Izgubljeni Dream Team: Film koji balansira između politike, historije i sporta
Najbitniji je ljudski aspekt u svemu tome/Damir Deljo/Oslobođenje
Film „Izgubljeni Dream Team“, u režiji Jure Pavlovića, donosi snažnu priču o prijateljstvu, rivalstvu i ljubavi prema sportu u vremenu kada se bivša Jugoslavija suočavala s političkim potresima i nadolazećim ratom. Kroz intimne ispovijesti trenera i igrača, gledatelji imaju priliku otkriti pozadinu jedne zaista posebne ekipe u historiji ovog sporta, koja je ostavila neizbrisiv trag na košarkaškoj sceni.
Ovim povodom razgovarali smo sa rediteljem filma, Jure Pavlović, koji nam daje uvid u stvaralački proces i viziju gotovog filma.
- Kako je došlo do ideje? Pa u principu, sport me je zanimao kao vjerojatno velik broj pučanstva s ovih prostora, tako da sam pratio nekako, od malih nogu sam pratio košarku i uspjehe, nekakve kasnije uspjehe te generacije, prije svega, srebro na olimpijadi s Hrvatskom, onda poslije kad su se srpski igrači vratili, isto zlatna postolja. I zapravo tu negdje mi je, kad sam malo, bez veze, pretraživao internet, sam skužio da je to prvenstvo bilo te 1991. I onda mi je to zainteresiralo, zato što jednostavno u Hrvatskoj se vrlo malo publiciralo tada o toj jugoslavenskoj reprezentaciji, a posebno se malo publiciralo o tom prvenstvu, objašnjava Pavlović.
Ističe da mu je tada postalo veoma interesantno jer je tada shvatio i osvijestio taj kontekst. Realnost je bila takva da se prvenstvo 1991. desilo paralelno sa raspadom države.
- Samo po sebi nekako mi je postalo zanimljivo, u smislu što su ti igrači tad osjećali, gdje su, nekako mene, jednostavno ljudski zainteresirali. Izgledalo je surrealno, država ti se raspada, pojasnio je.
Jure Pavlović/Damir Deljo/Oslobođenje
Pavlović posebno naglašava izazov balansiranja sportskog, historijskog i političkog aspekta kroz ovaj film.
- Naravno, uvijek je tu trebalo paziti da ne uđemo u nekakvo politikanstvo i nešto. I s druge strane, ono što sam ja htio napraviti je da (se) to priča kroz njihovu perspektivu. Znači, kroz perspektive tih ljudi, da jednostavno ta dešavanja, da taj kontekst, naravno, koji ipak je tu i koliko smo se ono dotakli, ali opet da taj kontekst promatram kroz njihove oči, kroz oči nekakvih ljudi koji igraju košarku, koji vide da se nešto dešava, ali i dalje ne vjeruju da se na kraju stvarno može desiti ono što se desilo. I mislim da je to nešto što je ono stvarno, onako, ljudski. I mislim da je opet, to je jedna priča s kojima se jako puno ljudi može poistovjetiti, jer mislim da je jako puno ljudi bilo naivno i nije vjerovalo stvarno da može doći do tako jednog takvog brutalnog rata i svega, kazao je Pavlović.
Čitav intervju pogledajte u nastavku.
