Deset dana Miroslava Krleže u Zagrebu: Svjetionik nad brodolomom civilizacije

“U pustom, prašumskom kraju to je novi tip ruskog čovjeka koji među sibriskim medvjedima mnogo više nalikuje Jack Londonovim kopačima zlata nego ruskim inteligentima Antuna Pavloviča Čehova, na prijelazu stoljeća. Dok su ruski čehovski inteligenti danas stvarno u emigraciji ili čeznutljivo emigrantski nastrojeni, taj Vasiljev je borac koji je udario, jer je imao pravo... Taj Novi Čovjek nije sentimentalan. On čita Sovjetsku kulturu i ostale književne listove, ne citira Johna Reeda, Romaina Rollanda, Barbussea i odlomke tekstova sovjetskih pisaca od Borisa Pilnjaka do Erenburga i Majakovskog. Njegov komplet Lenjina nije samo ukoričena dekoracija nad divanom nego komplet potcrtan na mnogim mjestima crvenom i modrom olovkom. Svaka riječ Lenjinova za ovog brigadira ima biblijsko značenje...”

Umjetnički i politički kompas

Rečenice su to što ih je Miroslav Krleža, prije točno stotinu godina zapisao u svom čuvenom putopisu “Izlet u Rusiju 1925”, proznom poetskom tekstu koji je korišten kao dramski prijedlog za istoimenu predstavu kojom je otvoren 14. festival Miroslava Krleže, što je održan od 28. lipnja do 7. srpnja na više lokacija u Zagrebu. Predstavu je režirala Sara Stanić, a dramaturgiju potpisuje redateljica i Mirna Rustemović, brojni su protagonisti, ŠKVADRA glumci Luka Dragić, Ivan Colarić i muzikant Luka Bulović, a povodom pohvale autori u programskoj knjižici o tom slojevitom i na momente pjesnički nadahnutim Krležinom rukopisu nastalom nakon njegova puta po ondašnjem Sovjetskom savezu, zapisuju:

Monodrama "Bobočka ili drugih sto stranica Filipa Latinovicza"/

“...To nije samo dnevnik putovanja već i dnevnik misli, susreta, refleksija, umjetnički i politički kompas autora i vremena. U Izletu u Rusiju putovanje vlakom kroz europski kontinent nije samo fizičko kretanje prema geografskoj Rusiji već i simbolično prolaženje kroz političke i društvene krajolike tadašnje Europe. U vlakovima koji ga vode prema Moskvi Krleža susreće cijelu galeriju lica - vojnike, trgovce, avanturiste, idealiste i izbjeglice, admirale, aristokraciju - koji nose na sebi tragove povijesnih potresa Prvog svjetskog rata, Oktobarske revolucije i sveprisutne nesigurnosti međuratnog razdoblja. Upravo ti likovi, sve misli koje su skupljene po vagonima, stajalištima i gradovima, bili su inspiracija za ovu predstavu, sav taj kaotični promet jednog putovanja. Ulazak različitih ljudi, njihovi rituali i geste, razlog putovanja i porijeklo, priče i ideje, skup misli različitih karaktera na jednom mjestu...”

Krležin putopis je poput spjeva ruskoj revoluciji i novom dobu što ga je nagovijestila, i mada, kada ga se danas čita, mnogi pasusi mogu zazvučati gotovo nestvarno, a poneki bezmalo proročki, bez obzira na to koliko se ta predviđanja i zapažanja kasnije zaista i ostvarila ili, nažalost, češće, ostala zapretena u magli onoga vremena i doba ispunjenog obećanjima i nadom u neko novo, čovjeku naklonjenije Sutra, nad kojim lebdi sjena Lenjina i njegova misao:

“...Lenjinovo ime značilo je godine devetsto i sedamnaeste signal svjetionika nad brodolomom međunarodne civilizacije, i odonda pa do dana današnjega nije prošao ni jedan jedini dan da Morseovi strojevi na svim telegrafskim linijama svijeta nisu otkucali ime tog čovjeka, i nije prošao ni jedan jedini dan da ti telegrafi nisu o njemu javili koju laž, podlost i klevetu... Lenjinovo ime rodilo se kao talas vihora, a kod takvih olujnih imena lični život čovjeka predstavlja neznatnu epizodu koja se gubi i nestaje, kao što se i kapljice kiše gube i nestaju u rijekama... Genijalni borac i konstruktor, Lenjin mirne savjesti može da kaže da je poslije Arhimeda prvi koji se usudio da podigne zemaljsku kuglu iz njene svemirske tromosti. Kao čovjek, Lenjin je opisao tipičnu tragičnu liniju stradalnika koga su bogovi pribili o kavkasku hridinu i zapovjedili jastrebovima da mu kljuju jetru...”

Putopis donosi i vrlo detaljan i pronicljiv uvid u kazališna zbivanja u Moskvi, govori o starim i najavljuje nova imena u ruskom teatru, nabraja veliki broj kazališta najraznorodnijih profila koji tada djeluju u Moskvi, da bi zaključio:

Monodrama "Maska"/

“...U svim tim kazalištima nastupaju hiljade glumaca. Drže se konferanse o Fonvizinu isto tako kao i o Martinetu. Igra se Ernst Toller i u korovima recitiraju se Verhaeren i Walt Whitman. Radi se na prosvjeti u masama, jer moskovska kazališta dnevno su pretrpana. Dramatike i drame još nema, ali kad čovjek negdje u Zamoskvorječkom rejonu vidi nastup mladih učenica Duncanove, koje rade kod fabričkog stroja, osjeća se jedno veliko oslobađanje talenata. Ti ćeš se talentirati i dalje oslobađati u geometrijskom programu, a to predstavlja svijetle perspektive...”

Festival Miroslav Krleža, po tradiciji, priređuje, osmišljava i priprema Goran Matović, njegov utemeljitelj, autor i ravnatelj kome je veliki pisac trajno nadahnuće:

“...Krleža je epoha: društvena, kulturna i politička! Čudesna je pozicija Krleže u našoj kulturi. Ljevica koju je Krleža u Davnim danima učio misliti gotovo ga je otpisala i zaboravila, a desnica ga prirodno ne podnosi. To mu trajno obnavlja snagu i vitalnost. Na Krležinoj antitetičkoj vrtešci događa se i ponavlja naša mala povijest i Krležino živo kazalište...”

Ovogodišnji program Festivala donosi dvije pohvale - dramatizaciju već spomenutog putopisa “Izlet u Rusiju 1925”, ali i monodramu “Pod maskom” koju prema ideji Lade Čale Feldman u režiji Tamare Damjanović igra Branka Cvitković. Opet je to adaptacija i dramatizacija jednog proznog naslova, novele oslonjene na ciklus o Glembajevima, o čemu Lada Čale Feldman kaže:

Do viđenja na nebu

“...Monodrama istražuje izvedbene kapacitete tog teksta, rabeći novelu kao okosnicu za preplet triju izvedbenih razina osobnosti - fiktivnog lika ‘milostive’ Stolzer, zatim glumice koja taj lik tumači u svojstvu profesionalne, Gavella bi rekao ‘normativne’ ličnosti, i naposljetku njezine privatne osobe. Odvodeći nas krivudavim ontološkim i kronološkim putanjama na kojima se spomenute razine miješaju do neraspoznatljivosti, Branka Cvitković ujedno se prisjeća i vlastitih iskustava s tremom, ali i krhotina monologa Krležinih junaka i junaka što ih je za svoje karijere imala priliku, ili pak propustila izvješća...”

Predstava "Izlet u Rusiju"/

Naravno, i ovogodišnji, 14. festival Miroslav Krleža donosi već viđena kazališna događanja vezana uz njegov lik i djelo, a izvedena prošlih godina: poput fragmenata Krležinih čuvenih Balada Petrice Kerempuha u izboru, izvedbi i režiji glumca Adama Končića, Matovićevih scensko-poetskih minijatura “Sjetite me se 2022” i “Do viđenja na nebu - razgovori s Krležom” rađenim prema motivima kultne knjige Predraga Matvejevića u adaptaciji i režiji Ivana Planinića kao i duodramu “Bobočka ili drugih sto stranica Filipa Latinovicza” što ih je osmislila Ana Tonković Dolenčić prema Krležinom romanu “Povratak Filipa Latinovicza” u režiji Ivane Leo Leme i izvedbi Ecije Ojdanić i Willema Miličevića.

Posjetioci Festivala, kao i svake godine, putovali su Krležinim zagrebačkim adresama, a mogli su i pogledati likovnu izložbu “Krleža/Dijalozi” kojom se nastavlja propitivati odnos suvremenih likovnih umjetnika prema njegovom djelu, dok je Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu predstavila odabranu rukopisnu građu iz Krležine ostavštine, da bi sve završilo gastro-nadrealističkim susretom što se već tradicionalno održava svakog sedmog sedmog u sedam ujutro u vrijeme rođenja Miroslava Krleže.