Almin Zrno gost podcasta “U kontru”
- S fotografom Alminom Zrnom razgovarao sam o njegovim fotografskim počecima u Foto-kino klubu, o fotografiranju za vrijeme Olimpijskih igara, o predratnoj muzičkoj karijeri u proto-postavi Merlina i u Nervoznom poštaru. O tome kako je rat obustavio planiranu turneju njegovog novog banda. Pričali smo i o odnosu mahale i grada u Sarajevu, tome zbog čega je za vrijeme rata odlučio vratiti se fotografiji i tko mu je savjetima i opremom u tome pomogao. Razgovarali smo i o njegovom radu u medijima, u Avazu i Danima, o tome zbog čega mu se otvorio prostor na fotografskoj sceni Sarajeva. Zatim o portretima i umjetničkim nastojanjima koja je imao. Na kraju smo razgovarali i o Vijećnici, njenoj ambijentalnosti i velikom fotografskom projektu koji je povodom izložbi u njoj snimao s Jannisom Kounellisom, Edom Murtićem i Bracom Dimitrijevićem, kazao je povodom novog izdanja podcasta “U kontru” Dragan Markovina.
Zrno je u razgovoru sa Draganom Markovinom, između ostalog, govorio o svojoj monografiji o sarajevskoj Vijećnici, te se prisjetio trenutaka kada je ona nastajala.
- Do te monografije se ne bi došlo da nije bilo, prije svega, Envera Hadžiomerspahića i čitave te energije koja je kolala gradom poslije kraja opsade i rata. Tu govorim o tim ljudima koje bilo gdje da ih na zemaljskoj kugli staviš, oni bi ravnopravno stajali sa umjetnicima ili misliocima tih zemalja. I Enjo je jedan od njih. Njegova vizija, projekt Ars Aevi je nešto što je... Ne znam koju riječ da upotrijebim. Ja samo molim sve činioce ovog društva da omoguće da se konačno desi taj muzej. Pa da ta djela, koja su umjetnici svijeta donirali za Sarajevo, zaista nađu svoj dom i mjesto gdje bi svjedočila tome čemu treba da svjedoče. Enjo je bio taj koji nam je doveo Jannisa Kounellisa 2004. u razrušenu Vijećnicu. Vijećnica je moj komšiluk. Ja sam u ratu bio na obroncima Trebevića i svaki dan sam gledao taj objekat, trenutak kad je zapaljen, bio je kao da sam gorio iznutra. To sam gledao odozgo, nisam mogao ništa da uradim jer sam imao drugi zadatak. Nisam se bavio fotografijom tada jer sam bukvalno s puškom bio. Jedan od prvih ulazaka u Vijećnicu je bio nešto prije dolaska Kounellisa, jer nisam imao snage da ranije uđem unutra. Jednostavno, ne mogu da objasnim susret sa tom vrstom boli. Međutim, kad je počelo da se priča o dolasku Kounellisa, jer već su se tu događali razni okrugli stolovi i promocije projekta, ja sam ušao u Vijećnicu. Taj sudar sa tim skeletom koji je unutra bio bolan, a istovremeno energija tog mjesta je isijavala. To je nevjerovatno, kazao je Zrno.
