Adnan Alić, glumac: Komična priči o bračnom paru, Bosancu i Francuskinji, koji stižu u njegovo rodno selo na odmor

Nakon premijernog igranja u Parizu, i bosanskohercegovačka publika uskoro će imati priliku uživati u komičnoj predstavi “Selo moje ljepše od Pariza”. Sarajevska premijera zakazana je za 21. novembar u Bosanskom kulturnom centru, a nakon toga predstava putuje po cijeloj Bosni i Hercegovini - u Zenicu, Banju Luku, Ključ, Tuzlu, Mostar, Brčko, Vareš, Prijedor i Goražde.

Glavni protagonisti su mladi glumci Adnan Alić i Melissa Čeliković, koji donose urnebesnu priču o Bosancu i Francuskinji koji stižu u njegovo rodno selo “na odmor”. On je odrastao na selu gdje se dan mjeri prema zvuku horoza i kad krave idu na ispašu, a ona je rođena Parižanka koja je naučila naš jezik iz ljubavi, ali ovu njegovu stranu još nije vidjela. Upravo Alić za Oslobođenje donosi uvid u ovo zabavno djelo.

Pred nama je bh. premijera predstave “Selo moje ljepše od Pariza”. Možete li za čitaoce Oslobođenja približiti radnju komada?

- Radi se o jednoj izuzetno komičnoj priči o bračnom paru, Bosancu i Francuskinji, koji stižu u njegovo rodno selo na odmor. Naravno, taj odmor je sve, samo ne odmor.

Od ideje do realizacije

Možete samo zamisliti kako izgleda zamijeniti pariski glamur sa jednim selom koje ne možete pronaći ni na mapama. Ustvari, ne morate ni zamišljati, dovoljno je da dođete na predstavu.

Kako je nastao ovaj komad?

- Predstava je nastala sasvim slučajno i spontano, jednostavno mi se kompletna predstava, od naslova, radnje, do toga da bi bilo odlično ovu predstavu premijerno izvesti u Parizu, poklopilo u sekundi. Najvažnije je što sam u tom trenutku bio okružen pravim ljudima uz čiju pomoć sam i realizovao sve svoje zamisli.

Kada ste već spomenuli premijeru u Parizu - kakav je bio prijem publike i kakvi su Vaši utisci sa premijere?

- Utisci sa premijere su fantastični. Još nisam do kraja svjestan šta smo, zapravo, uradili i koliki smo uspjeh napravili. Od nekog maštanja i ideje, koju sam predložio Melissi u jednom sarajevskom kafiću, da bi bio fantastičan potez ovu predstavu premijerno odigrati u Parizu, zbog samog naslova i radnje smo došli do toga da smo nakon odigrane predstave morali pet puta izlaziti na poklon jer aplauz nije prestajao.

Da li je predstava i u Parizu izvedena na bosanskom jeziku, odnosno, da li je bila namijenjena prvenstveno našim ljudima koji žive tamo?

- Naravno, predstava je na bosanskom jeziku, lično ne govorim francuski, tako da ne brinite, poznavanje francuskog inače za gledanje ove predstave nije potrebno.

Spomenuli ste i da je sve krenulo od slučajnog razgovora u kafiću sa kolegicom Melissom Čeliković...

- Do saradnje je došlo sasvim slučajno, samo naše upoznavanje mi je bila inspiracija za ovu predstavu, i sva sreća pa je i Melissa imala sluha za moje ideje. Melissa je jedna divna i pretalentovana djevojka koja je svoje glumačko obrazovanje stekla u Los Angelesu, tako da sam i ja mnogo toga naučio od nje i kroz rad sa njom.

Pred premijeru u Parizu/

Koliko nam nedostaje taj humoristički pogled na svijet, koji je postao svakako previše mračan, sam od sebe…?

- Ne znam, mislim da danas ima jako puno komedije, puno više nego ranije, posebno predstave koje su izuzetno komercijalne i popularne, većina njih su komedije, tako da mi je drago zbog toga. Može se diskutovati o kvalitetu te komedije, ali nekako mislim da ljudi uvijek iz kvantiteta izvuku kvalitet. Naravno, komedije nikad dosta, inače se i privatno volim šaliti, tako da sam okružen samo ljudima koji vole šalu i koji razumiju šalu. Sve je stvar percepcije.

Zanimljiv je Vaš profesionalni put. Nakon brojnih neuspješnih upisa na sarajevsku ASU, primljeni ste na Akademiju dramskih umjetnosti u Los Angelesu… Možete li nam približiti taj dio Vašeg života?

- Još ga nisam uspio ni sebi približiti, sve se dešavalo brzinom svjetlosti. Nažalost, zbog finansijskih uslova nisam otišao na studije u SAD, ali kao što i sami možete vidjeti, kad je nešto suđeno, od toga se ne može pobjeći.

Poseban osjećaj

Definitivno mi je taj prijem na Akademiju dramskih umjetnosti u Los Angelesu ogromna motivacija i dan-danas, jer to gledam kao međunarodnu potvrdu svog kvaliteta, i nemam apsolutno niti jednog razloga da odustanem.

Predstava nakon Sarajeva putuje i u ostale gradove BiH. Kakva su očekivanja?

- Da, imamo zakazano jako puno igranja, popunjavaju nam se i termini za slijedeću godinu. Trenutno se dešava sve ono o čemu sam maštao i ostvaruju se svi ti neki tajni planovi i maštanja koje sam imao sam sa sobom, oni planovi i maštanja koje se čovjek boji reći nekome i izgovoriti ih naglas jer misli da su previše.

Karte se prodaju nevjerovatnom brzinom, Sarajevo će vrlo vjerovatno biti rasprodano, i to će zaista biti jedan poseban osjećaj, igrati predstavu pred 800 ljudi. Očekujemo, zaista, spektakl u svakom gradu u kojem ćemo nastupati.