Lejla Kalamujić, književnica: Empatijom trebamo graditi bolji svijet

Na početku bih se vratio dvije godine unazad, kada su objavljeni rezultati konkursa NPS-a, a na kojem je pobijedio baš Vaš dramski tekst. Žiri je kazao da se on apsolutno izdvojio od konkurencije. Kako ste se Vi osjećali nakon te odluke?

- Bilo mi je drago, naravno. Dugo u Sarajevu nije bilo konkursa za dramske tekstove. Kada je NP objavio konkurs, ja sam već imala tekst, radila sam na njemu neko vrijeme i onda sam shvatila da se tematski uklapa u propozicije, pa sam odlučila probati.

Sada, kada je premijera ispred nas, koliko ju je uzbudljivo čekati?

- Svaki put je uzbudljivo. Tu, pa nazovimo inicijaciju u pozorišni svijet, prošla sam već s prvim dramskim tekstom koji je igran u BNP-u, tad su možda trema i nervoza bile i najveće, ali naravno da je svaki novi proces jednako uzbudljiv i da s nestrpljenjem očekujem da vidim kako će to sve ispasti na sceni.

Drugačija perspektiva

Primarno, ja se krećem u svijetu književnosti, gdje imate mnogo veću kontrolu nad tekstom, pa mi pozorište nudi jedno sasvim drugačije iskustvo i perspektivu na ono što radim.

Konkursa za dramske tekstove je dakako premalo u BiH – možete li nam reći koliko oni pomažu razvoj dramskog teksta, a i samog autora i zašto bi takvih konkursa trebalo biti više?

- Pa moralo bi biti više ako želimo izgraditi ozbiljniju praksu dramskog pisanja. Znam da nije lako provesti jedan konkurs od početka do kraja, ali mislim da je to nužno posebno za mlađe generacije. Mnogo bi lakše svima njima bilo da postoji kontinuitet na koji mogu računati i koji bi im bio poticaj da pišu. Susjedne zemlje imaju takve konkurse i vjerujem da bi se moralo raditi da i mi izborimo slične prakse.

Vratimo se Vašem tekstu - “Na slovo F” je, opet po obrazloženju žirija, poratna posttraumatska priča o neprivilegovanim ljudima. Kako biste Vi opisali vaše djelo?

- Mnogo toga bih ja sad mogla navesti, ali u najkraćem, recimo da sam željela napisati tekst o nedostatku ljubavi u svijetu u kojem živimo. I koliko je ona važna kada je pronađemo, a često je pronalazimo na mjestima na kojima se ne bismo nadali da je ima. Kad kažem ljubav, mislim na taj pojam u širem smislu, koji obuhvata empatiju i razumijevanje za one koji prolaze teška životna razdoblja.

Plakat predstave "Na slovo F"/

U ovom dramskom tekstu, prije svega sam željela pisati o važnosti (često zaboravimo koliko je ta ljubav bitna) prijateljstva, između dvoje mladih ljudi. A kad kažete da je to priča o neprivilegovanima, to je tačno, i sve što mogu reći je da ja, naprosto, tako pišem. To je vječita moja tema. Moj senzibilitet je okrenut onima prema kojima je život bio škrt.

Kakvo je značenje slova “F” ako nam možete otkriti prije premijere?

- Ukratko, radnja drame se odvija na psihijatrijskoj klinici u Sarajevu, a prema međunarodnoj klasifikaciji bolesti (MKB), slovom F se označavaju svi mentalni poremećaji i poremećaji ponašanja.

Koliko je bitno javnosti prezentirati, kroz umjetnost, takve probleme našeg društva?

- Svi smo mi manje-više svjesni kakvu realnost živimo. Svako se nosi s vlastitim bolima i problemima, i instinkt preživljavanja nam često kaže da ako želimo držati glavu iznad vode, ne smijemo sebi dozvoliti da nas tuđe boljke i nesreće potope. Zato često okrećemo glavu. Umjetnost, vjerujem, obrće cijeli taj princip.

Odnos teksta i ansambla

Na neki način ona zagovara da zastanemo i dublje pogledamo u živote oko sebe. Da pokušamo razumjeti i suosjećati. Opet se vraćam na pojam ljubavi. U svijetu koji iz dana u dan postaje gorim, nije bez pameti misliti da (još jedino) gradeći empatiju mi možemo graditi bolji svijet. Ako joj se posvetimo, empatija nam može postiti vrlo ozbiljna strategija otpora.

Koliko ste involvirani u proces nastajanja komada, odnosno da li učestvujete u probama ansambla?

- U toku sam s procesom od početka i zahvalna sam na tome. Prisustvovala sam prvim probama, a onda sama odlučila da se malo povučem i pustim da tekst sam komunicira s cijelim ansamblom, bez mojih suvišnih uplitanja. Vjerujem da su, ako smo ih uspjeli dobro napisati, naše priče pametnije od nas samih.

Možete li se osvrnuti na saradnju sa rediteljicom Ivom Milošević?

- Nas je proces rada na ovom tekstu na neki način i upoznao. To je jedna od ljepota pisanja. Znam koliko je Iva posvećena radu na ovoj predstavi i samo mogu reći da sam veoma zahvalna da je baš nju dopalo da režira komad i da joj u potpunosti vjerujem.

Kakvi su Vam dalji planovi? Neka nova knjiga ili novi dramski tekst?

- Već sam spomenula da se primarno krećem u književnom polju. Samim tim čvrsto vjerujem u važnost objavljivanja knjiga. Zbog takvog backgrounda imam sreću da objavim i drame, tako će biti i s ovom. “Na slovo F” će uskoro izaći u izdavačkoj kući MAMA iz Zagreba. Godinama pratim rad tog malog tima ljudi i baš mi je važno da će oni objaviti dramu. Silno želim da se na našim prostorima ponovo počne objavljivati dramska književnosti. Mislim da je to bitno. Drama je uvijek pripadala i književnosti, i koliko god bilo neisplativo i rizično za izdavače, ona tu treba i ostati.