Knjige kao roba: Kad ispadne skuplja pita od tepsije

Pandemija je svima nama zakomplikovala živote, što na privatnom, što na poslovnom planu, pa ni ja tu nisam izuzetak, ali nisu svi problemi iz prošle godine koji su pogodili izdavačko-knjižarsku industriju direktno izazvani pandemijom. Neki su samo došli u najgorem mogućem trenutku, kao na primjer promjena pravila u slanju tiskovine za inostranstvo. Za one koji ne znaju, tiskovina je poseban način slanja koji se koristi za knjige i časopise i jeftinija je od paketa.

Igra s kalkulatorom

Naime, javni poštanski operateri od sada insistiraju na tome da se sva tiskovina za inostranstvo mora slati preporučeno. Do sada je moglo i obično i preporučeno, a od sada može samo preporučeno. Primjera radi, slanje jedne knjige obično težine od 100 do 250 grama za Srbiju ili Hrvatsku koštalo je donedavno 4,5 KM (Pošte Srpske), odnosno 6 KM (BH Pošte). Ali od sada će da košta 10-12 KM ili čak i malo više, jer mora preporučeno. Slanje pošiljki od 250 do 500 grama obično za region nas je doskora koštalo 8,5 KM (to su otprilike dvije manje naše knjige ili jedna od 250-300 strana), a sada će to da košta 18-20 KM. Za veću gramažu i udaljenije zemlje troškovi još više rastu. Ko ima želje, neka ode na sajtove Pošta Srpske i BH Pošta i neka se igra s kalkulatorom cijena poštarina. Uporedite obično i preporučeno slanje, uporedite rast cijena u zavisnosti od gramaže i udaljenosti zemlje u koju se šalje i sve će vam biti jasno.

Najprostije rečeno, postala je skuplja pita od tepsije. Zašto se ovo dešava i, što je najbitnije, zašto baš sada? Ukratko, knjige u poštanskim pošiljkama, u skladu s Aktima Svjetskog poštanskog saveza, od sada se tretiraju kao roba, a ne kao dokumenta. “S tim u vezi, za sve poštanske pošiljke čiji su sadržaj knjige postoji obaveza popunjavanja carinskih deklaracija. Napominjemo da se u skladu sa Aktima Svjetskog poštanskog saveza, ali i unutrašnjim propisima, međunarodne pošiljke čiji je sadržaj roba primaju uz obavezno popunjavanje Carinskih deklaracija (CN 22 ili CN 23) pri čemu se iste mogu primiti isključivo kao pošiljke sa registrovanim brojem prijema”, kaže jedan dopis Pošta Srpske na osnovu kojeg je izvršena ova promjena politike.

Situacija je, dakle, sljedeća: Svjetski poštanski savez ili ko već traži da se knjige sada šalju kao i svaka druga roba, a to znači da se moraju popunjavati carinske deklaracije. Ako ta inicijativa dolazi s vrha, nema tu onda neke mudrosti, veži konja gdje ti aga kaže i tačka. Ali kako onda javni poštanski serviseri iz Srbije i Hrvatske nisu izmijenili politiku slanja i ljudi iz tih zemalja nama mogu slati knjige jeftinije nego mi njima? Konkretno, barem upola jeftinije. Da li je moguće da se ovo na njih ne odnosi?

Imprimaturu, izdavačkoj kući koju predstavljam, ova naizgled nebitna administrativna promjena nanijela je ogromnu štetu. Desetkovala nam je sve narudžbe koje su dolazile preko web shopa iz inostranstva i to u najgorem mogućem trenutku. Da je neko sjeo i planirao kako jednim potezom da nanese najviše štete, teško bi našao bolji način. Nakon protekle godine, koju smo dobrim dijelom preživjeli upravo zato što smo imali web shop s kartičnim plaćanjem i mogućnost da knjige šaljemo u inostranstvo, sad nam je i to praktično oduzeto.

Svi smo kažnjeni

Nije oduzeto, naravno, i dalje se one mogu kupiti, samo po osjetno višoj cijeni, a broj ljudi koji žele da više plaćaju poštarinu nego cijenu robe je praktično zanemarljiv. Ako te knjiga košta, primjera radi, 14 KM, a moraš za poštarinu da platiš dodatnih 18 KM ili čak i više, onda ćeš jednostavno odustati od kupovine. Mislim da mnogima nije jasna činjenica da se većina ljudi koji se interesuju za knjige iz BiH uopšte ne nalazi u ovoj zemlji. Svi su negdje drugo, neko u zemljama regiona, neko u bližoj ili daljoj dijaspori. I svi smo mi sada ovim potezom kažnjeni, oni što čitaju i kupuju, a mi što izdajemo knjige domaćih autora.

Boris MAKSIMOVIĆ