Jovan Marjanović: “Paviljon” će za neko vrijeme biti posljednji bh. film koji će otvoriti SFF
Foto: Senad Gubelić/Oslobođenje
Za nekoliko dana očekuje nas Festival sa više od 250 filmova. Po čemu se selekcija za ovo 31. izdanje SFF-a razlikuje od prethodnih?
- Za početak, to su sve različiti filmovi. Prošle godine je bilo 250 potpuno drugih filmova, tako da je to osnovna razlika. Međutim, program Festivala je, naravno, strukturiran slično i to je jasno, zato što Festival ima jasan koncept. U srcu toga su filmovi u takmičarskim kategorijama - igrani filmovi, dokumentarni filmovi, kratki filmovi, studenski filmovi, koji se takmiče za nagrade Srce Sarajeva.
Njih je oko 50, to su mahom svjetske premijere, ali ima i regionalnih, te međunarodnih filmova koji tek kreću u distribuciju i koji su netom završeni. I po tome je Festival poseban. Ovo je vjerovatno najveći festival na svijetu u smislu broja filmova koji dolaze iz ove specifične regije i koji se mogu vidjeti na jednom mjestu, dakle sa Balkana ili i istočne Evrope.
Šta je sa ostatkom selekcije?
- Ostatak Festivala su različite selekcije koje imaju svoju publiku. To je, naravno, najpopularniji Open Air program u kojem su najčešće najveći svjetski ili evropski art house filmovi, a koji su već prikazani na velikim festivalima kao što su Cannes, Berlin, Venecija i Locarno. Naravno, tamo su bili uspješni, a s druge strane su i kvalitetna ostvarenja za širu publiku.
Jasna struktura
Novitet je program Open Air Premijere, za koji postoji distinkcija između onoga što se pokazuje u ljetnom kinu Coca-Cola i Uniqa ljetnom kinu Stari Grad. Tu se nalaze većinom filmovi iz bivše Jugoslavije, tako da je jezik na neki način odrednica toj selekciji.
Pored toga, tu su selekcije kao što je Kinoskop sa međunarodnim, malo avangardnijim naslovima, Summer Screen također, program Suočavanje sa prošlošću, Dječiji program, Teen program, znači zaista Festival koji ima jasnu strukturu. Svaki put publici nudimo nove filmove koji daju mogućnost da otkriju novitete, da prate neke filmove i autore u koje su se već možda ranije zaljubili.
Festival ove godine donosi i neke nove lokacije?
- Da, kino Stari Grad sada ima poduplan kapacitet, a tu je i nova lokacija na Ilidži - Piknik kino, pa imamo i kino u Parku, kao i kino na Bazenu na Dobrinji. Imamo zanimljive koncepte, pa ćemo vidjeti da li će i kako sve to zaživjeti.
Ponuda filmova za svakoga/Obala Art Centar
Koji su ključni izazovi u organizaciji tako velikog projekta?
- Sve zavisi od godine do godine. Međutim, ovo je vrlo uigran tim, nas tridesetak, koji radimo zajedno cijelu godinu. I evo, tri mjeseca prije Festivala dođemo na broj oko 400 ljudi koji rade direktno na realizaciji Festivala, i to je brojka bez naših najdražih volontera i bez svih dobavljača koji opet imaju i svoje ekipe. Kada se to sve skupi, to je skoro preko 1.000 ljudi koji rade direktno na realizaciji Festivala.
Tu, naravno, ima izazova i u smislu ljudskih resursa i u smislu toga da radimo u vrijeme kad stvari poskupljuju preko noći. Donesete jedan budžet krajem prošle godine, on izgleda drugačije kada cijene skoče. Od tada do sada skočile su nekoliko puta. Dakle, nije jednostavno, ali su izazovi uvijek drugačiji.
Ipak, uspijevamo ih prevazići i mislim da, ako pogledamo dosadašnja izdanja, svaki je pratio trendove, a svaki idući je bio bolje realizovan nego onaj prethodni. To je jednostavno jedna putanja. Mada, s druge strane, isto tako, nije Festival pretplaćen na ideju da stalno mora da raste i da stalno mora da bude, kako ja kažem, veći, da inovira, ali ne i da konstantno raste.
Festival otvara film “Paviljon” Dine Mustafića. Šta Vas je privuklo tom naslovu u smislu filma otvaranja?
- Bosanskohercegovačka kinematografija je sigurno jedan od stubova Sarajevo Film Festivala. Konačno, možda je i Sarajevo Film Festival jedan od stubova bosanskohercegovačke kinematografije. Dakle, možemo to i tako da posmatramo. Samim tim, kada imamo domaći film, važno je prikazati ga na Sarajevo Film Festivalu. Kada još pri tome imamo domaći igrani film koji može da rezonira sa širokom publikom, kao što je to film “Paviljon”, sa takvom glumačkom postavom i, da kažem, vrlo ambiciozno i produciran i režiran od Dine Mustafića i njegovog tima, onda imamo nešto što se jednostavno nameće kao film otvaranja Sarajevo Film Festivala.
Manje domaćih filmova
Uvijek ćemo otvoriti Sarajevo Film Festival bosanskohercegovačkim filmom, pogotovo onim koji je napravljen na način kao što je to “Paviljon”, a to smo činili i u prošlosti. Nadam se da ćemo to moći činiti i u budućnosti s obzirom na stanje u domaćoj kinematografiji koje je daleko od sjajnog, bez obzira na to što mi na SFF-u imamo veliki broj premijera bh. filmova. To je manje nego što je bilo prije i vjerovatno će iduće godine biti još manje zato što se, naravno, filmovi rade po tri, četiri, pet godina. I “Paviljon” je u produkciji, razvoju i postprodukciji bio preko pet godina. Mi ga tek sada imamo priliku vidjeti.
Pitanje je gdje su ti filmovi i da li su sada u razvoju i produkciji kao što je “Paviljon” bio tada, da bismo ih mi mogli imati spremne za prikazivanje na idućem festivalu ili godinu nakon toga. Došlo je do jednog reza u produkciji, volumen se smanjio, jednostavno sistem javnog finansiranja ne funkcioniše, a kada nemate sistem javnog finansiranja, onda ne možete ni izaći na tržište.
Filmovi su i na budžetu, ali i na tržištu grantova, a ti prvi grantovi treba da dođu kao javna potpora države. Nekada smo imali dobra rješenja kao BH Content Lab BH Telecoma, ali to više nemamo. Također, javni emiteri nisu dio te jednačine kao u ostalim evropskim državama zbog njihovog finansiranja. Tako da je, nažalost, “Paviljon”, barem za neko vrijeme, posljednji bh. film koji će otvoriti Sarajevo Film Festival.
U tom kontekstu, a i s obzirom na trenutnu političku situaciju, koliko Sarajevo Film Festival može pomoći našoj kinematografiji?
- Sarajevo Film Festival je platforma za promicanje, zagovaranje, razvoj, povezivanje. Tu ulogu je uvijek igrao i nastavit će igrati. Mislim da je Festival i jedan od stupova kinematografije pored toga što treba da postoji jako javno finansiranje, sistem kojeg nema. Druga dva stupa su javni emiteri i filmske akademije.
Nama je izuzetno drago da sarađujemo sa filmskim akademijama u BiH, pa je i to jedan način podrške. Sa Akademijom scenskih umjetnosti u Sarajevu konkretno imamo jedan uzlet, jer nikad nije bilo više studenata na Akademiji i nikad ih više nije radilo dok studiraju ili odmah nakon završetka Akademije. Moram isto tako reći da je to bio slučaj upravo dok se u Sarajevu jako puno snimalo. A to je bilo dok je trajao projekat BH Content Lab.
U tom periodu je zaposlenost u ovom sektoru bila puna. I vi odmah vidite rezultat u smislu da studenti upisuju akademiju, da izlaze i rade, a to je tako bilo i sa akademijama u Tuzli i akademijama u drugim dijelovima Bosne i Hercegovine. Ta četiri stuba, ako sva četiri ne stoje čvrsto, kinematografija neće biti u dobroj poziciji.
Koliko je važno da SFF ostane fokusiran na osjetljive priče, uključujući Palestinu?
- Ja mislim da je važno da SFF bude festival koji se bavi filmom kao umjetnošću, te da daje mogućnost refleksije. Rat, konflikt, stradanje i ljudska prava su teme koje je nosilo vrijeme kada se Sarajevo Film Festival rodio. One su na neki način utkane u DNK Sarajevo Film Festivala. Tako da će ovo uvijek biti mjesto za razgovor, odnosno za prikazivanje filmova o toj temi i otvoren dijalog o svim pitanjima.
Jedinstvena prilika
Filmovi koji su na Festivalu nisu vijesti. Ne radi se o filmovima koji su snimani protekle godine. Neki od njih, evo konkretno ova dva o Gazi, snimani su 2007. i 2004. i to na dokumentaran način, sa pričom iz Gaze. Dakle, to su filmovi koji nam donose svijet kojeg, nažalost, više nema u ovom trenutku i ta destrukcija se dešava u posljednje dvije godine. Mi to svi pratimo na dnevnoj bazi, naravno. I to je nešto što pripada vijestima, društvenim mrežama i sličnim sredstvima informisanja.
Festival nam daje malo više vremena da stanemo, sagledamo, razmislimo, reflektiramo, da pogledamo filmove koji su duži period pratili neku priču koju će ispričati. Svakako, ovi filmovi o kojima sada govorim su upravo takvi. To vam je i jedinstvena prilika da se ljudi koji dolaze u Sarajevo, a riječ je nekim od najvećih imena savremene kinematografije, sretnu sa ljudima koje film zanima.
Ključna tačka na Festivalu je susret i razlog zašto sva ova imena koja dolaze na Sarajevo Film Festival nisu tu samo zbog medijske pažnje nego zbog iskrenog i otvorenog dijaloga.
Šta biste željeli da posjetioci ponesu sa sobom kao glavni utisak sa ovogodišnjeg festivala?
- Smatram da je ovo Festival za građane Sarajeva, sve građane Sarajeva. Za njihove goste, za naše goste, za ljude koji se bave filmom profesionalno, za one koji vole film, pa i za one koji će pogledati možda jedan film na Festivalu, ali će doći da osjete atmosferu grada. Tako da želim da svako zaista ponese sa sobom ideju da je ovdje našao nešto za sebe.
Čitav intervju pogledajte na videu ispod:
