Leptiri bez krila: Priča o dva Ismaila koji uče Bosnu i Hercegovinu da sanja
Nadasve emotivan, lijepo ispričane filmske priče, dokumentarac o malim ljudima velikog srca i još većeg osmijeha, dvojici dječaka imenom Ismail, u trajanju od pedesetak minuta, vodiće vas kroz život i dane plivačkih paraolimpijaca prema kojima nećete moći ostati ravnodušni. Autor Anel Džanković, sportski novinar BHRT-a, usudio se i uspio da prikaže naslovni dvojac, Ismaila Zulfića i Ismaila Barlova, osobe sa invaliditetom i dječake koji imaju velike snove i velike želje da ih ostvare.
Smireno i bez patetičnosti
Rediteljsko-scenaristički dvojac Anel Džanković i Damir Kerla priču vodi smireno i bez upadanja u zamku patetičnosti, pripovijedajući prvo o jednom Ismailu - Zulfiću i njegovim počecima, samo da bi preklopio sa pričom o Ismailu Barlovu i njegovim doživljajima. Način na koji je dvojac završio da se bavi plivanjem, profesionalno, paraolimpijski još, sve je i još više nego zanimljiv. Veliku ulogu u njihovom životu imao je trener PK Spid Anel Kapo, koji će prihvatiti dvojicu Ismaila i polagati velike nade u njihov uspjeh. Odnos Anela Kape prema dvojici Ismaila preći će u nešto više od onog trenerskog, jer će im biti kao očinska figura, dok će dječaci iz drugarskog prerasti u bratski odnos i biće podrška jedan drugom u svakoj situaciji.
Detalj iz filma “Leptiri bez krila”
Barlov će tako 2024. završiti u Parizu na Paraolimpijskim igrama, zajedno sa trenerom Kapom, i osvojit će srebrenu medalju u prsnom plivanju na 50 metara, a Zulfić će doći i iznenaditi ga posjetom. Momenat u kojem se srce cijepa jeste podrška najboljih bh. sportista, svakoga sa svojom disciplinom, u fudbalu - Edin Džeko, ženskom plivanju - Lana Pudar i košarci - Džanan Musa, malom Barlovu, kojem će na videu na mobitelu pokazati trener Kapo.
Zanimljiva priča
Tu će nekako Džanković i Kerla završiti priču koju će Barlov još jednom vratiti sa svojim novim uspjehom i osvojenom novom srebrenom medaljom i to na svjetskom nivou nedavno završenom. Do momenta osvajanja medalje i ispisivanja sportske historije, rediteljsko-scenaristički dvojac kroji zanimljivu priču o obojici Ismaila, gdje pripovijeda i prati dvojac u običnim svakodnevnim situacijama. Tako se otac Ismaila Zulfića prisjeća kako je njegov sin, koji se rodio bez ruku, naučio voziti bicikl, te kako je bio uporan i ustrajan da vozi bez pomoćnih točkova. Momenat je to u filmu kojem ćete se istinski nasmijati.
Dokumentarac se otvara citatom Miroslava Mike Antića: “Svako dijete ima krila, samo mora da se sjeti gdje mu rastu sakrivena i moći će da poleti”, a završava rečenicom: “Pazi šta sanjaš, možda se i ostvari.” Protagonisti filma “Leptiri bez krila” uspjeli su svojim zalaganjem vratiti osmijehe na lica građana BiH, te ih učiniti iznimno ponosnim.
