Bio je jugoslovenski Charlie Chaplin: I dan-danas me pitaju da im pričam o njemu...

Vječni osmijeh
Multimedijalna izložba “Pobeda osmeha”, posvećena velikom glumcu Miodragu Petroviću Čkalji, otvorena je u Jugoslovenskoj kinoteci u Beogradu povodom stogodišnjice rođenja jednog od najznačajnijih komičara kinematografije bivše države.
- Čkalja je bio nepretenciozan i prirodan. Kao jedan od najpopularnijih glumaca naše kinematografije, činio se potpuno običnim, u najpozitivnijem smislu te riječi, istakao je direktor Kinoteke Jugoslav Pantelić pred mnogobrojnom publikom kojoj su se obratili i glumica Vesna Čipčić, autorica izložbe Irina Kondić, Čkaljina unuka Jovana Petrović i fotograf Milan Simić.
Pantelić je podsjetio da je Čkalja započeo karijeru nakon Drugog svjetskog rata, u vrijeme kada su se razvijali radio, televizija, kao i kinematografija, stasavajući ne samo uporedo s tim medijima već im svojom pojavom trasirajući put i oblikujući ih.
Značajne role
- Još od radioemisije “Veselo veče”, Čkalja se useljava u domove ljudi, da bi sa televizijskom serijom “Servisna stanica” doživio popularnost kakva se prije toga rijetko mogla zamisliti, rekao je Pantelić, navodeći da je pored nezaboravnih rola u serijama “Kamiondžije”, “Ljubav na seoski način”, “Vruć vetar”, Čkalja ostvario jednako značajne uloge u kinematografiji, najprije u filmovima Soje Jovanović i Radivoja Lole Đukića, ali i drugih reditelja.
- Igrajući najčešće likove poštenih i dobrih smetenjaka, koji se vode više srcem, nego racijom, koji ne mogu da steknu visoke društvene pozicije ili bogatstvo, ali koji uspijevaju da sačuvaju duh, predstavljao je tip takozvanog običnog ili malog čovjeka ili one njegove verzije koja uprkos svim nedaćama posjeduje vedrinu i živost, ocijenio je Pantelić.
- Čkaljina glumačka persona je sadržavala nešto specifično i lokalno, nešto što pripada mentalitetu, a istovremeno je djelovala svjetski - u pogledu izvođenja ličila je na tradiciju francuskih, ali i američkih filmskih komedija, čije korijene možemo pratiti do Chaplina, kome se Čkalja najviše i divio, rekao je Pantelić.
Pominjući manje poznatu činjenicu da je Čkalja igrao u jednoj od najznačajnijih predstava domaćeg pozorišta “Čekajući Godota”, Pantelić je rekao da to “možda proizvodi malu žal što je njegov glumački izraz ostao donekle ukalupljen i što nismo mogli češće vidjeti njegov glumački potencijal i u drugim nijansama”.
- Ova izložba, između ostalog, ima za cilj i to da sagledamo neke aspekte Čkaljinog lika i dela, kojih možda i nismo bili svjesni, izjavio je Pantelić.
Vesna Čipčić je izrazila veliko zadovoljstvo što prisustvuje ovako bogatoj i lijepoj izložbi o velikom Čkalji, ističući da je za njega vezuju divne uspomene.
- Ne znam da li je bilo ljepše vrijeme provedeno s njim van kadra ili u njemu. Bio je tako neposredan, jednostavan, a tako duhovit i šarmantan da je to nešto što nisam ni do tada, a ni kasnije doživjela od nekog od svojih kolega, rekla je Vesna Čipčić, a zatim nasmijala publiku anegdotama iz zajedničke prošlosti.
- I dan-danas kad se pojavim u nekoj od naših bivših republika, vazda me pitaju da im pričam o Čkalji, o tome kakav je bio. A bio je jedinstven i mislim da bi, da je radio i ostvario to što jeste u nekoj drugoj zemlji, daleko više bio slavljen nego ovdje kod nas, kazala je Čipčić.
Čkaljina unuka, glumica Jovana Petrović zahvalila je u ime porodice Kinoteci i posebno Irini Kondić na velikom trudu u toku pripreme izložbe. Kondić je s druge strane istakla da prvi koncept postavke nije bio tako obiman i da je proširen zahvaljujući porodici Petrović koja je ustupila materijal.
Neviđene fotografije
- U suštini sada imamo dvije izložbe – jedna se bavi Čkaljinim najznačajnijim ulogama u igranim filmovima, a drugi dio je ličnije prirode, s više od 70 fotografija iz privatnog života i karijere, kaže kustosica.
Pored toga, kompanija Avala studios (bivši Avala film) ustupila je originalni kostim čuvenog Jovanče Micića, Čkaljine glavne uloge u filmu “Put oko sveta” (1964), u režiji Soje Jovanović. Kuriozitet na izložbi su i do sada neobjavljene Čkaljine fotografije, snimljene u aprilu 1974. Fotograf Milan Simić ispričao je kako je želio da mu Čkalja pozira, ali je on bio stalno zauzet. Uspio je da ga nagovori pominjući da je to za jubilej - 50. rođendan.
- Posvetio mi je cijeli jedan dan u Topčideru. Napravili smo 50 fotografija, ali je njegov uslov bio da ih ne prodajem na parče. I tako nigdje nisu objavljene. Ali evo sada prilike, poslije 50 godina, rekao je Simić.
Nakon otvaranja izložbe, prikazan je digitalno restaurirani “Put oko sveta”, čime je počela retrospektiva sa 13 Čkaljinih filmova, koja je do jučer održavana u sali “Makavejev”, a od 25. do 28. marta će biti u sali Kinoteke u Kosovskoj ulici.