Znanost i umjetnost / Izložba grafika uz Money Detector: “Četvrto oko” Vilka Žiljaka je pogled u art
Izložba koja se pamti: Vilko Žiljak (1946), pionir kompjutorske grafike, znanstvenik, inovator, istraživač, izlaže svoj najnoviji ciklus IR grafika u Galeriji M23 Antikvarijat Crveni Peristil u Zagrebu. Naziv izložbe je “Četvrto oko”. Kako biste IR grafike zaista vidjeli, morate imati posebnu kameru koja se zove Money Detector.
I umjetnik je ultraspecijalna osobnost koja se pamti: inženjer eksperimentalne fizike, začetnik matematičkog modeliranja i simulacije, računalne grafike i vizualnog istraživanja pomoću kompjutora. Diplomirao je i doktorirao eksperimentalnu fiziku, profesor emeritus Sveučilišta u Zagrebu.
Odraz duha vremena
Profesor Žiljak je poznat i kao otac infrared inovacije te koautor 5 patenata u području infracrvenih boja, uveo je novu varijabilu Z za mjerenje apsorpcije svjetlosti na 1.000 nm. Dobitnik je 70 zlatnih odličja za inovacije širom svijeta, Državne nagrade za znanost (2010) i Nagrade za životno djelo Zlatna kuna (2008). S Miroslavom Šutejem 1993. dizanirao je danas bivše hrvatske novčanice kune. Sportski pilot, svira klarinet, saksofon i prim. Oduvijek i zauvijek umjetnička duša.
Rani radovi iz područja kompjutorske grafike su u postavu zagrebačkog Muzeja suvremene umjetnosti. Najnoviji obaraju s nogu. Odraz duha vremena, originalno i s neviđenom svježinom, komplimentiraju ugledni likovni kritičari. Tajna inovacije je vizualna IR zaštita koja je ukomponirana u slici. U prijevodu, radi se o slici u slici. Ali, “Četvrto oko” gleda u umjetnost, za razliku od policijskih i nadzornih kamera kojima smo okruženi u svakodnevnom životu. Profesor Žiljak samo za čitatelje Oslobođenja odgovara na pitanja o svojim najnovijim art-ostvarenjima.
Logično ulet pitanje: vizualna IR zaštita i dualne grafike? Profesor kaže da se o vizualnoj zaštiti u domaćoj javnosti nikad nije pisalo niti govorilo: “To je uvijek bila neka zaštićena zona, u tiskarstvu, grafici. Nije se smjelo. Pitali su mene kad smo radili novčanice, kako se mi to usuđujemo raditi izvan institucije, a institucija je bila Narodna banka. Rekao sam: zašto ne?! Kažu: pa to se ne smije. Velim: gdje to piše? A to nigdje ne piše. Tako da smo mi razotkrili, ja bih rekao, ne ja sam, imam tu svoju dragu familiju, oni su i umjetnici uglavnom najviše, i kolege koje su sa mnom u istom fahu, biseri što se tiče znanstvenog djela i neki koji su čisto kao i ja zaljubljeni u fundamentalne predmete.”Objašnjava značaj fundamentalnih predmeta u istraživanjima. Zaista strast. “Ja sam zaljubljenik u fiziku, matematiku, kemiju, možda je to nešto što uvijek kažem, ali bez toga se ne može nikamo daleko otići. Ti fundamentalni predmeti su me ponijeli. I tada je otkriveno da materija, u ovom slučaju u pitanju je bila boja, može se tako divno pokazivati instrumentalno na različite načine izvan našeg vidnog spektra. Najveće otkriće smatram da je otkriće rendgenskih zraka. Prije oko 100 godina se stvorila slika slomljene noge koja se nije vidjela našim očima, znači instrumentalno. Isto tako, i ovo što sada mi otkrivamo, to je instrumentalno. Otkrili smo da instrumentalno možemo stvarati slike koje se ne vide, a u nekom području različitih instrumenata, recimo ultravioletnog, područje zvuka, na primjer, svi se oni mogu prebaciti u vizualno: ton, zvuk, melodija, slika se može prebaciti da je slušamo jasno. To je neka apstrakcija, ali da je uredna, da poštuje da između toga se postave pravila i sve će štimati.”
Ističe da je povezanost između znanosti i umjetnosti “prilično divna za primjenu”. “Ovo što smo mi otkrili da možemo stvarati dualnu sliku, to znači: netko hoda po cesti, a kamere ga gledaju, pa nikad nije toliko kamera bilo, sad ih ima više nego stanovnika u Zagrebu. I onda, ne znate kako razgovarati s nekim, idete po cesti i jedna kamera vas vidi ovako vizuelno, ili po noći uz dodatna svjetla, a druga kamera vas i dalje vidi u spektru koji je daleko od vizuelnog, kao infracrveni spektar. Pa u toplinskim, različitim područjima, sad govorim o svjetlosti. Zato se to može sve zajedno spajati i prebacivati. Jer nešto što je toplinsko zračenje tijela se prebacuje u vizuelno kao crveno, zeleno, plavo. Između je samo jedna mala matematika koja to treba povezati.”
Danas su računala idealna da nam to povežu, poantira. “Kad sam ja to nekada prije puno, puno godina želio računati, izgubio sam cijeli dan da nešto nacrtam očito matematički, a sad pukneš i - već imaš sliku”, slikovito opisuje. Moram utvrditi gradivo pa ponovo pitam profesora: ukomponirali ste vizualnu IR zaštitu u svaku grafiku, što znači da u svakoj grafici postoji “četvrto oko”? “To je, recimo, tako nazvano od naše strane. Uzmemo fotoaparat, koji nam daje sliku crvenom, zelenom i plavom, zapis, sad sam ja samo taj isti fotoaparat fizički rastvorio, odlijepio neke filtere, dodao druge filtere i sada taj aparat vidi i malo dalje, infracrveno područje, možete to potpuno selektirati, jedno, drugo, treće i ovo četvrto, naše infrared koje smo nazvali četvrto oko. Riječ je o sustavu koji nazivamo četvrto oko. A to oko, što se tiče fizike, ono je odmah u nastavku na ova tri, nije neka rupa. Samo mi imamo hendikep u našem tijelu i očima da ne vidimo dalje od ova tri, ali kamere vide, instrumenti su središnje pitanje u vašem pitanju, razvoj njihov koji se prilagođava ljudskim potrebama, željama ili ovako u kreativne svrhe, stvarajući sliku za četiri različita oka.”
Profesor Žiljak stvara grafike u malim tiražima, najviše pet primjeraka i u svakoj od njih je vizualna IR zaštita, stopostotna autorizacija. Kako ih mi obični ljudi možemo vidjeti? “Ta kamera vam košta manje od 3-4 kile kruha, samo treba reći: hoću je!”, kaže profesor. Radi se o kameri s kojom se detektira da li je novčanica originalna ili nije, u slučaju IR grafika možete vidjeti još jednu sliku. Prava čarolija je u otkrivanju tajne koju nose u sebi. Plus bitan moment: bilo kakvo falsificiranje, kao i u slučaju love je isključeno.
Podsjećam profesora Žiljka na njegove radove iz perioda danas slavnog međunarodnog umjetničkog pokreta Nove tendencije, osnovanog u Zagrebu 1961. Upravo su kompjutori i vizualna istraživanja među ključnim temama susreta i izložbi Novih tendencija koji se održavaju od 1961. do 1973, dok je Zagreb u to vrijeme jedan od svjetskih centara umjetnosti. Sugovornik Oslobođenja se sjeća: “Slikari su me poslali u zagrebačku Galeriju suvremene umjetnosti da odem pokazati moje grafike. Donio sam svoje grafike u jednom fasciklu, imam i taj fascikl i grafike i danas. A u Galeriji su skočili. Pitaju: pa di ste do sada? Bili su srditi na mene. Kažu: pa mi ne znamo da se tako nešto kod nas radi! Govorim o 70-im godinama prošlog stoljeća, jer sam se ja 1969. prebacio u tu kompjutorsku tehnologiju s moje fizike, iako sam sve završio i jedno i drugo i treće i četvrto... Ali, oni su bili tako uzbuđeni. Kad su se slale jugoslavenske izložbe likovne umjetnosti u svijet, u katalogu je bilo 20 slikara i ja sam bio unutra.”
Istraživanje pomoću kompjutora, to je beskonačan prostor? - pitam profesora. “Prostor je beskonačan, ali samo zato što imate ideju i sad je želite realizirati kao, recimo, skulpturu i kako je to matematički opisano. Kompjutor je samo jedan prikazivač onoga što je matematički definirano. On to prikazuje, i to prikazuje odmah. Nekada sam morao cijelu noć čekati da to prikaže, a danas, ono, stisnete i, evo slike na ekranu, i može krenuti taj kompjutor u neke instrumente koji će napraviti tu skulpturu. Najvažnija je ideja.”
Matematički blues
Govori o trajnoj strasti prema umjetnosti. Bio je i muzičar, imao je svoj bend dok je išao u srednju školu, pisao partiture. Kasnije se radije “primio matematike i stvorio melodije koje su matematičke”. Je li moguć neki matematički blues? “Mogao bih i to napraviti kad bih mogao odvojiti svoje vrijeme, ali po cijeli dan sam u kreativnom koraku, tako da navečer pregledam koju sam tog dana novu ideju realizirao i što sam novo napravio”, kaže profesor Žiljak.
