Ana Karenjina u teatru: Burne transformacije bračnih dinamika

“Sama se bacila u ponor. Zato što je i sama bila ponor, prazna poput kvadratića bez sadržaja i bez života, bez tebe...” Tako o smrti Alicije Zunige, junakinje drame “Lijepe oči, ružne slike” (2001), peruanskog romanopisca i dramatičara Maria Vargasa Llose (1936-2025), u kratkoj jednočinki govore druga dva protagonista vezana uz njezin život.

U romanu ”Ana Karenjina” Lava Nikolajeviča Tolstoja, na više od 800 stranica, u dvije knjige i osam poglavlja, čitava galerija likova Rusije sedamdesetih godina XIX stoljeća uvodi nas u uzroke i događaje koji su prethodili samoubojstvu heroine. Njezine posljednje riječi su: “Gdje sam, što radim? Zašto? Gospode, oprosti mi sve!” I završava pod kotačima vlaka.

Hronološki slijed romana

Novo kazališno uprizorenje tog klasičnog djela ruske i svjetske književnosti, koje je izlazilo u nastavcima od 1873. do 1877. godine, moglo se pogledati sredinom travnja u Zagrebu, u okviru gostovanja Nacionalnog kazališta Katalonije iz Barcelone. Režiju potpisuje istaknuto ime španjolske i europske kazališne scene - redateljica Carme Portaceli. Riječ je o programu Kazalište bez granica, kojim Zagrebačko kazalište mladih, kroz kulturnu razmjenu s istaknutim europskim i svjetskim kulturnim središtima, promiče suvremeno dramsko stvaralaštvo.

Početkom travnja u Barceloni su priređena koncertna čitanja dvaju suvremenih domaćih tekstova: “55 kvadrata” Ivane Vuković i “Your love is king” Espija Tomičića. U Zagrebu su, pak, predstavljena dva katalonska autora: Marc Artigau i Queralt sa gorko-slatkom komedijom “L’Illa Deserta” i Marta Buchaca s komedijom o obitelji “Rita”. Središnja točka gostovanja katalonskih kazališnih umjetnika bila je predstava ”Ana Karenjina” u njihovoj adaptaciji, dramatizaciji i režiji.

Na prostranoj pozornici Zagrebačkog kazališta mladih osam glumaca i glumica - s Ariadnom Gil u naslovnoj ulozi i Andi Dushime, belgijsko-ruandskom glumicom - oblikuje predstavu. Dushime, poput svestrano upućenog vodiča kroz Tolstojev roman, pripovijeda, komentira i najavljuje ključne teme predstave. Središnji scenski element su tračnice - veliki krug unutar gotovo prazne pozornice. Po njima se likovi voze, ulaze i silaze, fizički i simbolički ulazeći i izlazeći iz svojih života. Scenu prate i videoisječci, osobito efektni prikazi jurećih vlakova, pod jednim od kojih Ana Karenjina tragično završava svoj život. Predstava prati kronološki slijed romana: od prvog susreta Vronskog i Karenjine, zaljubljivanja, prvih pukotina, do konačnog raspada njihove veze. Paralelno se odvija i drama njezina muža, kao i sudbine drugih likova - njezina brata, supruge Doli, Levina i Kiti.

Kazališna kritičarka Nataša Govedić ističe: “Katalonska predstava dramaturški stavlja naglasak na burne transformacije bračnih dinamika: važno joj je pokazati da se ljudi ne snalaze u brakovima, propadaju u njihovu entropiju, pokušavaju se orijentirati u usponima i padovima emocija, izdržati tuđe i vlastite ekstremne reakcije...”.

Rekonstrukcija fatalne ljubavi

U takvoj koncepciji dramatizacije gube se nijanse kroz koje Tolstoj sustavno i duboko oblikuje likove. Ponekad sve djeluje poput sofisticirane sapunice. Recimo, sjajno poglavlje o općem dobru koje zaokuplja Levina: “Treba samo uporno ići k svom cilju, pa ću postići svoje, mislio je Levin. Imamo za što raditi i mučiti se. To nije moja osobna stvar nego pitanje općeg dobra. Čitavo gospodarenje, a što je glavno, položaj čitavoga puka ima se potpuno izmijeniti... Jednom riječju - beskrvna revolucija...”. Takvi se uvidi u dramatizacijama često izgube - ali to je izazov svake kazališne adaptacije velikih romana.

Unatoč tome, ponekad predstava ostaje upamćena kao kazališni događaj. Tako je bilo u Zagrebu 2022. godine, kada je diplomski ispit klase Dore Ruždjak Podolski postao kazališni hit. “Anu Karenjinu” studenti Akademije dramskih umjetnosti sami su dramatizirali. Kristina Leko, studentica dramaturgije, postavila je predstavu kao rekonstrukciju fatalne ljubavi iz XIX stoljeća, kroz okvir kazališne probe. Gostovala je u Zadru, Dubrovniku, a kako kaže sama dramaturginja: “Kompleksnost i nijanse ljudskih osjećaja, fascinantno opisane u Tolstojevom romanu, prikazane su kroz introspektivni odnos likova i izvođača prema materijalu...”.

Ljubitelji kazališta u Sarajevu sigurno pamte sjajnu, otkačenu i originalnu “Anu Karenjinu” s 62. MESS-a 2022, u produkciji Dramskog studija Prazan prostor i Kraljevskog pozorišta Zetski dom iz Crne Gore (režija: Mirko Radonjić, dramaturg: Ilija Đurović). Predstava je igrana u Stolariji Narodnog pozorišta Sarajevo i proglašena najboljom u cjelini na festivalu, uz više glumačkih nagrada. Trodijelna struktura: Priroda zaljubljivanja, Priroda vremena i Priroda ludila zamišljena je kao dijalog s Tolstojem i platforma za razmišljanje o ljubavi u današnjem vremenu: “Potraga za načinima da se pročita Tolstojev klasik, te da se s njim uđe u dijalog...”. Mladi kazalištarci iz Crne Gore i studenti iz Zagreba dokazali su da i klasična, tvrda proza može biti pretočena u razgovijetan, moćan i suvremen kazališni jezik.