Kako sastaviti raspuknutu sliku svijeta?

Prvo regionalno izdanje art-časopisa (O)GLED (izdavač Udruženje građana Anonymus said, Beograd, urednica: Anica Tucakov, Beograd, proljeće 2025) nastalo je u suradnji sa Muzejom savremene umjetnosti Republike Srpske, Banja Luka, a podržano je od British Councila u okviru projekta Kultura i kreativnost za Zapadni Balkan. Promovirano je ovih dana u spomenutom muzeju.

Pozicija umjetnosti u vrtlogu krize

Tema broja, kako to u uvodnoj riječi navodi urednica, istoričarka umjetnosti i suosnivačica organizacije Anonymus said Anica Tucakov, “složena je, ozbiljna i urgentna - pozicija umetnosti u vrtlogu kriza, a nastojali smo da joj priđemo adresirajući pojedine njene fenomene, te mogućnosti i pravce njihovog rešavanja. Nikada nije postojao istorijski trenutak u kome se nije mogla otvoriti mogućnost izgradnje duha. Osnova obnove je u svim vremenima bila drugačija, ali uvek je postojala. Kriza je duboka i nijedno pitanje ne stoji samo za sebe”.

A Sarita Vujković, kourednica, direktorica Muzeja savremene umjetnosti Republike Srpske i vanredna profesorica na Akademiji umjetnosti u Banjoj Luci, dodaje: “Kritički diskurs zastupljen u ovom izdanju pokazuje da umjetnost, u svom najdubljem smislu, ne odražava samo svijet kakav jeste već ga i aktivno transformiše, pruža nam nove načine da razumijemo i preoblikujemo stvarnost u vremenu krize. Upravo tako ovaj novi regionalni časopis svjedoči o snazi umjetničke saradnje i moći zajedničkog promišljanja kriza koje obilježavaju naše vrijeme.”

Prvi broj (O)GLEDA stoga je posvećen pitanju pozicije umjetnosti u tom vrtlogu kriza, a pozvani autori iz oblasti teorije i povijesti umjetnosti, kritičari i filozofi iz Slovenije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine tu su da daju svoje uvide u fenomene vremena i umjetnosti u doba krize.

Kroz 14 priloga - stručnih studija, eseja, teoretskih zapažanja i razgovora sa istaknutim umjetnicima - ovaj regionalni art-časopis o suvremenoj umjetnosti nastoji ponuditi dio odgovora iz perspektive različitih humanističkih disciplina.

Tokom rada na ovom projektu, kaže se u uvodnim napomenama, inspiracija je nađena u tradicionalnoj vještini koja potiče iz japanske kulture - kintsugi. Kintsugi je reakcija na razbijenost svijeta, preciznije rečeno, u kontekstu ove kulture, na razbijenost keramičkih posuda. Riječ je o drevnoj japanskoj tehnici popravljanja polomljenih keramičkih posuda pomoću laka pomiješanog sa zlatnim prahom, te samim tim ovo umijeće podrazumijeva i određeni pogled na svijet i filozofiju, jer zlatnom bojom ističe pukotine i mjesta rascjepa. Poput kintsugi majstora, pokretači i sudionici ovog projekta, kako kažu, nalaze se pred raspuknutim svijetom, odnosno pred raspuknutom slikom svijeta koju nastoje ponovo sastaviti.

Što, dakle, možemo pronaći i pročitati na stranicama prvog broja (O)GLEDA? Saša Janjić u tekstu “Kriza u umetnosti” nudi povijesni pregled prisustva krize umjetnosti, o čemu se pisalo još od Hegela, vodi nas kroz protekle epohe, ideologije i obrazovne sustave, da bi zaključio kako “društva koja uvedete u stanje zavisnosti od medija, društvenih mreža i konzumerističke pomame, društva koja su 24/7 ‘na mreži’, u konstantnom strahu da ne propuste neku informaciju ili da ne dobiju dovoljno pregleda ili lajkova, ne mogu generisati nove dobre ideje i umetnost koja pomera granice i postavlja nezgodna pitanja...”.

Petar Jevremović donosi nekoliko bilježaka ili, kako kaže, autokomentara Martina Heideggera uz njegov tekst “Izvor umjetničkog djela”, kada je riječ o razlici između umjetničkog i zanatskog, uporabnog djela, jer “delo proizvedeno u zanatskoj radionici ima svoju svrhu, svoju upotrebnu vrednost. Suštinski, njega određuje to čemu služi. Umetničko delo, naprotiv, ne biva određeno nekom svojom svrhom, tj. upotrebljivošću, već, isključivo, time da ono uopšte jeste. To što neko delo jeste direktni je učinak ‘jeste’ tog dela koje jeste...”. Ili, drugim riječima: “Zanatski proizvod, pre svega, nečemu služi. Nasuprot tome, umetničko delo - naprosto jeste. Samo jeste umetničkog dela stoji kao njegova samoodređujuća svrhovitost.” Prema tome: “Umetnost je nesvodljiva na svet. Umetnost ne polazi od sveta. Naprotiv, ona svetu donosi nešto novo, nešto u tom svetu neviđeno, odnosno nečuveno. Bez istine svet ne može imati umetnost. Bez umetnosti svet nema budućnosti. Svet bez budućnosti je - mrtav.”

Uhvatiti bika za rogove

(O)GLED nas upoznaje kroz razgovore i sa radovima i promišljanjima eminentnih umjetnika, gosti u ovom broju su Mladen Miljanović i Uroš Đurić, kao i profesor povijesti umjetnosti i primijenjene estetike Nikola Dedić. Izdvajam dio razgovora što ga je Anica Tucakov vodila sa Mladenom Miljanovićem u kojem on objašnjava suštinu performansa bez naziva iz 2019. u kojem hvata bika za rogove.

“Ovaj performans i kompozicija nagovještavaju mitološku otmicu Evrope od Zevsa/Jupitera koju je, prerušen u bijelog bika, uzeo sa rogovima i odjahao na Krit. Međutim, ovdje je scena obrnuta, jer se ja kao umjetnik aktivno suočavam sa simboličkim otmičarem. Tu se svjesno igram sa izrekom ‘uzeti bika za rogove’, što znači da se problemu pristupi sa samopouzdanjem i odlučnošću. Performans se može tumačiti i na način da se prijeteća stvarnost ili uspavane uspomene uhvate za rogove, na veoma odlučan, gotovo agresivan, ali i pun poštovanja način. Uzimanje bika za rogove moglo bi da bude i način da se pomirim sa ‘kosturima u ormaru’, uz nasilje od kojeg je distanca više od dvadeset godina. Oslanjajući se na mit i ikonografiju otmice Evrope, ovdje se može nagovijestiti također i kontinuirana istorijska, ali i aktuelna geopolitička tenzija između Bosne i Hercegovine i Evropske unije. Lična sjećanja i izazovi mogu se čitati u društveno-istorijskim ratnim i poslijeratnim uslovima Bosne i Jugoslavije. Sukob, napetost i opasnost su teme koje se ponavljaju za mene, jednako kao i traume. Kao umjetnik ovom simboličnom, ali i riskantnom gestom, pokazujem kako je bitno i oslobađajuće uhvatiti bika za rogove.”