Goran Mikulić: Intravenozno sam vezan za ovaj grad

Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine nedavno je reagovao protestnim saopštenjem povodom informacije da je u Madridu 15. septembra otvorena izložba o Sarajevskoj hagadi, iz ovog muzeja su naveli da je riječ o nedozvoljenom i nezakonitom korišćenju reprodukcija i prodaje materijala od grupe ljudi okupljenih oko izdavačke kuće Rabic. U pomenutom saopštenju apeluje se da nadležni preduzmu radnje u cilju zaštite autorskih prava te institucije i kulturnog nasljeđa koje čuva.

- Sarajevska hagada, srednjovjekovni iluminirani rukopis, od 1894. godine je vlasništvo Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine koji je jedini nosilac autorskih prava. Napominjemo da se Zemaljski muzej BiH već ranije bezuspješno obraćao nadležnim inspekcijskim organima kako bi suzbio nezakonite aktivnosti navedene izdavačke kuće, koje štete ugledu i poslovanju ove institucije, navedeno je iz Zemaljskog muzeja BiH.

Mikulić: Najviše me je pogodio program protjerivanja odavde ljudi koji nisu iste krvne grupe/Senad Gubelić

Razni pritisci

Goran Mikulić, vlasnik izdavačke kuće Rabic, pak, kaže da se već odavno vrši pritisak na njega na razne načine kako na nacionalnoj, tako i na poslovnoj osnovi.

- Natpisi na ulaznim vratima, uskraćivanje potpore za izdavače i još podosta toga ukazuje da smetam. Posljednji događaji, sa izložbom u Madridu i promocijom Sarajevske hagade, pokazuju kako se nisko i podlo radi meni o glavi. Izložba je naišla na svjetsku zainteresovanost ne samo za Hagadu, Sarajevo koje je do sada uglavnom punilo stupce međunarodnih medija ružnim tekstovima. Korupcija, krađa, prevare na državnom nivou i sl, a kad zrnce nečeg lijepog izneseš i pokažeš svijetu, onda te rafalno napadaju neuki primitivci. Teško mi ovo pada jer ništa ružno svom gradu nisam uradio, istakao je Mikulić.

Sa druge strane, predsjednik Jevrejske zajednice u BiH Jakob Finci je u svom obraćanju javnosti povodom ovog slučaja, između ostalog, naveo:

- Bilo bi dobro da Zemaljski muzej BiH, koji je već uređenu prostoriju za izlaganje Hagade rekonstruirao, jer je u originalnoj bilo i mjesta za druge značajne knjige, izloži po jedno štampano izdanje reprinta Hagade, da izdejstvuje od Grada Sarajeva dozvolu da se Hagada može prikazivati van Sarajeva, jer je na zahtjev Muzeja Grad donio odluku da je Hagadu zabranjeno iznositi iz Sarajeva. Ušla je Hagada u istoriju muzeja kao jedini eksponat koji je pozvan da bude izložen u Metropolitan muzeju u New Yorku, ali je Muzej odbio suglasnost da iskoristi ovu nevjerovatnu priliku za promociju knjige, Muzeja, Sarajeva i Bosne i Hercegovine. A bila je to i prilika da se nešto zaradi, ali bilo pa prošlo. Ono što bi Zemaljski muzej i njegov menadžment trebali da rade sa Hagadom, da je na dostojanstven način predstave u svijetu, to već godinama rade izdavačka kuća Rabic i Goran Mikulić ulažući svoja sredstva promovirajući kulturnu baštinu Bosne i Hercegovine. Šteta, jer samo budale uče na vlastitim greškama, a pametni na greškama drugih. Pa vi procijenite u koju grupu i spadamo, bio je direktan Finci.

Šta je, prema Vašem mišljenju, posrijedi u ovom slučaju?

- Šta je mene zaboljelo? Ja nisam uzimao k znanju i k srcu neke stvari ranije, ali sad kada počnem sve sabirati, stvari ovako stoje. Ja godinama, evo već četiri godine, nisam dobio nijedan tender za štampu. Ne mogu dobiti, ne daju. Dvadeset i pet godina sam izdavač, nisu htjeli da me prime u Udruženje izdavača. Zajednica izdavača me nikada nije zvala da postanem njihov član, a i ne bih pristupio. Zato što je to mafija. Dokazaću da su lopovi ako treba. Nedavno mi je iznad firme, i to ćirilicom, osvanuo natpis, neuzubilah. Nisu djeca to napisala, jer djeca ne znaju ćirilicu. Pa sam to prihvatio, evo ovako: prijavim policiji, oni kažu nije to ništa uvredljivo. Meni jeste. Najviše me je pogodio program protjerivanja odavde onih ljudi koji nisu iste krvne grupe. Ja sam objavio Sarajevsku hagadu sa velikom radošću i uložio mnogo novca u to. Muzeju sam platio 150.000 KM, plus 50.000 kamata, 200.000 KM sam dao Muzeju, samo da snimim Hagadu. Objavio sam taj faksimilni tiraž od 613 primjeraka i objavio sam komercijalno izdanje. Ali ja sam želio prije svega da ljudi, a mnogi to ne znaju u ovom gradu, jer se ta knjiga izlaže samo jednom godišnje, vide šta je ta knjiga, koja je to ljepota. Tako sam počeo praviti izložbe i napravio sam njih 11 širom Europe. Na ovaj način ja promoviram grad Sarajevo, promoviram Muzej, Hagadu, baštinu BiH, to je promocija, trunka kulture, ali nešto najljepše što imamo.

Šta je sporno konkretno sa izložbom u Madridu?

- Sporno je to što u Zemaljskom muzeju BiH misle da su vlasnici Hagade, oni ne znaju očito šta znači biti vlasnik nečega. Jer da znaju, znali bi da je vlasnik Hagade država BiH. Oni tvrde da su vlasnici Hagade i autorskih prava Hagade. Sedamsto pedeset godina se ne zna ko je autor, to je prva stvar. Druga stvar, po međunarodnom pravu o autorskim pravima, sedamdeset godina poslije smrti autora, to postaje javno dobro. Oni su meni to jako dobro naplatili; ja sam potpisao ugovor, pristao, platio da Hagadu snimim. I ja to nisam zloupotrijebio, nego sam napravio najkvalitetniju Hagadu do sada koja je otišla u svijet. Sad, napravim izložbu u Madridu, uz pomoć naše ambasade, sve sam ja platio iz svog džepa. Sve što je Muzej trebao raditi, ja sam uradio. I ta izložba nevjerovatno odjekne u svijetu. The Guardian je nedavno napravio tako promotivan tekst da se čovjek zaledi. Ali njima to smeta, jer nema njih. Kako može neka mala izdavačka kuća iz Sarajeva to da radi, kad bi trebao Muzej to da radi, a oni to ne rade. Imao sam u planu napraviti, i to ću i uraditi, i to sada iz inata, izložbu u Barceloni, u Sevilli i u Toledu. I u Moskvi ću napraviti izložbu. Neka mi zabrane. Ja imam ugovor, koji sam potpisao sa Zemaljskim muzejom BiH, o objavljivanju Sarajevska hagade i jedan član je vrlo bitan, koji opet samo mene obavezuje, dok njih ništa ne obavezuje. U tom članu stoji: Izdavačko preduzeće Rabic se obavezuje da će o svom trošku organizovati promovisanje izdanja Hagade u Zemaljskom muzeju BiH i drugim prestižnim mjestima, uz prisustvo odabranih zvanica, predstavnika organizacija i preduzeća, kao i novinara, radija, štampe i televizije. Dakle, ja sam postupio po ugovoru. Ovaj ugovor, oni tvrde, ima vremensko ograničenje. Nema nikakvo, nigdje, vremensko ograničenje, ili da negdje piše da ugovor traje od do. Istina, u jednom članu stoji nešto slično tome, ali opet u moju korist. Evo kako je navedeno: Zemaljski muzej BiH se obavezuje da u vremenskom periodu od pet godina, od potpisivanja ovog ugovora, prenese svoje autorsko pravo izvršnom izdavaču Rabicu i neće dozvoliti obnovu postojećih ugovora sa ranijim izdavačima Hagade niti ustupiti pravo nekome drugom.

Prema tome, to pravo ostaje Vama?

- Da, ali nema vremenskog ograničenja, to znači da ja taj reprint mogu objavljivati onako kako ja hoću. Šta je u stvari? Ovdje je posrijedi program tjeranja i protjerivanja. Na osnovu svega ovoga što sam rekao, ja mogu samo reći da je to pritisak na mene. Uvijek je pitanje, kad napravimo istočno pitanje od svega ovoga, i dovedemo sve u okvire TV drame, pa dobro gdje si ti bio 1992. godine? Hoćemo li jednom izaći iz toga. A ja sam se 8. aprila 1992. uključio u odbranu grada i ratovao cijeli rat. Više puta sam ranjavan i to vrlo teško. I da bude belaj veći, još veću glupost napravim, 1994. dovedem svog sina sa 16 godina u Sarajevo da ga zajedno branimo. Kad je bila zagovarana mobilizacija djece od 16 godina. Eto tu smo. A kakav mi je pedigre? Moj dida Ante je bio učesnik Bokokotorske pobune.

Zajedno smo rasli

Moj otac Mario je branio Sarajevo, bio je u ilegalcima, kasnije u partizanima, od 1941. Ja sam od 1992. branio svoj grad, što je i moj sin radio. Eto tu smo, što se tiče toga, ako treba mahati sa time. Moja advokat mi je rekao, kada su u pitanju autorska prava, nemaju me tu za šta uhvatiti. Nisam zloupotrijebio ugovor ni na koji način. Sad ću štampati Hagadu svake godine, jer imam ugovorno pravo na to, koje oni ne mogu osporiti.

"Nisam zloupotrijebio ugovor ni na koji način"/Senad Gubelić

Kako u širem kontekstu onoga što je ovaj grad bio i što danas jeste vidite sve ovo što Vam se događa i što se događa samom gradu?

- Knjiga koju trenutno radim se zove “Sarajevo, zajedno smo rasli ja i ti”. Ja sam kao izdavač objavio najviše knjiga koje imaju u naslovu Sarajevo. Masa knjiga. U ovoj knjizi je autorstvo uzelo više od dvadeset značajnih europskih imena koja govore šta je to Sarajevo danas, kako propada taj grad. To je grad kojeg više nema. Ovo je arhitektonski zločin što se danas radi. Sve rade da unište ovaj grad i da naprave od njega jednu provinciju. Već su zapravo napravili provinciju o ovog grada, to je definitivno. Žao mi je, ja sam rođen u ovom gradu prije sedamdeset i nešto godina, što bi ono rekli intravenozno sam vezan za ovaj grad i teško me je skinuti s njega. Zato sam i ostao u ovom gradu. Mogao sam 1992. sa svojim rejtingom građevinskog inžinjera otići bilo gdje u svijet. Ali sam ostao ovdje. Iz takve sam porodice gdje je kultura bila osnov svega. Osnov svakog čovjeka je kućni odgoj. Naš narod je danas neuk, kulturom nepotkovan, ja sam svojim izdanjima htio da sačuvam za buduće naraštaje nešto o ovom gradu, o tome šta je on nekad bio. To je bio kulturom najbogatiji grad u Jugoslaviji. Sve smo imali najbolje, odjednom je to nestalo, ubijeno je. I mene ubijaju kao izdavača. A imam 496 naslova, to nije mali broj, ja sam najproduktivniji izdavač u ovom gradu i državi. Bavim se lijepim stvarima, objavio sam 25 monografija. To je nešto što bi svaki grad trebao da njeguje. Poslije ovog napada sada, ja stvarno imam osjećaj da neko želi da kaže šta ćeš nam ti ovdje, miči se. I to me je jako uvrijedilo, sve me to sada vrijeđa. Ja ću durati, durator sam, ja dignute glave hodam po ovom gradu. Sve je degradirano, a namjerno je to urađeno. Sve su uništili. Planski se radi, ovo je projekat uništavanja intelektualne mase i urbane supstitucije grada.