Damir Hoyka, fotograf: Preliti dobru energiju preko granica fotografije

Prošlo je dvadeset godina od prvog izdanja Fotosofije, kako danas gledate na cijeli ovaj projekt?

- Dvadeset godina kasnije teško mi je uopće shvatiti da je to prošlo. Jer kad čovjek retrospektivno u mislima prođe kroz sve te godine, čini se kao da se vrijeme stisnulo, kao da je to prošlo u nekih mjesec dana. Posebno mi je zgodno to kada vidim da jedna od naših seminaristica sada ima dvadeset godina, po njoj najbolje vidiš. Ona se rodila kada smo imali prvu Fotosofiju i sada je sa nama.

Brzo, korektno i tačno

To mi je prekrasna priča. Osjećam se sjajno, inspirirano, ponosno, kada vidim da je kroz ovaj seminar prošlo tristo ljudi, veselim se da vidim kako će se to dalje razvijati. Dok god budem imao podršku svih vas, kako medija, tako mojih prijatelja i poznanika sa celebrity scene, pokrovitelja, ljudi koji se prijavljuju i poklanjaju mi svoje povjerenje, do tada će ta Fotosofija ići.

Hoyka sa seminaristima i modelima/Goran Jakuš/

Iz godine u godinu u okviru ovog seminara osjeti se dobra atmosfera, energija koja pokreće ljude koji su učesnici, postavljate pred njih ozbiljne izazove i čini se da to daje vrijedne rezultate.

- Fotosofiju počinjemo već onog dana kada ja njih izaberem kao učesnike. Shvatio sam da je dobro da mi odmah stupimo u kontakt, ranijih godina to nije bio slučaj, prvi susret se događao kada se sretnemo uživo prvog dana seminara, tijekom vremena sam shvatio da je dobro početi odmah. Već tada zadamo neke stvari unaprijed, tako da se već tu može iskristalizirati kome što treba pomoći. I onda dosta tih stvari reguliramo na daljinu, a kada se vidimo, već smo usklađeni. Svako već zna što treba raditi. Oni su se navikli na način mog rada. Da treba biti brzo, korektno i točno, uz zabavu. Jer ono što volim, što god da radim u životu, i kada prenosim znanje, jeste da u sve treba biti uključena doza zabave. Volim reći da se na Fotosofiji svi dobro zabavljaju i isporučuju maksimalan rezultat. Moja viđenje situacije, a govorim iz iskustva, jeste da kad ljude bodriš, učiniš da im je ugodno, onda oni rade super stvari. Ovo je moj put i za sada se čini kao dobitan, svi su zadovoljni i ja sam zadovoljan. Mislim da uspijevamo preliti dobru energiju preko granica fotografije, među ljude koji se inače ne bave fotografijom, ali osjete tu našu dobru energiju.

Šta je za Vas inicijalni poriv za prenošenje znanja u fotografiji, šta je ono što Vas je vodilo u tom smislu?

- Tu se radi o pojedinačnom karakteru svakog čovjeka. Imaš ljude koji vole prenositi znanje i one koji ne vole, neko to osjeti, neko ne osjeti. Kad sam bio na početku karijere, bio sam upravo u tom okruženju gdje starije kolege nisu dijelile svoje znanje. I bilo je vrlo teško doći do nekih znanja, govorim o vremenu dok još nije bilo interneta. Danas ti čak i nisi toliko upućen da ti neko nešto pokaže, možeš vidjeti gomilu tutorijala, pitati ChatGTP, imaš izvore znanja, tada to nije bilo tako. Naravno, sve te pogodnosti današnjeg vremena ne mogu zamijeniti onaj živi kontakt, ono što na Fotosofiji nudimo. Tu mogućnost da imaš petnaestak celebrityja, da uživo radiš sa ljudima koje si do jučer gledao samo na TV ekranima. Uglavnom, na svojim počecima sam sebi obećao da ću, ako ikada budem u prilici, drugačije postupati, pomoći ljudima koji ulaze u domenu fotografije, podijeliti svoje znanje. Kroz godine se moj rad razvijao u tom smjeru, da su ljudi počeli gledati u mene kao u nekoga koga se pita nešto. Kada sam to osjetio, jednostavno sam ono što sam sebi kao mladom fotografu obećao odlučio ispuniti. I 2006. su se silnice poklopile da sam bio u prilici napraviti ovaj seminar. Već sam na prvoj Fotosofiji postavio temelje koji su i danas ovdje. Vrlo malo modifikacija je bilo od prve Fotosofije do dvadesete. Dugo sam razmišljao kako to postaviti i postavio sam temelje ovog seminara na način da sam razmišljao što bi meni kao mladom fotografu, u ono doba, dobrodošlo. I onda kada to tako postaviš, sam sebe pitaš šta sam ja htio kao mladi fotograf, šta bi meni dobrodošlo, pokaže se da to isto vrijedi i danas.

Šta je ono što savjetujete mladim fotografima, kako ih usmjeravate?

- Prvi dan Fotosofije imam teorijsko predavanje, sve im kažem što je neophodno da znaju, istrenirao sam se da im govorim vrlo razumljivo. Tu nema puno terminologije koju je teško zapamtiti, dajem im ljudsko viđenje nekih momenata u fotografiji sa konkretnim rješenjima.

Uvijek precizno i korektno/Goran Jakuš/

Pozadinski šum i hiperprodukcija

Oni to vrlo brzo upiju već prvi dan, tako da već drugi dan kada idu samostalno uraditi teme koje im ja zadam, to već imaju u glavi i realiziraju svoje zamisli. Gledam da moji seminaristi komuniciraju jedni sa drugima, da uče jedni od drugih, da jedni drugima prenose znanje onako kako sam ga ja njima prenio. Čini mi se da smo prilično efikasni u tome, jer 20-30 posto ljudi nakon Fotosofije ostvari svoj san, napusti dotadašnja zanimanja i počne se profesionalno baviti fotografijom.

Živimo u svijetu koji je potpuno vizuelan, fotografija je neprestano prisutna danas u našim egzistencijama, šta je to što razlikuje fotografiju koja je uspjela od one koja je manje uspjela?

- Fotografi su danas suočeni sa izazovima hiperprodukcije. Dakle, mediji su zasipani fotografijama. Sa jedne strane, pozdravljam prisustvo fotografije kod svakog čovjeka. Ja sam ušao u fotografiju želeći se izraziti i iz te perspektive ja volim svoj medij, mislim da je on vrlo jak i da treba biti prisutan kod običnih ljudi. I to se i dogodilo, kada se spojila mobilna telefonija sa fotografskom kamerom. Fotografija je danas svima dostupna i svi fotografiraju. Ono što je dobro jeste da je to postao medij koji je jak, koji ljudima omogućava bržu, kraću, efikasniju komunikaciju. Ono što za profesionalne fotografe nije dobro jeste da su zapljusnuti hrpom pozadinskog šuma i tu je onda teško, i najboljem fotografu koji stvara djela koja su za povijest, isplivati iz toga. Ono što je bitno za fotografa koji želi isplivati iz svega toga, jeste da mora imati ideju kako da bude poseban u odnosu na druge. Što je više poseban i publici zanimljiv, to je veća šansa da će se istaknuti kao neko u koga će biti uperene oči. Teško je dati neku formulu, ali originalnost, posebnost, u skladu sa ukusom publike, tu se krije mogućnost prepoznatljivosti. I samo još da dodam, marljivost, neprestano učenje, da ne štedite sebe, motivacija, da ideš fotografirati zato što to voliš, ne zato što ćeš nešto zaraditi od toga. I dan-danas kad fotkam, veselim se fotki. Ne zanima me šta će se sa tom fotkom dogoditi poslije.