Zašto je ženama na Balkanu mjesto u kuhinji? - "Mizoginija je vic o plavušama, ali i komentar na mrežama"

Srbija: Sveprisutna mržnja prema ženama

U Srbiji je, prema dostupnim informacijama, pre oko dve nedelje ubijena deveta žena od početka godine, a mizoginija predstavlja gotovo svakodnevnu pojavu u društvu. Umesto konkretnih rešenja za sistemske probleme, stvaraju se paravanska, pa se na sav glas ukazuje da se u novom sazivu Vlade Srbije nalazi čak 10 žena.

S druge strane, sankcije za one koji javno seksualno objektivizuju žene - nema. Umesto kazne, dobijaju neke od najznačajnijih pozicija u državi. Tako je Bratislav Gašić, nakon kratkog nestanka iz javnog prostora 2016. godine, a zbog seksističkog komentara da “voli ove novinarke koje ovako lako kleknu”, po odluci tadašnjeg premijera Aleksandra Vučića, sklonjen sa mesta ministra odbrane. Ipak, nešto više od godinu kasnije došao je na čelo Bezbednosno-informativne agencije (BIA), potom na mesto ministra policije, a nakon poslednjih izbora vraćen je na mesto ministra odbrane. Sem izvinjenja i kratkog udaljavanja, drugih sankcija nije bilo.

Sudeći prema reakcijama, građanima Srbije veći problem od mizoginije i sve učestalijih ubistava žena predstavlja primena Zakona o rodnoj ravnopravnosti, koji je donet još 2021, a prve dane primene očekuje početkom juna ove godine. Tako poglavar Srpske pravoslavne crkve patrijarh Porfirije, kao i deo vernika, smatra da je upravo “pitanje rodno senzitivnog jezika, kako je definisano u zakonu, ekstremno nasilje”. Iako upotreba reči “borkinja”, “vatrogaskinja/vatrogasilja” ili “vodičica/vodičkinja” neće nužno pomoći u sprečavanju porasta stope femicida i mizoginije u društvu, kako ocenjuju i najrazličitiji stručnjaci iz oblasti lingvistike, prava, ali i iz nevladinih organizacija koje se bore za prava žena, patrijarhu i delu vernika ovaj problem u poslednje vreme predstavlja glavnu, goruću temu u oblasti nacionalne odbrane, dok se o nasilju nad ženama retko oglašavaju.

Jedno od retkih takvih oglašavanja dogodilo se u januaru 2024, kada je patrijarh naveo da je SPC odlučan u osudi nasilja.

“U svetu takozvane ‘nove normalnosti’ javnost je svakodnevno obaveštena o tome da je suprug ubio ženu ili momak devojku, da je roditelj, ne daj Bože, ubio dete, i što je opet strašno i obrnuto. Na nasilje se i javno poziva i to, nažalost, i sa neočekivanih pozicija, pa čak i iz naše svete Crkve, odakle bi morale da odjekuju isključivo poruke mira, a u mnoštvu vesti koje iskaču na našim pametnim uređajima, posebno se izdvajaju naslovi o nasilju nad ženama, premlaćivanju, sramoćenju, silovanju i ubijanju naših sestara, kćeri, supruga i majki... Za Crkvu je svako ljudsko biće ikona Božija, a najdostojnija i najpoštovanija od celog ljudskog roda je Majka Božija. Koji veći dokaz od ovog nam je potreban da shvatimo koliko Crkva neizmerno poštuje svaku ženu, sestru i majku kao svetinju i ikonu Božiju”, ocenio je on govoreći o nasilju nad ženama.

Sem ovih reči, većih napora u borbi protiv nasilja nad ženama i mizoginije, ni do danas, nije bilo.

I da se mizoginija ne završava samo kada je u pitanju rodno senzitivni jezik, već seže i do stvari koje ne bi trebalo da budu predmet debate, govore i komentari na društvenim mrežama koje dobijaju Milena Radulović i njene koleginice koje su optužile za silovanje i nedozvoljene spolne radnje u periodu kada su pohađale časove škole glume “Stvar srca”, reditelja i vlasnika škole Miroslava Miku Aleksića. Radulović je o slučaju progovorila u januaru 2021, a suđenje i do danas traje. Gotovo posle svakog glavnog pretresa na objavama koje se tiču ovog slučaja mogu se videti različiti komentari najčešće sadržine o tome kako su sve “izmislile”, upitima “zašto su čekale tolike godine”, a neretko i sa komentarima koji pokušavaju da “ukažu” kako su sve što im se desilo - same želele.

Na društvenim mrežama nedavno je objavljen i video podrške za 15 devojaka koje već 1.236 dana čekaju presudu u slučaju protiv Aleksića, gde su profesori, pevači, glumci, sportisti, influenseri i mnoge druge uticajne ličnosti čitali samo neka od pitanja koja je tokom suđenja advokat Miroslava Aleksića postavljao devojkama. Iako je moguće videti dosta komentara podrške, te ličnih iskustava koje su korisnice mreža podelile o istoj temi, ni u ovom slučaju mizoginija nije ostala po strani.

“Sve je to super, ali ‘ajde sad snimite video i o krađi na izborima na republičkom nivou, javnim tužiocima i sudijama koji su to dozvolili, krađi beba i otimanju dece u porodilištima, obredima u beogradskom podzemlju, promovisanju kriminala i nemorala od vaših kolega itd. Ili vam o tome nisu dozvolili da pričate”, jedan je od komentara ispod snimka pomenute kampanje koji još jednom potvrđuje da mizoginija u Srbiji sveprisutna, te da društvo još nije spremno da se problemom ozbiljnije pozabavi.

BiH: Ženu mrze, jer je žena

Kratka suknja povod je za silovanje, a izlazak u kasnim večernjim satima znak da je “bez morala”. Za volanom automobila je neko ko ne zna voziti i mora da je žena. Mjesto joj je u kuhinji i uz djecu, a za sve ostalo je nesposobna. A ni kuhanje joj baš “ne leži”, jer hrana nije ukusna, a i djeca su joj nevaspitana. Ako je direktorica ili vlasnica, obrazovana i(li) gradi karijeru, onda je nemajka, loša supruga i neprincipijelna kćerka. Na poziciju je došla “preko kreveta”. “Predmet” je mahalanja, ogovaranja i ponižavanja. Bolje da nema mišljenje i klima glavom, u suprotnom, ne piše joj se dobro. Ako je zlostavljač i psihopata digao ruku, sjekiru, potegao pištolj na nju ili je pljunuo, “mora da je nečim zaslužila”. Izaziva. Ne sluša. Šamar je dobrodošao, kao popravno-vaspitna metoda da se žena “vrati na svoje mjesto”. Jer, njeno mjesto se zna i mora biti iza muškarca - oca, supruga, brata, sina, šefa, komšije, svekra, nije ni važno - važno da je poslušna. Njena seksualnost sredstvo je omalovažavanja, iskorištavanja, ucjena i napada.

Mrze je samo zato što je žena. Iživljavaju se nad njom samo zato što je žena. Pretučena je samo zato što je žena. Ubijena je samo zato što je žena.

- Mizoginija je pojam koji podrazumijeva mržnju, prezir, nepovjerenje i duboko ukorijenjene predrasude prema ženama. Ovaj fenomen se može manifestirati na različite načine, uključujući kako svakodnevne stavove i ponašanja, tako i sistemske prakse unutar društva. Sociolog Michael Flood objašnjava da mizoginija funkcioniše kao ideologija ili sistem vjerovanja koji je sastavni dio patrijarhalnih društava, koja već hiljadama godina stavljaju žene u podređeni položaj s ograničenim pristupom moći i odlučivanju. Mizoginija je, prema Floodu, sistemska i transpovijesna pojava, ugrađena u zakone i društvene institucije, kaže direktorica Udruženja Dignitet Edisa Demić, profesorica pedagogije i magistrica sociologije.

Ističe da je mizoginija toliko prisutna i naturalizirana da mnoge njene vidove ne prepoznajemo, već ih prihvatamo kao normalan diskurs.

- Seksistički vicevi o plavušama, punicama ili suprugama koje stalno prigovaraju i troše novac muževa, kao i narativi o fatalnim ženama ili “lakim” ženama, predstavljaju naizgled bezazlene izraze patrijarhalnih frustracija i muških fantazija. Najekstremniji oblici mizoginije uključuju ubistva žena iz mizoginih motiva, tzv. ubistva iz časti, koja su često povezana s kulturnim uvjerenjima ili običajima, kao i ubistva motivisana rodnim ulogama i nejednakim odnosima moći unutar društvenog konteksta. Ova nasilna djela odražavaju duboko ukorijenjene predrasude prema ženama i perpetuiraju njihovu marginalizaciju i diskriminaciju u društvu, upozorava naša sagovornica.

Naglašava da je u Bosni i Hercegovini mizoginija itekako prisutna.

- Tradicionalni patrijarhalni stavovi i kulturni normativi često podržavaju neravnopravnost spolova. Žene se suočavaju s visokom razinom nasilja, diskriminacijom u zapošljavanju, manjkavim pravima na zdravstvenu zaštitu i ograničenim političkim sudjelovanjem. Institucionalni odgovori na rodno uvjetovano nasilje su često nedostatni, a zakoni koji bi trebali štititi prava žena često se ne provode adekvatno. Stanje nije na zavidnom nivou. Udruženje Dignitet, u saradnji sa Udruženjem JaBiHEU, provodi projekat “Unapređivanje pravne i društvene matrice radi prevencije femicida i rodno zasnovanog nasilja u BiH”. Rezultati istraživanja pokazuju zabrinjavajući nivo povezan sa rodno zasnovanim nasiljem, objašnjava Demićeva.

A iskorjenjivanje mizoginije iz društva zahtijeva širok spektar mjera i promjena. Obrazovanje i podizanje svijesti o ravnopravnosti spolova, naglašava sagovornica, ključni su u promjeni stavova i ponašanja ljudi. Pravne reforme također igraju važnu ulogu.

- Jačanje zakonskog okvira za zaštitu žena i provođenje tih zakona može značajno smanjiti diskriminaciju. To uključuje uvođenje strožih kazni za rodno uvjetovano nasilje i diskriminaciju, ističe Demićeva i dodaje da su ekonomska osnaživanja žena ključna za njihovu neovisnost i moć u društvu.

Važnu ulogu ima i politika.

- Povećanje broja žena na pozicijama moći i odlučivanja osigurava bolje zastupanje njihovih interesa i prava. Uvođenje kvota za žene u političkim tijelima može biti koristan alat za postizanje tog cilja, poručuje Demićeva.

Dodaje da mediji imaju ključnu ulogu u oblikovanju javnog mišljenja, a organizacije civilnog društva u promicanju rodne ravnopravnosti i pružanju podrške žrtvama nasilja i diskriminacije.

- Iskorjenjivanje mizoginije iz društva zahtijeva sveobuhvatan i sustavan pristup koji uključuje sve sektore društva. Promjene moraju biti dubinske i sveobuhvatne kako bi se stvorilo okruženje u kojem žene imaju jednake mogućnosti i pravo na dostojanstven život, zaključuje naša sagovornica.

Crna Gora: Sistem favorizuje muškarce

Rodni položaj diktira poziciju žena u Crnoj Gori, a brojni oblici mizoginije i seksizma se ne prepoznaju u dovoljnoj mjeri. Posljedica toga je normalizacija i relativizacija različitih vidova rodne neravnopravnosti i nasilja koji podjednako pogađaju žene i muškarce, kazala je u razgovoru za Vijesti doktorka političkih nauka Jovana Davidović Vuletić.

Lascivni komentari profesora na Filozofskom fakultetu dr. Aleksandra Stamatovića tokom gostovanja na TV Adria, u emisiji Irene Tatar “Neki to vole vruće”, otvorili su u Crnoj Gori još jednom problem mizoginije u društvu.

Dr. Vuletić kaže da je rodna diskriminacija osnov za društvenu neravnopravnost, a patrijarhalni sistemi su zbog toga pogodna okruženja za razvoj takvih ideologija, koje “u prvi plan stavljaju represiju, a ne jednakost među polovima”.

“Ako kao početnu pretpostavku uzimamo uvjerenje da je neko neadekvatan zbog svog spola ili rodnog identiteta, mi pokrećemo lanac diskriminacije. Posebnu opasnost predstavlja sve češće negiranje rodne neravnopravnosti kroz održavanje patrijarhalnih mitova, poput toga da su ‘žene krive za patrijarhat’, da ‘feminizam škodi muškarcima’, da su priče o rodnoj ravnopravnosti ‘nepotrebne i preuveličane’. Potrebno je da razumijemo da patrijarhat šteti i muškarcima i ženama, ali i da shvatimo da je riječ o sistemu koji po definiciji favorizuje muške rodne uloge, što posljedice po žene čini dalekosežnijim i opasnijim”, kazala je Davidović Vuletić.

Prema njenim riječima, kratkoročne posljedice se odnose na nepovjerenje u društvo, institucije, anksioznost, povlačenje iz učešća u javnom životu, dok su dugoročne rodno zasnovano nasilje, femicid (ubistvo žene zbog njenog roda) i selektivni abortus.

Podsjeća da je društveni položaj žene u Crnoj Gori nerijetko povezan sa njenim rodom i pretpostavljenom društvenom ulogom i svrhom.

“...I to je upravo vidljivo u podacima - kakva je politička participacija žena u odnosu na muškarce, postoje li razlike u zaradama za iste poslove, ko je češće izložen seksizmu u javnoj sferi, ko češće trpi porodično nasilje, ko u prosjeku ima viši nivo obrazovanja, a manje je zastupljen na rukovodećim pozicijama. Dakle, postoje brojni provjerljivi primjeri koji potvrđuju tezu da su rodnoj diskriminaciji češće izložene žene. Posebna tema, koja je često nepravedno zanemarena, odnosi se na višestruku diskriminaciju žena koje pripadaju ranjivim grupama”, rekla je Davidović Vuletić.

Istakla je da rodnu neravnopravnost imamo u različitim sferama, pa je teško izdvojiti par polja na kojima bi trebalo raditi. Crnogorskom društvu se, tvrdi, trenutno dešava “vraćanje u teme koje je rješavao drugi talas feminizma”.

“Sve češće svjedočimo desnim politikama koje se pitanjima rodne ravnopravnosti dominantno bave kroz majčinstvo i to popularnim mjerama koje ne dovode do smanjenja diskriminacije, već do njenog pojačavanja. U Crnoj Gori smo takav efekat imali sa zakonskim rješenjima koja predviđaju nadoknade za majke sa troje i više djece, kao i sa popularnim mjerama za podsticanje nataliteta. Ishod takvih politika nije ravnopravnost u reproduktivnim pravima i osnaživanje žena i muškaraca, već vraćanje žena u privatni prostor”, objasnila je za Vijesti.

Univerzitet Crne Gore (UCG) uskoro pokreće novi master program “Studije roda”, a njegov cilj je da osposobi studente da aktivno učestvuju u promociji rodne ravnopravnosti.

“Program će omogućiti studentima upoznavanje sa konceptom rodne ravnopravnosti, teorijama roda, rodnim stereotipima i slično, što bi trebalo da utiče na razvoj kritičkog mišljenja i unapređenja svijesti o ovoj oblasti”, stoji na web sajtu Univerziteta.

Davidović Vuletić naglašava da je obrazovanje jedan od najvažnijih vidova borbe za rodnu ravnopravnost i raduje je pokretanje tog magistarskog programa.

“Smatram da je to dobra inicijativa i saglasna sam da je do realizacije trebalo da dođe ranije, naročito imajući u vidu komparativnu praksu, važno je uvidjeti značaj tih studija u rodnom osvješćivanju mladih, ali i građana i građanki u cjelini. Osim toga, time ćemo dobiti novu generaciju stručnjaka i stručnjakinja u domenu rodne ravnopravnosti koji svojim znanjima mogu značajno da pomognu u razumijevanju negativnih pojava koje nam se dešavaju, a i nova istraživanja i podatke, što je važno za sveukupni rodni kontekst u Crnoj Gori”, rekla je ona.