatna (pozitivna) energija i atmosfera. Nekoliko dana poslije uslijedio je i benefit koncert za Palestinu, na kojem je nastupio jugoslavenski bend Smrt Razuma. Pored odličnog nastupa ovog benda i odlične posjećenosti, skupljeno je skoro 2.000 KM.

Drago mi je ako se konačno dešavaju neke pozitivne promjene nakon godina stagnacije, pa rekao bih i nazadovanja, koje je uzrokovano raznim faktorima: od tezgaroškog pristupa muzici, neposjećivanja svirki, koncerata i festivala ukoliko i sami ne sviraju na njima, opšta nezainteresovanost članica i članova bendova, apolitičnost, izoliranost, prilagođavanje tržištu. Djelimično sam o tome zašto je alternativna scena u Sarajevu, u poređenju sa onom u Beogradu, Novom Sadu, Zagrebu, Rijeci, Puli, Ljubljani, loša i nikakva, pisao za ISK, u komentaru čiji naslov nije zgodan da ga ovdje prenosim.

Druge razloge, podrobnije i mnogo bolje nego ja ovdje, obrazložio je Moca (Moca i Biznismeni) u intervjuu za ISK u januaru 2024. godine.

Zašto je sad pravo vrijeme za buđenje? Da se sjetim Zacka de la Roche iz benda Rage Against The Machine (RATM) pa uzvratim pitanje: “What better place than here? What better time than now?”. Gdje, ako ne ovdje, kad, ako ne sad? Nasuprot nekih online ratnika, slacktivista koji po cijeli dan pišu statuse po Facebooku i prizivaju državu da uradi nešto te wannabe Instagram influensera iz dijaspore koji snimaju opskurne videoklipove smatrajući se tako moralno superiornijim i pametnijim, vođeni najboljim praksama pametnijih, iskusnijih i boljih od nas, pa i skromnim iskustvom koje sami imamo, odlučili smo uzeti stvari u svoje ruke i uraditi nešto, makar nas to koštalo vremena, energije i naših sopstvenih finansija.

Kakav potencijal vidite u ovakvim manifestacijama, koliko je zainteresovane publike, te kako u širem društvenom i kulturnom smislu gledate na važnost alternativne muzičke scene?

- Koliko je zainteresovane publike, kada je Sarajevo u pitanju, uvijek je teško reći. Posjećenost na hardcore/punk svirkama uvijek varira, pa se tako zna desiti da na svirku odličnih bendova, uz najbolju promociju, dođe 50 ljudi, a nekad - kada se najmanje nadate - svirka zna biti odlično posjećena, sa preko 100, pa i preko 150 posjetilaca. Čudno je to u Sarajevu, ali kako sam već ranije rekao, prethodna dva mjeseca, posjećenost i atmosfera na spomenutim svirkama bila je odlična. Vidjeli smo nevjerovatne bendove, družili smo se, a pritom smo - u slučaju humanitarnog koncerta za Palestinu - uradili i nešto društveno korisno. To ulijeva nadu generalno, a naročito kada govorimo o Forever Summer Festu, jer smatram da je lineup odličan, a cijena karte priuštiva.

Nasuprot apolitičnih punkera i/ili onih koji to vide samo kao muziku, ja ću ovdje iskoristiti možda već davno istrošenu frazu pa reći - punk je više od muzike, i upravo zbog toga je i dan-danas važan u širem društvenom i kulturnom smislu. Ne očekujem, naravno, da će neke trake i/ili albumi promijeniti svijet, recimo, zaustaviti rusku agresiju na Ukrajinu, genocid nad Palestincima, zaustaviti trampizam u SAD-u, spriječiti slučajeve nasilja nad ženama, izbjeglicama i migrantima ili LGBTIQ populacijom, ali je bitan u onom filozofsko-političkom smislu jer će direktno, oštro i što je možda najbitnije, glasno govoriti o svim ovim problemima. Bendovi će dolaziti i odlaziti, kao i svi mi, ali punk tu ostaje kao forma i sadržaj koji će ne samo kritikovati društvene, kulturne, političke i druge anomalije i nepravde već možda nekad i ponuditi rješenja.

Abaz: Pank bez politike - čekaj, šta?

Prostor za kritičko propitivanje

U tome je važnost alternativne muzičke zajednice, naročito hardcore i punk zajednice, vjerujem i Forever Summer Festivala, kao malog dijela tog većeg nestrukturiranog sistema. Ne samo da zabavi već i da edukuje, okuplja, umrežava, širi poznanstva, podstiče kritičko mišljenje i kritiku.

Može li alternativa ponovo biti neka vrsta prostora za kritičko propitivanje sistema, neku vrstu pobune protiv aktuelnog stanja u kojem živimo?

- Naslov jednog mog teksta bio je “Pank bez politike - čekaj, šta?”. Stoga, alternativa - kako sam naziv kaže - ne samo da može već treba i mora biti neka vrsta prostora za kritičko propitivanje sistema i svega oko nas. Od društvenih kriza u našoj zemlji, vladavini Vučića u Srbiji, ustaškim ludovanjem u Hrvatskoj, pogromom “Turaka” u Crnoj Gori, već spomenutom agresijom Rusije na Ukrajinu, genocidom nad palestinskim narodom, usponom fašizma u SAD-u i Evropi. Mnoštvo hardcore i punk bendova učestvovalo je u benefit kompilacijama kada je počela ruska agresija, a slično je i sa Gazom/Palestinom, sa kojom se mnoštvo bendova solidarisalo i organizovalo razne akcije, čak i tamo gdje je propalestinsko djelovanje kriminalizovano, skoro pa i zabranjeno. Prije nekoliko dana pročitao sam odličnu reportažu Dunje Kučinac sa festivala Punks for Palestine.

Ovdje treba spomenuti, tj. ne zaboraviti sramne istupe nekih njemačkih i austrijskih bendova nazovi hardcore i punk bendova, koji su se pod “antifašizmom” svrstali uz jačeg: naime, uz državu Izrael, otvoreno podržavajući okupacione snage i apartheid, bombardovanje i izgladnjivanje Gaze.

Kao Mare iz pulskog Frontalnog udara, ili kao Joe Strummer ranije, i ja sanjam pobune. Naravno, naivno bi bilo misliti da do otpora i pobune protiv aktuelnog stanja u kojem živimo može doći bez ozbiljnog političkog promišljanja i organizovanja, a tu je i ono (vječno) pitanje, koje su postavili riječki Pasi, naime, je li pobuna kooptirana, il’ unaprijed determinirana.

Kako god, punk bez angažmana i politizovanja postaje parodija, kako je to fino sročio kolega Đorđe Ilić.