Igračke u Hrvatskom školskom muzeju: Simbol Sarajeva u srcu Zagreba

Jako fora muzejska priča. Kao da ulaziš u bajkoliki svijet iz povijesti velikih radosti i divnih iznenađenja. I još vidiš legendarnog Vučka, simbol Sarajeva usred Zagreba. Lokacija: Galerija Hrvatskog školskog muzeja u Hebrangovoj 5 u Zagrebu. Naziv izložbe: “Bilo jednom... hrvatske tvornice igračaka u 20. stoljeću”.

Bilo jednom... riječi su kojima počinju mnoge bajke, je li i ova izložba jedna vrst bajke? - pitam kustosicu Sanju Nekić. Sve hrvatske tvornice igračaka iz prošlog stoljeća danas više ne postoje.

Zvijezde izložbe

“Točno ste pogodili, naslov izložbe inspiriran je upravo riječima o kojima govorite. Kad su igračke počele stizati u Muzej i kad sam ih počela proučavati, otvorio se cijeli novi svijet, baš nečega što je bilo jednom i više ga nema. Ali, imamo fizičke, materijalne dokaze, igračke koje ostaju. Moja namjera je pokazati: bilo jednom, ali nije nestalo, nešto ipak ostaje”, kaže kustosica u razgovoru samo za čitatelje Oslobođenja.

Hrvatski školski muzej je još uvijek u fazi obnove nakon potresa. Zbog ograničenog galerijskog prostora na izložbi otvorenoj 10. ovog mjeseca pokazano je svega oko 150 igračaka. Među njima je i Vučko, zvanična maskota 14. zimskih olimpijskih igara u Sarajevu 1984. godine. Samo tijekom Olimpijade prodano je čak 126.000 plišanih Vučkova. A svi oni nastali su u tvornici igračaka Tik Tik u Krapini, srcu Hrvatskog zagorja.

Vučko/DAMIL KALOGJERA

Vučko je tako izložen na aktualnoj zagrebačkoj izložbi kao jedan od najslavnijih eksponata. Treba li naglašavati? Vučko je istinski fenomen. Upečatljiv, međunarodno prepoznatljiv, bezvremenski, najpopularnija olimpijska maskota svih vremena. Osmislio ga je Slovenac, dizajner Jože Trobec iz Kranja. Dok je smišljao maskotu Olimpijade, kako je objašnjavao, imao je pred očima ambijent u kojem se Igre odvijaju, Sarajevo, okolne planine, šumoviti i raznoliki pejzaž Bosne i Hercegovine, pa mu je pala na pamet slika vuka. Ali kao dobroćudnog i simpatičnog lika.

Maskota mora imati osobnost i dušu, izjavio je puno godina kasnije dizajner koji je nacrtao fenomenalnog Vučka. Vučka su izabrali građani cijele Jugoslavije. Uoči Igara raspisan je natječaj na kojem sudjeluje 836 umjetnika iz svih jugoslavenskih republika. Žiri kojim predsjeda svjetski slavan bh. slikar Mersad Berber u prvi finalni izbor uvrstio je šest prijedloga maskota. Slijedi javno glasovanje novinskim kuponima diljem bivše Jugoslavije. Pobjeđuje simpa Vučko neodoljivog šarma, s crvenim šalom oko vrata i skijama u rukama.

Glas u TV spotovima Vučku posuđuje pjevač Zdravko Čolić. Lutkar Ivica Brlek, član kreativnog tima sarajevske Olimpijade, izrađuje prvog trodimenzionalnog plišanog Vučka. Vučko postaje glavni lik crtića, najraznovrsnijih suvenira, hrpe maštovitih vizuala. Sve ostalo danas je povijest. Ljudi Vučka prihvataju kao svojeg, pišu kroničari.

Štrumpfovi/DAMIL KALOGJERA

Uz Vučka u zagrebačkom izložbenom postavu je i popularni Zagi, maskota 14. svjetskih studentskih igara u Zagrebu 1987, poznatijih kao Univerzijada. Uz sarajevsku Olimpijadu, zagrebačka Univerzijada je i najveći sportski događaj organiziran na prostoru nekadašnje Jugoslavije. Maskota zagrebačke Univerzijade, slatka vjeverica Zagi umiljatog pogleda, također je izrađivana u pogonima tvornice igračaka Tik Tik u Krapini.

Može li se reći da su zvijezde ove izložbe Vučko i Zagi? - pitam kustosicu. Gđa Sanja odgovara: “Ako se mene pita – definitivno. Ja sam dijete koje je odraslo u drugoj polovici 20. stoljeća i koje je emotivno vezano i uz Vučka i uz Zagija, to su bili neizostavni rekviziti djece koja su odrastala 80-ih godina prošlog stoljeća.” Ali, dodaje, osim Vučka i Zagija, maskota koje su nastale u hrvatskoj tvornici Tik Tik u Krapini, u izložbenom postavu su pokazane i još neke poznate igračke koje su nastajale u drugim tvornicama.

“Imamo pokazane još igračke tvornice Biserka iz Zagreba, poznate po svojoj Disney licenci koju je ova tvornica dobila 1962. godine i bila jedina tvornica u socijalističkim zemljama koja je imala licencu za proizvodnju igračaka prema Disneyevim likovima. Nešto drugačije, ekskluzivnije, koje je ovu tvornicu diglo na svjetsku kartu tvornica igračaka. Imamo i jednu zaboravljenu tvornicu Uzor iz Zagreba, imamo giganta, splitsku tvornicu igračaka Jugoplastika, imamo poprilično zvijezda, svaka tvornica je imala nekakvu igračku po kojoj je prepoznatljiva i koja bi mogla biti zvijezda, ali ja, evo, pozivam posjetitelje da si izaberu svoju zvijezdu izložbe”, kaže gđa Sanja u stilu prave diplomatkinje.

Zanima me kako su u Muzeju došli do originalnih primjeraka igračaka. Kustosica kaže da Hrvatski školski muzej postoji od 1901. godine, a osim glavnog fundusa vezanog uz postav, prikuplja i igračke. Godine 2018. pokrenuli su seriju izložbenih projekata u sklopu kojih su muzejske posjetitelje i simpatizere pozivali da doniraju svoje igračke iz djetinjstva. Fond igračaka popunjavaju mic po mic, pa je tako nastala zbirka koja danas broji oko 2.000 predmeta.

Vraćam se na Vučka, Zagija i povijest tvornice Tik Tik iz Krapine. “Ona nekako postoji”, odgovara kustosica na pitanje postoji li i danas ova tvornica. Kaže da je riječ o velikoj tvornici tekstila Krapina, koja je u jednom trenutku osnovala svoj pogon igračaka, prvenstveno da bi zaposlila svoje invalide rada, dugogodišnje radnike koji nisu mogli raditi teške poslove. U početku to je bila inicijativa da se pomogne tim ljudima da i dalje budu korisni i da rade, ali da ne rade teži posao.

“Vrlo brzo pokazali su da su sposobni pratiti u to vrijeme kretanja na tržištu i počeli su proizvoditi plišane igračke. Veliki posao bio je s Vučkom, maskotom Olimpijskih igara u Sarajevu 1984. Našla sam podatak da su oni podmirili cijelo tržište, jugoslavensko i svjetsko, s plišanim maskotama Vučka. Bilo je i drugih maskota i tu su se izdigli i pokazali da mogu. Došli su i drugi poslovi, radili su maskote za velike tvornice poput Leda, Podravke, maskotu Univerzijade Zagija, radili su maskote za minhenski Bayern, tako da su tih 10, 12 godina, koliko su radili, poslovali vrlo uspješno.”

Paja Patak/DAMIL KALOGJERA

Nepoznat joj je podatak, ističe, kako se došlo do odluke da se plišani Vučko radi u Krapini. “To je očigledno bila jako dobra poslovna odluka. Tvornica Krapina je jako malo istražena. Našla sam samo jednu njihovu monografiju iz 1988. u kojoj se ne objašnjavaju poslovne odluke. Bilo bi jako zanimljivo otići u njihove arhive i vidjeti kako su nastale te igračke.”

Iz Krapine je puno plišanih igračaka otišlo u svijet. Gradska knjižnica Krapine prošle godine u prosincu imala je izložbu Tik Tik igračaka. Još uvijek su žive gospođe koje su ih šivale. Izložili su tada i Vučka s originalnom papirnatom etiketom. Na zagrebačkoj izložbi igračaka izložene su i maskote koje je izrađivala splitska Jugoplastika.

“Radi se o vrlo originalnoj zamisli dizajnera Jugoplastike da počnu izrađivati sportske maskote. Na izložbi su pokazane maskote nogometnih klubova Hajduk i Dinamo. Ali, postojale su maskote i drugih jugoslavenskih klubova, i Partizana i Crvene zvezde, košarkaških klubova. Mi u Muzeju konkretno čuvamo Partizan, Jugoplastiku, Hajduk, Dinamo. Pronašla sam podatak da su postojale i druge maskote koje su oni izrađivali, to je bila cijela sportska scena bivše Jugoslavije”, govori kustosica.

Podsjećam da se u najavi izložbe navodi kako su industrijske igračke odražavale društvene promjene i poticale maštu i kreativnost. Gđa Sanja ukazuje na starije igračke prve tvornice Uzor u Zagrebu: “U toj produkciji imate i figure kauboja i indijanaca, kako su se djeca tada igrala, imate figure partizana, različite figure astronauta, čija je izrada potaknuta prvim odlaskom na Mjesec, dakle, pratila se svjetska scena. Domaće hrvatske tvornice, koliko god da su bile male i jednim dijelom manufakturne, jer bez obzira na to što su se sve te igračke izrađivale kalupno, one su se ručno oslikavale, svaka igračka je imala svog umjetnika i po tome su jedinstvene, danas itekako cijenjene među kolekcionarima.”

Klasika od pitanja, koja je od izloženih igračaka kustosici izložbe najdraža? Gđa Sanja odgovara: “Jako sam emotivno vezana za Vučka, jer je Vučko jedno od mojih prvih sjećanja. Kad je moj tata bio na sarajevskoj Olimpijadi i donio mi tog Vučka, zavoljela sam taj sport, i danas pratim zimske Olimpijske igre. Recimo da je to moje prvo sjećanje i ta emocija. Sve su igračke prekrasne, jedinstvene, svaka na svoj način, ako izuzmemo Vučka i Zagija, kojeg ja nisam imala pa sam si ga kupila kasnije.”

Naša djeca

U postavu je posebno pokazan i manji dio bogate i jedinstvene zbirke Saveza društava Naša djeca, partnera izložbe. Nižu se velike pohvale i iskazi poštovanja kustosice: “Kada počnete istraživati igračke, Savez društava Naša djeca je nezaobilazan. Osnovali su već 1950-ih godina Centar za igračke, igraonice i pokretne igroteke diljem Jugoslavije. Ideja je bila vrlo plemenita, da svako dijete bar ima osnovni korpus igračaka s kojim se može igrati, bez obzira na mjesto stanovanja, živjelo u urbanom ili u manje urbanom mjestu. Imali su autobus pretvoren u igraonicu, vozili su se u određene dane, gdje su mame i obitelji mogli dovoditi djecu na igranje. Sačuvan je taj prekrasni, veliki fond od 5.000 igračaka, mi smo izložili jako mali dio, ali smo im jako zahvalni na suradnji i na tome što su nam posudili igračke koje možemo izložiti, jer su doista jedinstvene, odlično očuvane i imaju ih samo oni.”

Zagi, maskota Univerzijade/DAMIL KALOGJERA

Savez društava Naša djeca danas postoji kao udruga, puno ovise o projektima, njihova arhiva je neistražena i vrlo dragocjena. “Jako sam sretna što su oni jedni od partnera na izložbi”, naglašava kustosica. Također, ističe suradnju Muzeja s Edukacijsko-rehabilitacijskim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu, koji im je ustupio pregled didaktičkih i asistivnih igračaka za djecu s posebnim potrebama, kao i suradnju s Akademijom likovnih umjetnosti u Zagrebu, profesorima i studentima koji su izradili didaktičke i asistivne igračke za današnju djecu s posebnim potrebama.

U finišu teksta, umjesto zaključka, sjetimo se pjesničkih riječi da smo svi mi velika djeca. Ovo je izložba koju svakako treba vidjeti i doživjeti. Slavi čistu radoznalost, maštu i kreativnost. Promovira perfektan spoj zabave, iznenađenja i edukacije. Potiče na dijalog, aktivira uspomene. Ostaje u Zagrebu sve do 26. rujna 2026. godine.