Važnost nauke i tehnologije za društvo
Emerik Blum je bio jedinstvena ličnost/
Premijera filma “Blum: Gospodari svoje budućnosti” rediteljice Jasmile Žbanić oživjela je život i rad Emerika Bluma, osnivača Energoinvesta, u Bosanskom kulturnom centru u Sarajevu, gdje je dvorana bila ispunjena do posljednjeg mjesta. Film prikazuje Blumovu izvanrednu karijeru i vizionarski doprinos industrijskom razvoju Bosne i Hercegovine i bivše Jugoslavije, ali i njegovu antifašističku borbu i humanizam. Posebno emotivan trenutak premijere bio je dolazak bivših radnika Energoinvesta, koji su sudjelovali u stvaranju Blumove ostavštine i govorili u filmu.
Jedinstvena ličnost
“Blum: Gospodari svoje budućnosti” postaje jedno od esencijalnih djela komuniciranja istorije nauke i tehnologije u regionu, jer nas podsjeća na vrijednosti inovacija koje su služile ljudima, što je ključno i danas kada svijet pati od posljedica neoliberalnog kapitalizma.
Emerik Blum je bio jedinstvena ličnost: naučnik, industrijalac i bivši gradonačelnik Sarajeva. Kao osnivač Energoinvesta, transformisao je ovu kompaniju u industrijskog giganta bivše Jugoslavije, koji je radio na međunarodnim projektima, od Indije do SAD-a. Energoinvest je bio poznat po visokim standardima, a pod Blumovim vođstvom kompanija je imala 2.400 stipendista, ulagalo se u obrazovanje radnika, te su mladi stručnjaci slati na školovanje u inostranstvo.
Film uključuje arhivske snimke i intervjue s Blumovim bivšim saradnicima, koji svjedoče o njegovoj posvećenosti ljudima i napretku. Saznajemo kako je Blum preživio Jasenovac, što ga je inspirisalo da posveti život izgradnji boljeg društva. Film otkriva i Blumov pristup radničkom samoupravljanju – specifičnom modelu jugoslovenskog socijalizma koji se razlikovao od sovjetskog, dozvoljavajući određeni nivo privatne svojine i prava radnika. Jakob Finci u filmu opisuje taj sistem kao ružičasti socijalizam u kojem su radnici uživali određena prava i beneficije, što je Blum podržavao, iako su neki partijski funkcioneri kritički gledali na njegove progresivne ideje.
Uz Blumovu podršku, Energoinvest je postao simbol ekonomske stabilnosti i napretka, a njegov pristup razvoju tehnologije u kompaniji bio je revolucionaran. Energoinvest je imao jedanaest instituta, a krajem osamdesetih, kompanija je čak razvijala sopstvene računare i internu mrežu za komunikaciju putem elektronske pošte – inovacija koja je bila ispred svog vremena. Energoinvest je zapošljavao žene na odgovornim pozicijama, poput inženjerke Branislave Peruničić, što je u to doba bila rijetkost.
Suočavanje sa današnjicom
Blumova priča takođe nudi lekcije za budućnost – o važnosti tehnološke i industrijske nezavisnosti, ali i o društvenoj odgovornosti kompanija prema svojim radnicima i zajednici. Sjećanje na Blumov rad podsjeća nas na vrijeme kada su nauka i tehnologija služile narodu, a Energoinvest, kao industrijski div, igrao ključnu ulogu u obrazovanju i kulturnom životu Sarajeva i Bosne i Hercegovine.
Ipak, film nas suočava s teškom stvarnošću današnjice: bivša centrala Energoinvesta sada služi za iznajmljivanje prostora državnim institucijama, a postrojenja u Srebrenici, koja su nekada bila simbol industrijskog napretka, danas su samo sjećanje. Nekadašnji gigant koji je hranio i školovao generacije, sada je sveden na minimum. Film prikazuje i Blumovu potrebu za inovacijama čak i unutar socijalističkog sistema, zbog čega je angažovao američku kompaniju McKinsey za reorganizaciju Energoinvesta, što je izazvalo nelagodu u tadašnjoj političkoj eliti.
Film Jasmile Žbanić nas vraća u prošlost, ali i inspiriše da razmislimo o budućnosti. Priča o Emeriku Blumu, vizionaru i borcu za socijalnu pravdu, pruža lekcije o održivom razvoju, jednakosti i socijalnoj sigurnosti – vrijednostima koje ostaju relevantne i danas.
