Dino Bajrović u predstavi igra šest likova: Sretan sam što je baš meni pripao takav izazov
U okviru Festivala MESS, u nedjelju, 13. oktobra, biće praizvedena predstava “Uhvati zeca”, nastala po istoimenom romanu Lane Bastašić. Biće to jedinstvena prilika da vidimo kako je rediteljica Lajla Kaikčija uspjela prenijeti atmosferu romana na pozorišne daske, a također i mogućnost da vidimo kako se u tom svijetu snašao mladi Dino Bajrović, glumac Narodnog pozorišta Sarajevo.
Za Oslobođenje Bajrović govori kako je bilo raditi sa Kaikčijom, kako njegov otac Izudin gleda na njegov poziv, te daje osvrt na značaj Festivala MESS za glumački esnaf.
Uskoro nas očekuje praizvedba, u okviru Festivala MESS, a onda i redovna izvođenja predstave “Uhvati zeca” Lajle Kaikčije, bazirane na istoimenom, sada već podobro slavnom, romanu Lane Bastašić. Moje prvo pitanje je vezano baš za roman - Vaše mišljenje o njemu?
- Dugo sam slušao o ovom romanu, ali nekako nije dolazio na red da ga pročitam sve dok nisam saznao da sam dio podjele za predstavu.
Pravo prijateljstvo
Smatram da je s razlogom poznat među čitaocima jer precizno govori o atmosferi raspada društva i tjeskobi devedesetih godina. Ipak suština ovog romana je priča o pravom prijateljstvu i mislim da je to ono što ovaj roman čini posebnim i popularnim.
Koliko je rediteljica uspjela kreirati atmosferu iz predloška na sceni?
- Mislim da smo svi jako posvećeno pristupili radu na ovoj predstavi i čini mi se da smo uradili dobar posao, ali ipak je publika ta koja će da donese konačan sud.
Možete li nam približiti svoju ulogu u predstavi?
- U ovoj predstavi igram šest uloga, što mi je dosadašnji rekord u jednoj predstavi i sretan sam što je baš meni pripao takav izazov.
- Da li Vam je ovo prva saradnja sa Lajlom Kaikčijom i kakvo iskustvo nosite sa proba?
- Lajlu znam dugo, ali ovo nam jeste prva zajednička saradnja. Uprkos tome što je na početku djelovalo da nemam baš puno vremena za pripremu predstave, mislim da smo radili jako kreativno, produktivno i bez tenzija, što je neophodno u svakom procesu, pa se nadam da je ovo samo početak naše saradnje.
U toku nam je MESS, a kako rekoh, na njemu i praizvedba ovog komada. Koliko je MESS bitan u odrastanju i profiliranju jednog glumca?
- Festival MESS, da nije toliko značajan i bitan, mislim da ne bi opstao ovoliko godina. On takav kakav jeste, jedinstvena je prilika da doživimo i vidimo raznolike teatarske forme, te samim tim rastemo i razvijamo svoj stav o nečemu što je često novo za nas.
Vaš otac, naš ugledni glumac Izudin Bajrović je u ovogodišnjem žiriju MESS-a. Kako on generalno reaguje na Vaše uloge? Ima li tu konstruktivnih komentara, savjeta ili je pak strog i sklon kritici?
- Često pričamo o poslu otvoreno i iskreno. Volim što je to tako i sretan sam što ga imam pored sebe kao oslonac i nekoga ko će mi uvijek realno reći šta misli o mom radu.
Koliko je Vaš otac uopšte uticao na činjenicu da postanete glumac?
- Puno više je nesvjesno uticao na mene nego svjesno, jer sam odrastao u pozorištu, na probama, predstavama, putovanjima i to se duboko urezalo u mene, a izašlo je na vidjelo tek kad je došlo vrijeme da upišem fakultet.
Posebna vještina
Ta moja odluka je bila šok za sve, pa i za njega. Mislim da smo danas obojica sretni što smo postali kolege.
U prošloj sezoni NPS-a ostvarili ste nekoliko značajnih uloga, pa i jednu u neobičnoj predstavi sa pozorišnim klaunima. Kakvo je to bilo iskustvo?
- Klaun je posebna vještina koja je neprocjenjiva jer je on puno više od onog naivnog kako ga ljudi obično doživljavaju. Mi smo imali sreću da učimo od jedne od najboljih u svijetu Lee Delong i svi ćemo joj uvijek biti zahvalni na svemu što nam je ostavila kao znanje i alat koji ćemo koristiti u budućnosti.
U kojim komadima ćemo Vas imati priliku gledati ove sezone?
- Uvijek se radujem novim projektima, ali još ne mogu sa sigurnošću da kažem čega novog što sprema Narodno pozorište ću biti dio.
