Animafest na razmeđu jave i sna
“Po mom mišljenju, animacija je jedna od najljepših vrsta umjetnosti koja u sebi sažima sve ostale vrste umjetnosti – i likovnu, i literaturu, i film, i muziku, i ples. Veliko je zadovoljstvo i magičan trenutak vidjeti svoje nacrtane likove kada se pokrenu na ekranu i dobiju vlastiti život. A Zagreb je, u danima Animafesta, zaista grad animacije i izuzetno je veliki prestiž biti pozvan u natjecanje ovog festivala. Na svjetskoj sceni često se govori o četiri velika festivala animiranog filma, a to su: Annecy, Ottawa, Hirošima i Zagreb.” Tako o čedu nekada slavne Zagrebačke škole crtanog filma, stvorenom 1972. godine, Animafestu, Svjetskom festivalu animiranog filma, čije je 31. izdanje priređeno u Zagrebu od 7. do 12. lipnja, govori Danijel Šuljić, njegov umjetnički ravnatelj, i sam renomirani autor u toj grani sedme umjetnosti.
Ljubav kao tema
Već i sam površan pregled programa, sadržaja i gostiju 31. Animafesta svjedoči o brzom oporavku nakon malog pandemijskog zastoja prošle godine – uspjelo se u onome što je najvažnije, filmove vratiti u kina, uz sva ograničenja što ih je koronavirus nametnuo. Tokom tih šest dana Zagreb je posjetilo oko 150 stranih gostiju, uglednih imena svjetske animacije, “odvrtjelo” se više od 350 pozvanih filmova iz 51 zemlje, šest u konkurenciji dugometražnog i 44 u natjecateljskom programu kratkometražnog animiranog filma, koji je od osnivanja festivala ujedno i njegov najugledniji segment. Naravno, to nije sve: održane su i projekcije studentskog filma (također 44), natjecali su se i filmovi producirani u Hrvatskoj ove i posljednje dvije godine, njih ukupno 23, prvi put pojavilo se i natjecanje VR animacije koje je iznjedrilo iznimnu selekciju filmova temeljenih na dokumentaristici, poetskom cyberpunku, putopisima literaturi, i društvenim fenomenima, odabrano ih je devet, a nisu, kao ni ranijih godina, izostali novi filmovi u programu Svjetska panorama, potom oni okupljeni oko središnje teme Ljubav, kultna djela Majstora animacije, hrvatski animirani film iz godine 1973, te obiteljski i filmovi za djecu, uz bogat popratni program, izložbe, promocije novih knjiga, simpozije, prezentacije, predavanja i performanse.
Na samom početku Animafesta, po tradiciji, proglašeni su prvi laureati: nagrada za životno djelo pripala je američkom autoru Ralphu Bakshiju, Njujorčaninu krimsko-židovskog porijekla koji se proslavio još 1972. godine kultnim ostvarenjem “Mačak Fritz” (Fritz the Cat), jednim od devet što ih je napravio tokom karijere duže od sedam desetljeća. Njegovi filmovi, kako se navodi i u katalogu Animafesta, “nikada nisu bježali od smrti, isto kao što nikada nisu bježali od života. Prikazivali su ono što se događa” tu negdje “između sna i jave, na granici naše stvarnosti i naše karikaturalnosti. Nije se skanjivao prikaza nasilja, seksa, droge i rock n rolla, već im je dao priliku da se razmašu onako kako se razmahuje život… To je svijet animiranog filma za odrasle i one koji će odraslima postati.” Nagrada za izniman doprinos proučavanju animiranog filma otišla je u ruke Xaviera Kawa-Topora, kulturologa, filmologa, kritičara i povjesničara animacije, a za najbolju školu animacije proglašena je Škola za umjetnost i dizajn u švicarskom Luzernu.
Nagrada Zlatni Zagreb za kreativnost i inovativno umjetničko dostignuće dodijeljena je 16- minutnom filmu “Maalbeek” u tehnici 3D animacije iz Francuske, autor je Ismael Joffroy Chandoutis, a progovara o tragičnom terorističkom činu na istoimenoj stanici metroa u Bruxellesu 2016. godine i jednoj od preživjelih svjedokinja tog napada koja pokušava vratiti sjećanje izgubljeno u tom košmaru. Nagrada što nosi ime Zlatka Grgića i dodjeljuje se za najbolji prvi film napravljen izvan obrazovne institucije pripala je iranskoj autorici Mahboobeh Kalaee za film “Četvrti zid” koji krasi začudna eksperimentalna tehnika animacije. Nagrada pak “Dušan Vukotić” za najbolji studentski film pripala je poljskoj animatorici Juliji Orlik za film “Ovdje sam”, izuzetno toplu, intimističku priču o bolnom osjećaju gubitka voljene osobe koja pred očima najbližih, kćeri i muža, nepomična u bolničkom krevetu, postupno tone i nestaje iz njihova domašaja. Pobjednik natjecanja VR animacije je japanski film “Otawamure”, autorica je Yoriko Mizushiri, a odlikuje ga mek i snovit stil animacije nadahnut japanskom pop-kulturom i vrlo suptilan humor, dok je najuspješniji u konkurenciji hrvatskog filma bio “Vidiš li ih ti?” Brune Razuma koji odlikuje izvrstan dizajn likova, scenografija i izvedba stop-animacije, u priči koja vješto lebdi u prostranstvima snoviđenja, jeze i horora.
Kada je pak riječ o dugometražnim filmovima, žiri u sastavu Otto Alder, Hrvoje Štefotić i Karin Vandenrydt ocijenio je da je po mnogočemu film “Nos” iz 2020, autor je Andrej Hržanovski, ruski animator rođen još 1939. godine u Moskvi, najbolji, osvojio je Grand Prix u toj kategoriji i predstavlja, kako kažu, “zaokruženo animirano remek-djelo”. Riječ je zaista o odvažnom filmu sa jakom političkom porukom: u središtu te devedesetominutne briljantno animirane storije događaji su vezani uz novelu “Nos” N. V. Gogolja i istoimenu operu D. Šostakovića – no to je samo polazna osnova kako bi se ispričala tragična priča sukoba umjetnosti i ideologije staljinističkog doba u kojem su nestajali ljudi preko noći, umjetnici koji se nisu sviđali vladajućoj vrhušci, svjedočimo nestanku plejade vrhunskih imena sovjetske kulture: Mejerholjd, Harms, sam vrh sovjetske umjetničke avangarde, pisci, kazališni umjetnici, glazbenici, likovnjaci – sve je to jednim potezom rukom Staljina i njegovih vjernih aparatčika, Mikojana, Kaganoviča, Molotova, Ždanova, prebrisano sa spiska živih, utamničeno ili poslano u umobolnice. Publika je od šest ponuđenih dugometražnih filmova odabrala kao najbolji “Wolfwalkers”, dolazi iz Irske, a autori su Tomm Moore i Ross Stewart, vode nas u magičnu zemlju Irsku iz XVII stoljeća, u praznovjericu i mitove i legende tog doba.
Noćni autobus
Najzad, žiri Velikog natjecanja kratkometražnog filma, činili su ga: Nadja Andrasev, Michael Frei, Shoko Hara, Draško Ivezić i Sasha Svirsky, Grand Prix za najbolji film u toj selekciji dodijelio je “Noćnom autobusu” dvadesetominutnom bravuroznom ostvarenju što ga potpisuje Joe Hsieh iz Tajvana. Žiri konstatira da je riječ o “čudesnom putovanju koje zahvaća sve protagoniste i publiku.” I zaista – kao da se svi mi, tih dvadeset minuta filma, nalazimo u tom nestvarnom autobusu koji jedne večeri polazi iz neke neimenovane autobusne stanice i čijih će par putnika, zajedno sa nama doživjeti neočekivan krš, lom i užas. Sve ono što mislimo da je stvarno pokazat će se kao iluzija, dobri nisu dobri nego opaki i zli, nepravedno optuženi i osuđeni doživjet će satisfakciju, nesretna ljubav ipak će sve pobijediti, na scenu će iskočiti i osveta malog majmuna kojemu su pregazili i usmrtili majku zbog nepažnje u vožnji, krv će poteći ne bez razloga, autobus će se zapaliti i samo će taj sada opet sretan ljubavni par i mali majmun preživjeti sve nedaće. Joe Hsieh posjeduje izvanredan dar za razvijanje priče, karakterizaciju likova i razradu situacija i šokantnih, ali neodoljivo duhovitih prizora i scena i svakako je najveće otkriće netom završenog 31. Animafesta. Estonskom pak kratkometražnom filmu “Roda”, autora Lucije Mrzljak, hrvatske animatorice i Estonca Morten Tšinakova, pripala je nagrada publike. Iduće godine ovaj, jedini u Hrvatskoj filmski festival što nosi predikat A, slavi veliki jubilej – pedesetu godinu postojanja, što ga poslije francuskog Annecyja čini drugim najstarijim svjetskim festivalom potpuno posvećenim animaciji.
