Aaron Boone i podzemni svijet odbačenih
Aaron Boone/
”I was born alive. Isn’t that punishment enough?”
Clive Barker, “Cabal”
Miris cigareta, znoja i videotraka ispunjavao je malu sobu u podrumu susjedne zgrade. Ušao sam tamo sa nadom da ću pobjeći od jezovite stvarnosti rata, da ću pronaći utočište u nekom filmu koji nosi nadu da će bolje sutra ipak doći. Prsti su mi klizili po plastičnim kasetama, po isprintanim, plastificiranim i boldiranim naslovima filmova za koje sam već znao. Odjednom, kažiprst se zaustavi na intrigantnom, atipičnom naslovu: “Noćni soj”.
Kapije Midijana
Nisam mnogo razmišljao - uzeo sam kasetu i pokazao je nezainteresiranom, sumornom liku. Pola sata kasnije, uplovio sam u svijet noćne vrste, oduševljen činjenicom da je film rađen prema knjizi legendarnog Clivea Barkera, čije sam “Knjige krvi” pročitao godinu ranije. Ali to nije sve. Barker je preuzeo rediteljsku palicu i odveo me u podzemni svijet odbačenih.
Bila je to 1994. godina Gospodnja.
Četiri godine kasnije moj bivši drug otkriva knjigu “Cabal”, po kojoj je gorepomenuti film zapravo nastao. Naslovnica je prikazivala portret iskeženog monstruma, dok stoji ispred kapije Midijana, tajnog grada zakopanog ispod zapuštenog groblja, gdje obitavaju junaci naše priče. Noćna vrsta su, naime, mutanti, čarobnjaci i shapeshifteri, odbačeni luzeri koji se kriju od ‘’civiliziranoga’’ društva, od policije, vojske i ljudskih luđaka. Protagonista Aaron Boone pokušava da se izbori sa sopstvenim demonima kada pada u ruke doktora, psihijatra Dekera (u filmu ga utjelovio genijalni reditelj David Cronenberg), nakon čega biva odbačen i optužen za monstruozna ubistva nekolicine porodica iz malog kanadskog grada.
Na klinici saznaje za Midijan i bježi tamo u potrazi za utočištem (kao i mnogi Barkerovi likovi koji traže spas zbog toga što su homoseksualci). Međutim, policija ga prati i ubija, ali tek nakon što ga za vrat ujeda jedan od vrste, Peloquin, koji ima neke intrigirajuće monologe iako je pak samo bezumno stvorenje noći.
Boone postaje titularni lik Cabal i nastavlja zagrobni život među svojim novim prijateljima. Ipak, njegova djevojka je očajna i traži način da ga povrati, međutim, samo uspijeva dovesti ljude i Dekera do Midijana, kada nastaje haos i borba monstruma protiv ljudi koji su zapravo gori monstrumi od stvorenja noći.
Neću sada ulaziti u dublju analizu filma, knjige pa ni Barkerovih problema sa kompanijom Morgan Creek, ali pišem ovo iz razloga što nakon 27 godina postajem dijelom ove priče. Kako? Družeći se sa Barkerom osam godina, pričali smo o mogućnostima adaptiranja njegovih djela za bh. tržište. Nije mala stvar kada adaptirate dvije priče u vidu kratkih stripova za najbolju domaću strip-reviju Bosonu.
Ipak, ova nova ponuda odnosi se na povratak u Midijan i redizajniranje soja za HBO/Morgan Creek seriju, koja bi se trebala snimati naredne godine. Na seriji, pored Barkera, već rade Michael Dougherty (“Godzilla: King of the Monsters”) i još nekoliko poznatih likova, gdje će mnogo toga zavisiti od mojih ilustracija.
Sarajevo kao dio projekta
Meni sve ovo zvuči kao san, kao nedokučivi svijet iluzija, u koji polako ulazim... Ali ništa još nije sigurno. Planirano je da dogodine odem na sastanak sa producentima iz Los Angelesa, nakon čega ću definitivno znati da li pripadam ekipi koja stvara te iste iluzije.
U proteklih nekoliko mjeseci intenzivno radim na ilustracijama, prema Barkerovim uputama i uz njegovu nesebičnu podršku, ali želim naglasiti kako smo u nedavnom ‘’skajpanju’’ došli do ideje da neke scene smjestimo u Sarajevo. On želi vidjeti naše kreacije u magičnom okruženju, ali isto tako u zabačenim ulicama, ruiniranim zgradama i ratom oštećenim prostorima. Ipak, soj se skriva od ljudi i maloumnih ubojica. Naravno, serija će se snimati negdje drugdje, ali bit priče je da prikažemo zanimljiv, impresivan ambijent, moćne, devijantne i atipične likove koji će nam otvoriti vrata kod Morgan Creeka.
Ako je vjerovati Barkeru, “Bog je astronaut, Oz je iza duge, a u Midijanu čudovišta žive.”
