Dvadeset godina East West Centra Sarajevo: Glas savjesti, hrabrosti i slobode

Obilježavamo dvadeset godina East West Centra Sarajevo - dvadeset godina jednog nevjerovatnog umjetničkog putovanja. Putovanja koje je počelo kao vizija Harisa Pašovića, kao hrabri san, a pretvorilo se u priču koja nas je oplemenila, nas gledaoce i svjedoke.

Sa ove strane scene, iz gledališta, imali smo priliku posmatrati kako jedna teatarska ideja raste, kako postaje prostor novih ideja, slobode i odvažnosti. Dvije decenije smo pratili njihove predstave koje su nas ostavljale bez daha - nekad nasmijane, nekad zamišljene i tihe, nekad uzdrmane do temelja. I baš u tome je najveća vrijednost East West Centra: on nas nikada nije ostavljao ravnodušnim.

Mostovi svjetova

Oni su kao Sarajevo, grad koji uvijek traži mostove koji spajaju različite svjetove. Njihove predstave igrane su na festivalima i scenama širom planete, a mi, publika, ponosno smo gledali kako se iz naše sredine šalje univerzalna poruka umjetnosti. Poruka koja ne poznaje granice, jer govori jezikom emocija i istine.

Izložba u Umjetničkoj galeriji BiH/

Ipak, ne smijemo zaboraviti da je ovaj dvadesetogodišnji put bio i borba za egzistencijalni opstanak jedne nezavisne umjetničke platforme. U zemlji kakva je Bosna i Hercegovina, u kojoj umjetnost često preživljava na marginama, u kojoj politika i ekonomske okolnosti guše inicijativu i gase nadu, održati nezavisnu teatarsku produkciju nije samo kulturno dostignuće - to je društveni podvig. East West Centar je u protekle dvije decenije pokazao da umjetnost može biti otpornija od sistema, jača od krize, prkosnija od zaborava.

Njihovo postojanje je mnogo više od teatarske prakse - ono je stalni podsjetnik da umjetnost u društvu ima ulogu korektiva. Ona je savjest koja proziva, ogledalo koje ne laže, prostor u kojem se izgovaraju istine koje se drugdje prešućuju. I u toj nezavisnosti East West Centra leže njegova najveća snaga i najveći značaj: oni su dokaz da kultura može i mora postojati izvan okvira politike, i da upravo tada postaje najvrednija.

Koliko puta smo mi, publika, izlazili iz njihove sale noseći osjećaj da smo čuli nešto što niko drugi ne smije reći, da smo osjetili ono što svakodnevni život skriva? Koliko puta su nas podsjetili da umjetnost nije zabava, nego čin slobode? Upravo zbog toga njihova misija nadilazi pozorišnu scenu - ona se tiče našeg društva, naše budućnosti, našeg dostojanstva.

Nasušna ljudska potreba

Dvadeset godina jeste velika brojka, ali osjećaj koji večeras imamo nije kraj jednog poglavlja, nego početak novog. Ako su prva dva desetljeća bila vrijeme dokazivanja i borbe, neka naredna budu vrijeme još većeg oslobađanja, novih iskoraka i širenja prostora slobode.

Mostovi koji spajaju različite svjetove/

Zato, u ime svih nas koji smo sjedili u publici, u ime struke i umjetničke zajednice, svih aplauza koji su odzvanjali teatarskim salama u kojima ste igrali, u ime svih šutnji nakon predstava u kojima se čulo više nego u hiljadu riječi - hvala vam. Hvala što ste Sarajevo učinili bogatijim i što ste nas dvadeset godina podsjećali da umjetnost nije luksuz, ni kreativna industrija, nego nasušna ljudska potreba.

Sretan jubilej i živjeli za novih dvadeset godina East West Centra Sarajevo - kao glas savjesti, hrabrosti i slobode u vremenu kojem je to više nego ikad potrebno i važno.