Dragan Markovina: Iz jugoslavenskog iskustva možemo naučiti da ništa nije zauvijek zadano

Pred nama je sedmi Korčula after Party. Nakon prošlogodišnje pauze mnogo toga se dogodilo i u postjugoslovenskim, ali i u globalnim okvirima. Šta ovogodišnje izdanje KaP-a donosi publici imajući na umu povijesni trenutak u kojem se nalazimo?

- Prošle godine smo ga planski preskočili, donekle zbog potrebe da napravimo pauzu jer zaista sve radimo volonterski, nas nekoliko, ali je dodatni i najveći razlog bio u tome da se velikom proslavom obilježi 80. godišnjica oslobođenja Korčule od fašizma. A onda je ispalo da je baš tim povodom zabraniteljski pokret ekstremnih desničara krenuo u inicijalne aktualne zabrane, uspješno miniravši dolazak ženskog pjevačkog zbora iz Crne Gore.

Monopolizacija sjećanja

Tako da su sve to što se promijenilo u ovih godinu dana iskusili prvi i iz prve ruke. Naravno, kad govorimo o Hrvatskoj i ovom usponu prouštaškog desnila. Regionalno, dogodili su su masovni studentsko-građanski prosvjedi u Srbiji, na globalnoj razini još traje agresija Rusije na Ukrajinu, u međuvremenu se odvija genocid u Gazi, Europska unija se realno potpuno pogubila i odustala od vlastitih principa na sva ova tri spomenuta procesa. Tako da ćemo se baviti svim navedenim, uz otvaranje pitanja 80. godišnjice pobjede nas fašizmom i odnosom prema toj pobjedi i prema godišnjici u Hrvatskoj i na čitavom jugoslavenskom prostoru. No, i pitanjem monopolizacije sjećanja na Domovinski rat i pitanjem zloupotrebe simboličkog prisvajanja rata. Ali i pitanjem održivog stanovanja koje je goruće pitanje u Hrvatskoj danas.

Sedmo izdanje KAP-a/

Kako uopšte gledate na ulogu događaja kakav je KaP u moru naših problema? Šta ova vrsta dijaloga donosi u regionalnim okvirima, te koliko ideje iznesene u okviru KaP-a, po Vašem mišljenju, imaju uticaj na neku širu sliku regionalnih alternativa?

- KaP smo pokrenuli u neko daleko optimističnije vrijeme s idejom naslanjanja na tradiciju Korčulanske ljetne škole, odnosno razmatranja pitanja ljevice u suvremenom kontekstu. Naravno, ne više kao isključivo filozofsku školu, nego i kao forum koji će privući širu publiku. To nam se činilo smislenim, naslanjalo se na čitav niz ranije pokrenutih sličnih festivala ili foruma, poput zagrebačkog Subversivea ili šibenskog Fališa. I imalo je smisla, iz razloga što je ozbiljna intelektualna rasprava o budućnosti ljevice potpuno iščeznula iz djelovanja lijevih partija. Također, od početka je bila ideja da KaP bude regionalno usmjeren, ponajprije jer dijelimo zajedničku prošlost, geografiju, jezik, a i čitav niz sličnih problema i otvorenih pitanja. Također, naša domaća publika je ostala itekako zainteresirana za regionalna pitanja i odnose. E sad, koliko smo imali utjecaja, teško je procijeniti, ali je istina da je na Korčuli nastupio čitav niz itekako prepoznatljivih ljudi, koji se jesu dodatno povezali, sve je dokumentirano, izdali smo i knjigu tekstova povodom pete godišnjice, izgradili povjerljiv i prijateljski odnos s publikom. A ideje uvijek nađu svoj put.

U svjetlu nedavnih događaja u Benkovcu, ali i situacije oko ovogodišnjeg šibenskog FALIŠ-a, kako se KaP pozicionira u odnosu na date okolnosti?

- S obzirom na to da smo se već prošle godine suočili s istom zabraniteljskim logikom koja je došla iz istih krugova, možemo samo reći da će se KaP sigurno održati unatoč najavama da se kod nas ponovi Benkovac. Što se nas tiče, sasvim je irelevantno što ti ljudi koji se bune misle o KaP-u i općenito o bilo čemu. Ako im se prosvjeduje, neka prosvjeduju, ali mi očekujemo od Grada i policije da omogući normalno održavanje foruma.

Kako tumačite ono što se događa trenutno u Hrvatskoj? Iako znamo da problem nisu počeli sa Thompsonovim koncertom u Zagrebu, doima se da je nakon tog događaja krenula svojevrsna desničarska oluja. Šta je uzrok toga po Vašem mišljenju?

- Istina je da je svemu ovome vjetar u leđa dao premijer i HDZ općenito, otvorenim podržavanjem svega onoga što Thompsonov koncert predstavlja. I Miljenko Jergović je bio apsolutno u pravu kad je to javno izgovorio. Međutim, kao što sam rekao, stvar je puno starija od tih koncerata i neće tek tako nestati. Jednostavno, proustaška desnica, koju sačinjavaju ozbiljni dijelovi HDZ-a, dobar dio veteranskih organizacija i lavovski dio Katoličke crkve ne želi prihvatiti demokratsko i slobodno društvo te život van jednoumlja. Ohrabrujuće je što je veći dio društva i politička ljevica ovog ljeta konačno osvijestio da se tome moraju aktivno oduprijeti i to su ipak počeli činiti.

Sa druge strane, u Srbiji imamo sve veći stepen radikalizacije građanskih protesta. Kako gledate na ove događaje? Imaju li potencijal neke stvarne promjene?

- Nisam od onih koji misle da je sasvim svejedno jer će Srbija i dalje biti imperijalistička i jer je srpsko društvo mahom nacionalističko i odbija se suočiti sa zločinima iz devedesetih. Mislim, to jeste, uglavnom, tako i Aleksandar Vučić kao takav jeste posljedica upravo te vrste moralnog sljepila i osujećene superiornosti, kakvom ju je nazvao Basara. Ali ovakvo nasilje prema vlastitim građanima, tolika amoralnost, nebriga, ludilo, nevjerovatna količina laži, terora nad voljom birača i nad većim gradovima, toliko ponižavanje čak i vlastitih birača, besramnost odnosa prema medijima, na način da se ispred RTS-a okupe desetine hiljada ljudi, a oni o tome uopće ne izvijeste, toliko je van svake pameti i toliko je toksično da je apsolutno svako rješenje bolje od ovoga. I Vučić jeste realno gotov. Ne može se imati apsolutnu vlast uz aktivan otpor većeg dijela društva, niti će se to društvo zbog sve većeg nasilja povući nazad u pasivnost. A potencijal promjene je ogroman već iz činjenice da će se jedno tako razoreno i dezorijentirano društvo, isključivo vlastitim snagama, uz nezamislivi cinizam Europske unije, izboriti za demokraciju. To je u današnjem svijetu ogromno.

Ovogodišnje izdanje KaP-a dolazi u trenutku kada se obilježava osamdeseta godišnjica od kraja Drugog svjetskog rata. Često se u svojim tekstovima i knjigama bavite kulturom sjećanja i nasljeđem antifašističke borbe jugoslovenskih naroda. Gdje je danas u našem kolektivnom poimanju partizanska borba i ono što je iz nje proizišlo?

- U kolektivnom poimanju partizanska borba je nešto na što je jedan, nažalost, manjinski dio društva itekako ponosan i čiju baštinu taj dio društva održava živom, potpuno svjestan kako je to bio humanistički i civilizacijski vrhunac ovdašnjih naroda.

Markovina: Ohrabrujuće je što je veći dio društva i politička ljevica ovog ljeta konačno osvijestila /Almin Zrno/

Ništa nije zauvijek zadano

Problem je što je to manji dio ovdašnjih društava, dok se nacionalističke državne politike s manje ili više cinizma i negiranja te činjenice, prema partizanskoj ideji i baštini odnose kao prema suštinski neprijateljskoj.

Često se vraćamo na pitanje zašto je ljevica danas toliko marginalizirana i raslojena. Doima se da kako kod nas, tako i u Evropi, još ne postoji konkretan odgovor ljevice na sve veću radikalizaciju prilika. Šta priječi organizaciju antifašističkih i ljevičarskih snaga?

- Odgovorit na ovo pitanje u potpunosti ne znam. Da znam, ne bi ga bilo potrebe postavljati. Međutim, očito nisam jedini, jer nemamo ni kolektivni odgovor na njega. Pa ‘ajmo ovako. Prvo povijesni poraz ljevice s padom Berlinskog zida i s jugoslavenskim ratovima, kada govorimo o Europi, potom činjenica da smo uglavnom prihvatili kapitalizam kao okvir u pretvorili se u kulturnu ljevicu srednje klase, dok su radnici otišli krajnje desno. Na koncu, nismo našli odgovor na pitanje migracije i identitetskih politika. Suštinski, osobno mislim kako moramo smisliti način kvalitetnog života bez obaveznog rada, za kojim ionako nestaje potreba. Drugim riječima, neka vrsta univerzalnog garantiranog dohotka je jedina održiva budućnost lijeve ideje, što se mene tiče, uz obavezno porezno smanjivanje jaza između najplaćenijih i onih koji su na dnu egzistencijalnih primanja.

Šta u tom smislu možemo naučiti iz našeg jugoslovenskog iskustva, šta nam ostaje after Party?

- Iz jugoslavenskog iskustva možemo naučiti da ništa nije zauvijek zadano, ponajprije sloboda, zajednički život, poraz nacionalizma i fašizma, a pogotovo vrijednosti socijalizma, modernizma i prosvjetiteljstva. I da se za sve to jednom netko izborio i da je borba jedini put.