Izložba "Licem u lice" Mirka Ilića: Iz istorije ljudske gluposti
Dizajner i ilustrator Mirko Ilić/Primož Korošec/
Izložba “Licem u lice”, kao i njen ekstenzivni katalog, donosi tri različita pogleda na umjetnički opus Mirka Ilića u području dizajna, ilustracije i stripa od druge polovine 1970-ih pa sve do danas. Umjesto konvencionalnog hronološkog nizanja radova, kakvo je uobičajeno za umjetničke retrospektive, ona ih prikazuje kao dinamičke komponente jedne izuzetne karijere, ali i sa širim istorijskim, društvenim i medijskim kontekstom. Riječ je, doslovce, o tri izložbe u jednoj, u kojima se susreću svima poznati, antologijski radovi s onima koje smo rijetko imali priliku vidjeti; najraniji radovi sučeljavaju se s najrecentnijim, etički iskazi sa formalnim kreativnim inovacijama, vizuelne metafore s konkretnim izazovima našeg vremena itd.
Okrenuto naglavačke
Tri sekcije izložbe nose naslove “Horizontalno i vertikalno”, “Puno buke ni oko čega” i Iz istorije ljudske gluposti – dizajnerska istorija svijeta. Prve dvije odnose se na dvije izuzetno važne cjeline unutar Ilićevog rada, koje je, iz niza različitih razloga, obilježio višedecenijski diskontinuitet. Riječ je o stripu i grafičkom dizajnu za pozorište i, u manjoj mjeri, za film. U oba ta područja djelovanja Ilića nalazimo kao izuzetno produktivnog autora na samom početku njegove umjetničke karijere, početkom osamdesetih ih uglavnom napušta, i oboma se vraća, s još većim intenzitetom, tek u posljednjih nekoliko godina.
Sekcija “Horizontalno i vertikalno” tako nas na jednoj strani ponovo upoznaje s umjetnikom koji je u svega nekoliko godina – od 1976. do 1979 – strip i njegov jezik okrenuo naglavačke i učinio ga ponovo novim i uzbudljivim za niz nadolazećih generacija, te nas prisjeća na najvažniji strip-kolektiv druge polovine 20. vijeka – “Novi kvadrat” i njegov dalekosežni odjek. Na drugoj pak gledamo čitav novi stripovski univerzum koji je u izgradnji upravo u posljednje četiri godine – serijal A. C. 2020, u kojem se Ilić vraća stripovima kao da ih nikad nije ni prestao crtati, jednako intelektualno nastrojen, vješt i maštovit, ali s novom sigurnošću i energijom prikupljenom u krajnje nesigurnim, anksioznim vremenima. Dok Ilićevi rani stripovi govore o tome šta nam sve strip može reći na neočekivane načine, A. C. 2020. govori nam o našem vremenu, slutnjama, žudnjama i strahovima koji se ne mogu ispoljiti riječima.
Druga sekcija “Puno buke ni oko čega” pokriva Ilićev dizajnerski rad u području pozorišnih i nešto manjoj mjeri filmskih plakata. I ovdje je riječ o dvije međusobno ekstremno udaljene etape – krajem 1970-ih i početkom 1980-ih Mirko Ilić dizajnira plakate Teatra&TD, progresivne pozorišne kuće s izuzetno snažnom dizajnerskom tradicijom, u kojoj kao dvadesetogodišnjak nastavlja antologijski niz koji su započela neka od najvećih imena hrvatskog dizajna i njegovi rani uzori – Mihajlo Arsovski i Boris Bućan, širi saradnju i prema nekoliko drugih pozorišta, ali u jeku svjetskog uspjeha i odlaska u New York 1980-ih cijeli taj žanr uglavnom ostavlja iza sebe. Kao kontrapunkt tom fascinantnom ranom opusu u području pozorišnog plakata ovdje prikazujemo sasvim novu, veliku seriju plakata za Jugoslovensko dramsko pozorište u Beogradu, u kojoj još jednom snažno dolazi do izražaja ne samo Ilićeva vještina u predočavanju kompleksnih tema na upečatljiv, vizuelan način nego i disciplina, fleksibilnost i stalno postavljanje novih kreativnih izazova pred sebe.
Humor i ljudskost
Napokon, posljednja sekcija – “Iz istorije ljudske gluposti – dizajnerska istorija svijeta” – novo je izdanje izložbe koja je pod tim imenom putovala kroz brojne gradove u regiji tokom posljednje tri godine, a za Banju Luku je proširena nizom novih eksponata te je u najvećoj mjeri dosad bazirana na originalnim radovima iz Muzeja moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci. Dizajnerska istorija svijeta nije konvencionalna izložba, već jedna vrsta remiksa Ilićevog rada u gotovo svim medijima kojih se dohvatio u posljednjih pet decenija: političkoj ilustraciji, naslovnicama i art-direkciji domaćih i internacionalnih novina i magazina, plakatima, stripovima itd. Osnovna provodna nit ove izložbe je hronologija, koja se tek usputno preklapa s hronologijom Ilićevog dizajnerskog i umjetničkog rada – riječ je o hronologiji ljudske istorije ili, tačnije, “istoriji ljudske gluposti” od početka 20. vijeka do danas, kroz koju nas vode pažljivo odabrani radovi iz svih etapa njegove karijere. Postavljeni u ovakav kontekst, oni nam govore o našoj prošlosti i onom što nas je dovelo tu gdje jesmo, ali i budućnosti, bacaju drukčije svjetlo na važne događaje, ličnosti i situacije, ali jednako tako upućuju nas i na kontekst svog nastanka, kreativni proces, specifičan način razmišljanja, smisao za uzbuđenje, otkrivanje, humor i ljudskost.
