Ante Suton, vlasnik grafičke industrije “Suton”: Ne vjerujem da će cijena papira pasti

Cijena većine papira u Bosni i Hercegovini danas je u prosjeku preko sto odsto viša nego na isti dan prošle godine. Takvo poskupljenje napravilo je mnogo problema onima koji od papira žive. Ante Suton je vlasnik grafičke industrije “Suton” koja je po veličini druga grafička kuća u BiH. “Papirom” se bavi već duže od 30 godina, a takođe je i generalni direktor firme EuropapierHercegtisak koja je u apsolutnom vlasništvu austrijske grupacije Europapier. U razgovoru za naš blok Suton govori o ovim problemima.

Zašto su toliko skočile cijene papira?

- Do prije godinu na europsko tržište su značajne količine papira dolazile sa Dalekog istoka. Došlo je do naglog rasta troškova prijevoza sa Dalekog istoka ka Europi. Godinama je jedan kontejner iz Kine do europskih luka koštao otprilike dvije hiljade dolara, a sada taj isti kontejner košta između deset i petnaest hiljada dolara.

Papir i sankcije

Osim prijevoza, na Dalekom istoku su porasle cijene celuloze koja je burzovna roba. Porasla je i cijena energenata i radne snage. Iz tog razloga nabavka papira sa Dalekog istoka više nije imala smisla te su se svi kupci papira sa Dalekog istoka prebacili na europske proizvođače i samim time se stvorila veća potražnja od ponude, a to po logici ekonomije neminovno dovodi do rasta cijena.

Ranijih godina su se svi veliki tiraži knjiga (tiraži od dvadeset do sto hiljada primjeraka) sa zapada tiskali u Kini, te se za njih koristio kineski papir. Sada kada su cijene papira i transporta enormno porasle u Kini, izdavačima to više nije bilo isplativo, pa se tisak tih velikih izdanja vratio u Europu. To je onda dovelo do veće potrebe za europskim papirom te je i to prouzročilo još veću potražnju od ponude.

Dva glavna troška u proizvodnji papira su celuloza i energent, odnosno struja ili plin. Svi smo svjedoci što se desilo sa cijenama ovih energenata u posljednjoj godini, tako da je i to jedan od bitnih razloga za enormno povećanje cijena papira.

Posljednjih desetak godina, uslijed porasta interneta i prelaska mnogih dokumenata i obrazaca sa printanog na digitalno, potrošnja papira u Europi i svijetu se smanjivala. Neke tvornice su zbog toga otišle u stečaj. A pošto ni po čemu nije bilo naznaka da će potražnja papira porasti, nitko nije imao “hrabrosti, ali ni poslovne logike” da ide otvarati novu tvornicu papira. Samim time došlo je do smanjenja proizvodnih kapaciteta, odnosno smanjenja ponude papira na tržištu.

Značajna količina papira na naša tržišta je u prošlosti dolazila iz ruskih tvornica papira. U sankcije koje su zemlje EU uvele Rusiji, između ostalog, uključen je i papir, te svi repromaterijali i sirovine za njegovu proizvodnju, tako da sada više nema papira ni iz ruskih tvornica, što je dodatno poremetilo odnos ponude i potražnje, odnosno pomaže rastu cijena papira.

Kako to da u trećoj deceniji 21. vijeka mi ne možemo da dođemo do nečeg kao što je papir i zašto je to tako?

- Dobar dio odgovora na ovo nalazi se u odgovorima na prethodno pitanje.

Ima li izgleda da će ovo da se popravi?

- Trenutno i brzo ne vidi se kraj ovom poremećaju. Dapače, ranijih mjeseci su tvornice u prosjeku jednom mjesečno povećavale cijene, posljednja dva mjeseca se događaju povećanja i dva puta mjesečno, a svaki put je to otprilike deset do petnaest odsto.

Globalni problemi i njihove lokalne posljedice

Da bi cijene krenule dolje, trebalo bi da se izbalansiraju odnos potražnje i proizvodnje, da cijene transporta sa Dalekog istoka i cijene energenata krenu padati, da ruske tvornice opet počnu proizvoditi i izvoziti normalno papir.

Šta štampari mogu da urade u ovoj situaciji?

- Štampari su u veoma nezavidnoj situaciji. I prije ove krize oni su bili pogođeni porastom digitalnog u odnosu na printano, nedostatkom stručne i kvalificirane radne snage, odnosno manjom ponudom od potreba za njom, kao i generalno porastom troška zaposlenika koji je inače u strukturi troška jedne grafičke kuće drugi najveći, odmah iza troška papira. Dalje, tiraži časopisa, knjiga, kataloga i ostalog su se samo smanjivali, kupci su tražili “stare” cijene, a to u grafici nije moguće, jer su tiraž i cijena u zavisnosti jedno od drugoga.

Za razliku od proizvođača papira, gdje ih je manje u odnosu na potrebe tržišta, pa su u poziciji povećavati cijene, kod grafičara je situacija obrnuta, jer grafičkih kuća i kapaciteta je više nego su potrebe tržišta. Samim time dolazi do “bitke” za svakog zdravog kupca, a to neminovno dovodi do pada i dampinga cijena, odnosno rada sa gubitkom.

Analitičari preporučuju svim grafičarima koji su do sada radili “komercijalni print” (magazine i novine) da se prebacuju na ambalažu, jer jedino ambalaža od grafičkih proizvoda ne pada. Dapače, ona je jedina u porastu.

Šta izdavačke kuće mogu da urade u ovoj situaciji?

- Izdavačima predstoje samo četiri stvari. Prva od njih je da izdanjima knjigama koje imaju na zalihi uvećaju cijene, odnosno da ih usklade prema tržišnim cijenama. Ako ste lani izdali i printali neku knjigu i ona vas je koštala tri marke, ona će vas danas koštati najmanje pet maraka. Na taj način izdavači (pod uvjetom da imaju kupca) mogu na tim izdanjima zaraditi više nego su inače mogli zaraditi.

Ukoliko su izdavači do sada štampali neku knjigu svake godine u tiražu od hiljadu komada, sada im se isplati štampati odjednom 2.000 ili 3.000 komada, te narudžbu napraviti čim prije, jer će na taj način sniziti cijenu štampe i donekle “amortizirati” veliki rast cijene štampe uslijed rasta svih troškova izrade.

Moraju znati koja od grafičkih kuća na tržištu je specijalizirana za izradu knjiga, a takvih je veoma malo, možda svega dvije-tri kuće. S njima treba surađivati. Ja volim kazati da naša kuća radi sedamdeset odsto knjiga na tržištu BiH i da smo tu opremom, iskustvom, kvalitetom i rokovima najbolji. Ali isto tako kupcima kažem: Ako trebate nešto od ambalaže, mi nismo specijalizirani za to, tu uslugu potražite negdje drugo.

Jačati prodaju

Izdavači moraju pojačati i tražiti ciljanu publiku za svoja izdanja, jačati internet-prodaju, te na sve moguće načine tražiti kako prodati svoje izdanje. Rekao bih da moraju krenuti ka potencijalnim kupcima, a ne čekati da kupci dođu njima.

Kad u najboljem slučaju možemo računati na normalizovanje situacije?

- Osobno očekujem da bi se situacija mogla normalizirati tek za godinu i više. Prije nije realno. Pitanje je hoće li se ikada više cijene papira vratiti na razinu na kojoj su bile sve do početka ljeta 2021. godine.

Koliko papir sada zapravo košta? Koja je najjeftinija, a koja najskuplja verzija papira?

- Papira ima raznih kvaliteta, gramatura, namjene i upotrebe, tako da je teško sada neki posebno izdvojiti. Ali, navest ću primjer svima nama poznatog fotokopirnog papira, a to je “offsetni” papir na kojem se tiskaju mnoge knjige. Jedan ris/omot (pakovanje od 500 listova A4 formata) fotokopirnog papira je prošle godine, odnosno prije poskupljenja koštao tri i po-četiri marke, a sada se cijena približila osam maraka za jedan ris/omot. Slična je situacija i sa svim ostalim papirima.

Koliko papira uopšte prođe godišnje kroz BiH?

- Nemam točan podatak o količini papira koji prođe kroz BiH, ali za ovo možete kontaktirati i dobiti točan podatak od Zavoda za statistiku ili pak od neke od komora u BiH.

Postoji li mogućnost da se visoke cijene papira koliko-toliko ublaže njegovim recikliranjem?

- Trenutno to ne bi puno pomoglo, a trend sakupljanja i recikliranja je u porastu u svijetu, kao i svijest o ekologiji generalno. Međutim, kako su tiraži dnevnih novina enormno u padu, tako je i te vrste za reciklažu manje, a slično je i sa nekim drugim grafičkim proizvodima. Također, značajne količine “starog otpadnog” papira u Europu su dolazile ranije sa Dalekog istoka, a posljednju godinu se i to poremetilo, tako da je sada znatno porasla i cijena otpadnog papira, a to je onda neminovno još jedan razlog zbog kojega cijene papira rastu.