Bad Boys: Ride or Die: Čistokrvna akciona avantura
Film "Bad Boys: Ride or Die"
Teško je čak i zamisliti da četvrti nastavak popularnog serijala “Bad Boys: Ride or Die” (Zločesti dečki: Sve ili ništa, 2024) bude superiorniji u odnosu na prethodnike. Ali, slučaj je takav da je najnoviji unos u, sada već slobodno možemo reći franšizu, “Zločeste dečke”, ponajbolji film u serijalu, koji stoji po kvaliteti odmah iza originalnog.
Kada se 1995. godine u kinima pojavio film “Bad Boys” (Zločesti dečki) u režiji debitanta Michaela Baya, koji je iza sebe imao dobar portfolio videospotova rađenih za Tinu Tarner, Lionela Ritchieja i Meat Loaf, između ostalih, bio je to iznenađujuće svjež, možda ne baš toliko inovativan, ali zato sebi svojstven originalan filmski izražaj. Jasno vidljiva spotovska režija, izražene i (pre)naglašene boje, brzi rezovi i krupni planovi, koja se do tada jasno mogla primijetiti u filmovima Britanca Tonyja Scotta (“Top Gun”, 1986, “True Romance”, 1993), bila je pokušaj da se Michael Bay ustoliči kao novi akcioni reditelj. Svakako, u realizaciji producentskih magova Jerryja Bruckheimera i Dona Simpsona. Bay će već sljedeće godine snimiti možda i ponajbolji akcioni film devedesetih “The Rock” (Hrid, 1996).
Improvizacija i ležerna gluma
“Zločesti dečki” bio je klasični buddy-buddy policijski film na tragu provjerene formule, neko bi nazvao i reciklažom serijala: “48 sati” (48 Hours, 1982, 1990), “Smrtonosno oružje” (Lethal Weapon, 1987/9, 1992) ili “Policajca sa Beverly Hillsa” (Beverly Hills Cop, 1984/7, 1994). Novina, ako bi se moglo okarakterisati kao takvo, u ovom slučaju bio je način na koji su Will Smith i Martin Lawrence pristupili svojim ulogama, sa dosta improvizacija i ležerne glumačke igre. Dvojicu protagonista “Bad Boysa” Marcusa Burnetta i Mikea Lawreyja, u performansu Lawrencea i Smitha, kao opakog policijskog dvojca u policiji Miamija, Bay uvodi u film na samom početku dok se prepiru u autu, Lawreyjevom skupocjenom Porscheu. Iza njih staje automobil iz kojeg izlazi zanosna brineta, u koju se Mike zagleda, a nakon čega ih grupa lupeža iznenadi i pokuša da im otme Porsche.
Naravno, sve se desi u nekoliko sekundi, Mike i Marcus preokrenu situaciju, dok Marcus uzvikuje ime glumca, Afroamerikanca Wesleyja Snipesa, koji je nekoliko godina prije imao hit, akcioni film “Passenger 57” (Putnik 57, 1992). Samo pozivanje na Snipesa, tada najjaču i najveću afroameričku akcionu glumačku zvijezdu, od do tada slabo poznatog glumca i komičara Martina Lawrencea, sa ove distance, 29 godina i još tri filma u seriji poslije (“Bad Boys II”, 2003, “Bad Boys for Life”, 2020. i “Bad Boys: Ride or Die”), čini se, i dalje je, (pre)smiješno. Pogotovo što su nakon “Bad Boysa” Lawrence i Smith gotovo preko noći postali ono što je Snipes gradio godinama sa početka devedesetih. Samim pozivanjem na Wesleyja Snipesa, jasno je u kojem će smjeru ići film: čistokrvna adrenalinska akciona avantura sa dobrom dozom zdravog humora.
Zaplet viđen više puta
Odmah nakon opisane uvodne scene, slijedi spotovski montirana krađa zaplijenjenog heroina iz sobe za dokaze policijske stanice, čin kojim će se utrti staza daljeg dešavanja u filmu. Jedan od zlikovaca će za lične potrebe rekvirirati smotuljak heroina, prerano početi pjevati pobjedničku pjesmu, pozvati djevojke na žurku u svom apartmanu, na koncu čega će on i jedna od djevojaka završiti mrtvi. Djevojka Julie (Téa Leoni), koja preživi, telefonirat će u policijsku stanicu tražeći Mikea, jer je njena preminula prijateljica rekla da mu može vjerovati, a kako Mike igrom slučaja ne bude prisutan, njegov šef, kapetan Howard, (Joe Pantoliano) naredi Marcusu da se predstavi kao Mike. Marcus će to i uraditi, znajući da će morati žrtvovati mnogo toga, kao što je slučaj da će morati lagati supruzi (Theresa Randle), “glumiti” Mikea, koji će dok Marcus boravi u njegovom penthouseu i pazi na Julie, brinuti o njegovoj porodici. Da stvar bude još komplikovanija, pored toga što moraju zaštititi svjedokinju ubistva, pronaći odgovorne za krađu heroina, Unutrašnja kontrola diše za vratom kapetanu Howardu, koji im daje četiri dana da riješe slučaj prije nego im obustave akciju i preuzmu slučaj.
Zaplet koji je viđen već više puta izvući će iznad prosjeka upravo Bayeva “kinetička režija”, te glumačka igra Smitha i Lawrencea, dodajući tome još sočne epizode Joea Pantoliana i Tée Leoni. Nastavak “Bad Boys II” mrak kinodvorana ugledao je 2003. i kao i (gotovo) svaki nastavak po nekom nepisanom pravilu trajao je duže, bio bombastičniji, “bučniji” i u biti produžetak priče sa ne toliko inventivnom radnjom. Reditelj Michael Bay je do tada već imao još dva velika blockbustera, pomenuti “The Rock” i “Armageddon” (1998), dok je četvrti film “Pearl Harbor” (2001) bio pravi fijasko.
Varijacije na temu
Što je heroin bio u prvom dijelu, u nastavku “Zločesti dečki II” tu ulogu preuzima ecstasy, koji na područje Floride donosi kubanska mafija sa narkobosom Johnnyjem Tapiom (Jordi Mollà) na čelu. Nastavak nekog naslova, u ovom slučaju filma “Bad Boys”, obično je pokušaj cijeđenja što je više moguće novca iz pokušaja od franšize. A napraviti istinski originalni nastavak, nešto što će se uzdići iznad originala, iako je u ovom slučaju sami original varijacija na temu buddy-buddy policijskog filma, jeste nešto što je uspjelo Richardu Donneru (“Lethal Weapon 2”) i Tonnyju Scottu (“Beverly Hills Cop II”). U svakom slučaju, minijatura Petera Stormarea kao Rusa Alexeija nešto je zbog čega ćete se naći pozvanim da (nakon određenog vremena) pogledate film još jednom. Smith i Lawrence su na nivou postavljenom u originalu, a postoje segmenti u kojima uspješno nadograđuju svoj prvobitni performans. Detalj koji se definitivno ne može svariti jeste kraj filma gdje se Mike, Marcus i njegova sestra Syd (Gabrielle Union), detektivka odjela za narkotike iz Los Anglesa, nađu u minskom polju postavljenom oko američke baze na Kubi dok bježe od Johnnyja Tapije i njegovih plaćenika.
Koliko je Michael Bay svojim rediteljskim izražajem na početku oponašao onaj Tonyja Scotta, gotovo jasno se vidi i iz činjenice da su oba reditelja figurirala za režiju remakea filma “Man On Fire”, koji će 2004. ipak režirati Scott. Opet, Bay će za svoju režiju dobiti poseban naziv u filmofilskim krugovima - “Bayham”, što bi značilo pravilo u kojem se njegova vizualna percepcija sastoji od stilizovanog, prepoznatljivog rada kamere, kompozicije kadra, te montaže kojom kreira kinetičku preuveličanu i izrazitu akciju.
Ali, dok je između prvog i drugog dijela pauza trajala (samo) osam godina, treći dio je nakon godina provedenih u “razvojnom paklu” i konstantnom odgađanju/najavljivanju starova filma i samog Baya, “Bad Boys for Life” (Zločesti dečki zauvijek) isporučen nakon 17 godina. Na rediteljsko kormilo su zasjeli Belgijanci marokanskog porijekla Adil el-Arbi i Bilall Fallah (“Black”, 2015), te napravili djelo koje uveliko nadilazi prethodnika, snimivši dva sata i nekoliko minuta čiste adrenalinske akcije gdje se mnogo toga očituje i u već izgrađenoj harizmi glavnih protagonista.
Meksička sapunica
Mikea na samom početku filma upuca misteriozni vozač motora, a Marcus će se, moleći se Bogu za njegovo ozdravljenje, zavjetovati da će ostaviti pištolj i detektivsku značku, te krenuti u dalji život bez nasilja. U jednom momentu u filmu, Marcus će u zasluženoj “penziji” pomno gledati na tabletu meksičku sapunicu, detalj koji će nagovijestiti u kojem smjeru će ići tok filma, koji će završiti upravo poput popularnih telenovela, samo što će to rediteljski dvojac u određenoj mjeri provesti u parodiranje. Za cijelu dužinu bolji od prethodnika “Bad Boys for Life” bio je savršen završetak sage o zločestim dečkima, samo što su producenti igrali na franšiznu kartu, ponukani dobrim kritikama, uspjehom na box officeu, te željom da paze da koka i dalje liježe zlatna jaja. To su i pokazali sa četvrtim filmom u nizu “Zločesti dečki: Sve ili ništa”, u kojem policijski dvojac Lowrey i Burnett bježi pred zakonom nakon što otkrije zavjeru u policiji Miamija na koju ih je uputio pokojni kapetan Howard.
Nadasve kvalitetno scenaristički ispisan i režiran film, sa dosta uvjerljivim glumačkim performansama svakoga iz glumačke postave ponaosob, “Bad Boys 4” vas ostavlja očima zalijepljene za kinoplatno, te dobrim dijelom trajanja filma i na ivici sjedalice. A da je rediteljski dvojac u jednu ruku prizvao duh originalnog filma, govori i cameo Michaela Baya na samom početku koji možete propustiti ako trepnete. Postoje momenti u filmu koji su ubačeni kako bi parodirali stvarnost, što će vam biti jasno kada dođe do te scene, ali zato i mnoštvo drugih detalja kojima produbljuju i psihološki karakterno nijansiraju likove. Ako se pitate šta od novih filmova pogledati u kinu, bez sumnje i imalo zadržavanja, pohodite hram sedme umjetnosti na projekciju filma “Bad Boys: Ride or Die”.
